Da li ste ikada osjetili da u vama istovremeno koegzistiraju dvije potpuno različite ličnosti?
Jedna je obična, svakodnevna: ide na posao, plaća račune, vodi ljubazne razgovore i trudi se da ispuni očekivanja drugih. A druga je duboka, tiha i mudra, oštro svjesna laži i pita se: „Ko sam ja zapravo i da li idem u pravom smjeru?“
Ako vam je ovaj osjećaj odvojenosti poznat, nemojte se uznemiriti. Upravo sa ovim osjećajem je počelo putovanje čovjeka koji je revolucionisao ljudsko razumijevanje podsvijesti – švajcarskog psihijatra Karla Gustava Junga.
Dva „ja“ malog Junga
Mali Karl je odrastao u porodici pastora u Švajcarskoj i od djetinjstva se osjećao duboko usamljeno. U školi mu je bilo dosadno, a vršnjaci su mu djelovali strano.
Kasnije, u svojim memoarima, Jung je priznao da je čak i u mladosti jasno razumio da u njemu žive dvije različite osobe:
-
Jung broj 1 je običan školarac, nespretan, sumnjičav i ranjiv.
-
Jung broj 2 je autoritativan, drevan, mudri starac, kao da je došao iz 18. vijeka i zna neku skrivenu tajnu o svijetu.
Ova dualnost ga nije slomila, već se pretvorila u glavno naučno interesovanje cijelog njegovog života: zašto naše „ja“ nikada nije monolitno i kako naučiti ove različite dijelove u nama da se ne bore, već da pregovaraju?
Prijateljstvo i skandalozni raskid sa Sigmundom Frojdom
Kada je mladi Jung upoznao Sigmunda Frojda, između njih se odmah rasplamsala intelektualna strast. Frojd je u Jungu vidio svog omiljenog učenika, „duhovnog sina“ i glavnog nasljednika, što ga je učinilo prvim predsjednikom Međunarodnog psihoanalitičkog udruženja.
Ali njihova veza bila je osuđena na propast. Frojd je bio uvjeren da sve ljudske neuroze, traume i ponašanja proizlaze isključivo iz potisnute seksualne energije (libida). Jung je, međutim, kategorički odbio da cijelu složenost ljudskog duha svede na jedan instinkt. On je psihičku energiju posmatrao mnogo šire – kao univerzalnu životnu silu.
Kada je Jung objavio svoje djelo „Simboli transformacije“, u kojem je iznio svoje stavove, Frojd je to uporedio sa izdajom. Njihovo dugogodišnje prijateljstvo raspalo se u trenutku.
Na ivici ludila: Kako je Jung napisao Crvenu knjigu
Raskid sa učiteljem bio je katastrofalan za Junga. Godine 1913. zapao je u tešku depresiju. Savladale su ga vizuelne halucinacije, čudne opsesije i strah od potpunog gubitka razuma.
Druga osoba na njegovom mjestu pokušala bi da ublaži ovaj bol ili da pobjegne od njega. Ali Jung je uradio ono što rade samo pravi pioniri: odlučio je da istraži svoje ludilo iznutra.
Svake večeri je sjedio za svojim stolom, namjerno prizivao svoje unutrašnje slike, stupao u dijalog sa njima i metodično zapisivao i skicirao snove i fantome u ogromnoj knjizi povezanoj kožom – legendarnoj „Crvenoj knjizi“.
Prošavši kroz sopstveni pakao, Jung je dokazao da naša nesvjesnost nije septička jama potisnutih strahova, već ogroman okean mudrosti i resursa. Ako prestanemo da bježimo od svojih unutrašnjih „demona“ i „sjenovitih strana“ i umjesto toga ih slušamo, psiha dostiže neviđeni integritet.
Jungova glavna lekcija: Recite „DA“ svom životu
Jung je putovao svijetom, od Afrike do Pueblo Indijanaca u Novom Meksiku, pokušavajući da dešifruje univerzalne simbole i arhetipove koji ujedinjuju sve ljude.
Ali njegovo najveće otkriće došlo je u 69. godini. Nakon što je doživio masivan srčani udar i lebдио između života i smrti, Jung je doživio izvanrednu viziju: osjetio je da lebdi u svemiru, vidi Zemlju ispod sebe i približava se gigantskom, mračnom hramu. U tom trenutku shvatio je da su sva njegova zemaljska patnja, greške i uspjesi samo mala nit u ogromnom istorijskom obrascu.
Ovo iskustvo naučilo ga je onome što je sam nazvao „bezuslovnim DA onome što jeste“ – potpunom, zrelom prihvatanju svoje prirode, svojih karakteristika i svoje sudbine bez djetinjastog protesta, negodovanja i pokušaja da izgleda kao neko drugi.
(Stil)
Komentari (0)