Ova nevjerovatna majka dvoje djece iz Hertfordšira odletjela je u Tursku na tešku, petosatnu operaciju kako bi donirala skoro dvije trećine svoje jetre muškarcu kojeg je u životu vidjela samo nekoliko puta. Njena priča je dokaz da na svijetu još uvijek postoje pravi anđeli čuvari, a nesebičnost koju je pokazala zauvijek je spojila dvije porodice.

"Rekao sam sinu da mu tata možda neće preživjeti"

Džejms Konradi (39), menadžer ljudskih resursa i posvećeni otac devetogodišnjeg dječaka Harisona, gubio je životnu bitku. Njemu je 2013. godine dijagnostikovan primarni sklerozirajući holangitis, teška autoimuna bolest koja polako uništava jetru. Situacija je postala dramatična u februaru ove godine: Džejms je zbog otkazivanja jetre dobio tešku žuticu, za samo nedjelju dana izgubio je preko šest kilograma, a pregledi su otkrili dva tumora na ovom organu.

Najteži udarac tek je uslijedio – ljekari su mu dali još samo tri do šest mjeseci života, a zbog strogih pravila britanskog zdravstvenog sistema (NHS), zbog postojanja više tumora, nije mu čak ni dozvoljeno da bude stavljen na listu čekanja za transplantaciju.

"Rijetko plačem, ali tada sam pustio suzu. Reći sinu za moju dijagnozu bio je najteži razgovor u mom životu. Rekao sam mu da tati treba nova jetra, ali da to neće ići tako lako", prisjeća se Džejms najtežih trenutaka.

Fejsbuk objava koja mijenja sudbinu

A onda se umiješala sudbina. Džejmsova supruga Lora, tatu-majstor, objavila je očajnički apel na Fejsbuku tražeći potencijalnog donora. Tu objavu je vidjela njena dugogodišnja poznanica i koleginica, Sara. U tom trenutku, Sara je i sama prolazila kroz težak period – tugovala je zbog gubitka majke koja je preminula od raka.

"Pružilo mi je ogromnu utjehu kada sam shvatila da mogu da pomognem i spriječim da još jedna porodica prolazi kroz strašnu bol kroz koju sam ja tada prolazila", objašnjava Sara.

Instinktivno je odlučila da se prijavi, a posjeta Džejmsu i Lori ubijedila ju je da čini pravu stvar, jer, kako kaže, nije mogla da zamisli malog Harisona kako odrasta bez oca.

"Ako imate priliku da nekome spasite život, zašto to ne biste učinili?", pita se ona.

Trka s vremenom i odlazak u Tursku

S obzirom na to da su britanski propisi bili prepreka, jedina nada bio je odlazak u inostranstvo. Turska ima fantastično razvijene programe za žive donore i nešto fleksibilnije uslove u odnosu na Veliku Britaniju. Za samo nedjelju dana, nevjerovatnom akcijom prikupljeno je oko 300.000 evra za liječenje i put.

Prvog marta Sara je sa Džejmsom i Lorom otputovala u Istanbul. Iako je bila uvjerena da će od još dva mlađa potencijalna muška donora, koji su putovali s njima, ona kao pedesetogodišnjakinja biti "najlošija opcija", testovi su pokazali da je njena jetra savršen biološki spoj. Ljudska jetra ima jedinstvenu sposobnost regeneracije – zdrava odrasla osoba može bezbjedno donirati do 65 odsto organa, koji se u naredna dva mjeseca vraća na svoju prvobitnu veličinu.

Borba za oporavak i "jetrena rodbina"

Nakon iscrpljujuće operacije – pet sati za Saru i osam sati za Džejmsa – dogodilo se čudo. Džejmsovo lice je brzo izgubilo žutu boju, a energija mu se vratila. I dok se Džejms brzo oporavljao, Sara je po povratku u Veliku Britaniju prošla kroz pravu agoniju. Zbog rijetke komplikacije curenja žuči i teške infekcije (što pogađa samo 2 odsto živih donora jetre), ponovo je hospitalizovana i u jednom trenutku je mislila da će umrijeti od bolova. Ipak, sve te nedjelje agonije ona danas naziva samo prolaznom "trzavicom", jer je najvažniji cilj ispunjen – Džejms je živ.

Danas, Džejms se vratio na posao s punim radnim vremenom i ponovo svako jutro svog sina vodi u školu. Dvije porodice postale su nerazdvojne, a Sarin suprug Lojd sada ih u šali zove "jetrena rodbina".

Džejms, koji danas pije lijekove protiv odbacivanja organa, kaže drhtavim glasom: "Da nije bilo Sare, ja danas ne bih bio ovdje. Dugujem joj da trajem što je duže moguće".

A naša heroina? Ona ni sekundu ne žali zbog svoje odluke.

"Da, ostao mi je veliki ožiljak preko stomaka i moji dani nošenja bikinija su prošlost, ali spasila sam jedan život i dobila potpuno novi osjećaj svrhe u svom. I to je zaista predivan osjećaj", zaključuje Sara sa ponosom.

(Žena)