Nije vjerovao u zakletve koje se daju olako, obećanja o prijateljstvu do smrti niti u bezuslovnu odanost koja navodno traje zauvijek. Smatrao je da se ljudski postupci često mogu razumjeti tek kada se sagledaju interesi, ambicije i okolnosti koje ih pokreću.

Mnogi ljudi prave istu grešku: najveću opasnost očekuju od onih koji im otvoreno pokazuju neprijateljstvo. Međutim, od protivnika se uglavnom zna šta može da se očekuje, dok razočaranje mnogo teže pada kada dolazi od osobe kojoj se vjerovalo, sa kojom su dijeljene tajne i kojoj je pružana podrška onda kada je bila najpotrebnija.

Upravo zato je Makijavelijevo razmišljanje i danas zanimljivo. Njegova djela podsjećaju da odnose ne treba procjenjivati samo na osnovu lijepih riječi, obećanja i prividne bliskosti, već i prema postupcima koji se ponavljaju, načinu na koji se ljudi odnose prema drugima i njihovom ponašanju kada se interesi promijene.

Postoje tri obrasca ponašanja koja mogu da ukažu na to da nečija odanost nije toliko čvrsta koliko izgleda. Oni nisu nepogrešiv dokaz da će vas neko izdati, ali mogu da budu razlog da pažljivije posmatrate odnos i postavite jasnije granice.

1. Kada se okolnosti promijene, pokazuje se prava priroda odnosa

Makijaveli je u svom djelu „Vladalac“ razmatrao način na koji ljudi mijenjaju stranu u nadi da će poboljšati sopstveni položaj. Ta ideja može se primijeniti i na svakodnevne odnose, u kojima bliskost ponekad počiva više na zajedničkoj koristi nego na iskrenom poštovanju.

Neki ljudi ostaju uz vas dok od tog odnosa imaju određenu korist. Možda im pružate finansijsku sigurnost, poslovne prilike, društveni status, zaštitu ili emocionalnu podršku. Sve to samo po sebi ne znači da je odnos neiskren, jer se zdrave veze prirodno zasnivaju i na uzajamnoj pomoći. Problem nastaje kada je korist jedini razlog zbog kojeg neko ostaje uz vas.

Zato je važno obratiti pažnju na ponašanje osobe kada više ne možete da joj pružite ono na šta je navikla. Da li vas poštuje i kada ne možete da joj pomognete? Da li pokazuje razumijevanje kada prolazite kroz težak period ili se udaljava čim se vaš položaj promijeni?

Posebno je značajno ako neko stalno podsjeća na ono što je učinio za vas, kao da svaka usluga podrazumijeva trajni dug. U takvom odnosu pomoć prestaje da bude izraz dobre volje i postaje sredstvo pritiska.

Prava odanost ne znači da će neko uvijek biti saglasan sa vama, već da vas neće posmatrati isključivo kroz ono što može da dobije. Kada se okolnosti promijene, upravo se tada jasnije vidi da li je odnos zasnovan na međusobnom poštovanju ili na računici.

2. Način na koji neko govori o bivšim prijateljima otkriva mnogo

Prošlost može da pruži važne informacije o nečijim navikama, posebno kada je riječ o odnosima koji su se završili. Ako osoba koja želi da vam postane bliska stalno omalovažava nekadašnje prijatelje, poslovne saradnike ili ljude koji su joj pomogli, vrijedi obratiti pažnju na način na koji objašnjava te raskide.

Naravno, nisu svi prekinuti odnosi dokaz nečije loše namjere. Ljudi se razilaze zbog različitih vrijednosti, nesporazuma, povreda i okolnosti koje više ne mogu da prevaziđu. Ipak, postoji razlika između osobe koja umije da prizna sopstveni dio odgovornosti i one koja za svaki neuspjeh krivi isključivo druge.

Ako neko sve bivše saradnike opisuje kao nesposobne, prijatelje kao sebične, a ljude koji su mu nekada pružili podršku kao prepreke na putu do uspjeha, takav obrazac zaslužuje pažnju. Posebno ako pritom nikada ne pokazuje zahvalnost za ono što je dobio niti priznaje da je i sam nekada pogriješio.

Još jedan znak za oprez jeste kada osoba lako mijenja stavove u zavisnosti od toga sa kim razgovara. Danas nekoga hvali i predstavlja kao nezamjenljivog, a već sutra ga ismijava čim izgubi uticaj ili prestane da joj bude koristan.

