Dragan Nikolić iz Vrbovca kod Blaca pronašao je ljubav u Albaniji i sa Hanijom se vratio kući, gdje ih je dočekalo svadbeno veselje koje su mještani organizovali krišom od njega.

U dočeku u prostoriji seoske škole učestvovalo je oko pedeset ljudi, uz muziku, ručak i poklone za mladence, a novac i hranu skupljali su i spremali sami mještani.

Dragan Nikolić (48) iz Vrbovca kod Blaca dugo je živio sam, a ljubav je pronašao daleko od svog sela – u Albaniji. Kada je sa Hanijom (44), svojom izabranicom, stigao kući, nije ni slutio da ih tamo čeka doček koji će pamtiti cijelog života.

Mještani Vrbovca organizovali su im svadbeno veselje, i to potpuno krišom od Dragana. Hladno vrijeme ih nije spriječilo da prirede slavlje kojim su željeli da pokažu koliko im je drago što je njihov komšija konačno pronašao životnu saputnicu.

Mladenci su dočekani u prostoriji seoske škole, gdje ih se okupilo oko pedesetak mještana. Dočekali su ih stojeći i uz veliki aplauz, a potom je uslijedio ručak uz muziku.

Predsjednica Mjesne zajednice Vrbovac Latinka Pavlović kaže da su svi željeli da Draganu prirede nešto posebno, jer je, kako ističe, svojim životom i odnosom prema ljudima to i te kako zaslužio.

„U selu nema nikog svog, ali ga svi smatraju svojim“

Draganova životna priča posebno je dirnula mještane. Roditelje je izgubio rano, a potom je ostao i bez rođenog brata, koji je preminuo dok je još bio relativno mlad.

„Dragan je zaslužio da ga tako obradujemo! On u selu nema nikog svog. Roditelji su mu rano umrli, a poslije je relativno mlad preminuo i njegov rođeni brat. Momak je pošten i vrijedan. Radi od jutra do mraka da bi sebi obezbijedio egzistenciju. Ne čeka da mu padne nešto s neba. Ima traktor, radi zemlju, sadi baštu, bere pečurke, ma sve radi da bi imao za život“, ispričala je Latinka Pavlović.

Vrbovac je malo mjesto u kojem živi oko 120 stanovnika u šezdesetak domaćinstava, ali kada je trebalo organizovati svadbeno veselje, mještani su pokazali koliko zajedništvo može da znači.

U pripremama su učestvovali gotovo svi koji su mogli. Na slavlje su, osim komšija, stigli i Draganovi dalji rođaci, a niko nije došao praznih ruku. Mladencima su poklanjali novac, posteljinu i druge stvari potrebne za zajednički život.

Mještani skupljali novac i spremali hranu za mladence

Latinka kaže da je zajedno sa još jednom mještankom obilazila kuće i prikupljala novac kako bi obezbijedile sve što je potrebno za slavlje. Žene iz sela same su pripremale hranu – pogaču, kiflice, pitu i druge đakonije – a sve je potom servirano u obnovljenoj prostoriji seoske škole.

„Svi smo bili toliko srećni zbog Dragana, kao da smo ženili nekog svog najrođenijeg“, kaže Latinka.

Za devet godina, koliko živi u Vrbovcu, ovo joj je bila prva svadba u selu. Ipak, kaže da bi voljela da to postane tradicija.

„Mještanima sam obećala da ćemo i svaku narednu snahu u selu, bez obzira odakle dolazi, da li dolazi iz Albanije, Niša, Beograda, Leskovca, dočekati na isti način – na zajedničkom svadbenom veselju.“

U Vrbovcu su, kako kaže, već navikli da se okupljaju kada je nekom od mještana potreban razlog za slavlje. Tako su planirali i zajedničku proslavu 60 godina braka najstarijeg bračnog para u selu.

„Nije mala stvar dočekati tako nešto“, dodaje Latinka.

Od stare škole napravili prostor za okupljanje

Svadba Dragana i Hanije održana je u prostoriji seoske škole koja je ranije bila potpuno ruinirana. Škola je sagrađena još 1954. godine, a svojevremeno su joj bili urušeni krov i plafon, tako da su ostali gotovo samo spoljašnji zidovi.

Mještani su, uz pomoć Latinke, uspjeli da je obnove i sada imaju prostor u kojem može da se okupi između 100 i 150 ljudi.

„Nismo imali puno para, pa je to išlo vrlo sporo, ali smo uspjeli“, kaže ona.

U toj prostoriji danas se organizuju različita seoska okupljanja, a Latinka se trudi da Vrbovac dobije što bolje uslove za život.

Iako je malo mjesto sa svega oko 120 stanovnika, u njemu živi i 17 djece. Mještani su uspjeli da obezbijede i novogodišnje paketiće za najmlađe, dok su prije nekoliko godina izborili ponovno otvaranje četvororazredne škole, koja nije radila čak 21 godinu.

Njihova najveća želja je da mladi ostanu u selu, a dolazak Hanije iz Albanije za Dragana je, čini se, donio još jedan razlog da Vrbovac nastavi da živi – i da se u njemu ponovo čuju svadbena muzika i dječji smijeh.