Način na koji neko postupa prema ljudima od kojih više nema nikakvu korist može da pokaže kakve vrijednosti zaista zastupa. Zato nije dovoljno slušati kako se neko ponaša prema vama dok je odnos skladan. Važno je vidjeti kako se ophodi prema ljudima sa kojima se više ne slaže i da li umije da sačuva dostojanstvo čak i kada je razočaran.

3. Nagomilana ogorčenost može da naruši i naizgled blizak odnos

U odnosima nije moguće izbjeći nesuglasice. Povremeno odbijanje, kritika ili različito mišljenje sastavni su dio prijateljstva, ljubavnih veza i poslovne saradnje. Međutim, problem nastaje kada jedna osoba svaku neprijatnost doživljava kao ličnu uvredu i dugo čuva nezadovoljstvo koje nikada otvoreno ne izrazi.

Takvi ljudi ponekad djeluju kao da su prihvatili vaše objašnjenje, ali se kasnije vraćaju na iste situacije. U razgovorima ponavljaju stare zamjerke, podsjećaju na davne nesporazume i svaku novu raspravu povezuju sa događajima koji su odavno završeni.

Umjesto da problem riješe razgovorom, oni mogu da prikupljaju razloge zbog kojih smatraju da su oštećeni. Kada se nezadovoljstvo nagomila, čak i mala nesuglasica može da postane povod za burnu reakciju.

Posebno je važno obratiti pažnju na to kako osoba reaguje kada joj postavite granicu. Da li može da prihvati da imate pravo na drugačije mišljenje, da odbijete zahtjev ili da ukažete na nešto što vam smeta? Ili na svako neslaganje odgovara kažnjavanjem ćutanjem, omalovažavanjem, prijetnjama prekidom odnosa ili namjernim izazivanjem osjećaja krivice?

Takvo ponašanje ne znači automatski da će vas osoba izdati, ali može da ukazuje na to da se problemi ne rješavaju na zdrav način.

Najvažnije je razlikovati osobu koja je povrijeđena, ali želi da razgovara, od one koja nezadovoljstvo koristi kao sredstvo kažnjavanja i kontrole. U prvom slučaju postoji prostor za razumijevanje i popravljanje odnosa. U drugom je potrebno jasnije zaštititi sopstvene granice.

Kako primijeniti Makijavelijeve ideje bez sumnjičavosti prema svima?

Makijavelijevo ime često se povezuje sa proračunatošću i borbom za moć, ali njegovo razmišljanje može da posluži i kao podsticaj da pažljivije procjenjujemo odnose u kojima učestvujemo. To ne znači da treba sumnjati u svakog prijatelja, partnera ili kolegu, već da povjerenje treba graditi postepeno, na osnovu iskustva i dosljednog ponašanja.

Postoji nekoliko načina da sačuvate sebe, a da pritom ne postanete nepovjerljivi prema čitavom svijetu.

1. Ne dozvolite da vaš mir potpuno zavisi od druge osobe. Njegujte sopstvene sposobnosti, finansijsku samostalnost, prijateljstva i interesovanja. Što više oslonaca imate u životu, to ćete lakše donositi odluke bez straha da ćete izgubiti sve ako se jedan odnos promijeni.

2. Posmatrajte postupke, a ne samo obećanja. Velike riječi i dramatične izjave o odanosti nisu isto što i pouzdanost. Obratite pažnju na to da li osoba poštuje dogovore, preuzima odgovornost za greške i ponaša se dosljedno čak i kada joj to nije naročito korisno.

3. Ne otkrivajte sve odmah. Bliskost se gradi vremenom, pa nema potrebe da nekome koga tek upoznajete odmah povjerite sve svoje strahove, slabosti i najintimnije tajne. To ne znači da treba da budete hladni ili zatvoreni, već da povjerenje uskladite sa iskustvom koje imate sa tom osobom.

4. Obratite pažnju na način na koji rješavate sukobe. Svako može da pogriješi, da se naljuti ili da izgovori nešto nepromišljeno. Mnogo je važnije da li umije da prizna grešku, sasluša drugu stranu i pokuša da popravi ono što je narušeno.

5. Ne miješajte oproštaj sa obavezom da sve ostane isto. Nekome možete oprostiti, a da mu više ne povjeravate iste odgovornosti niti dozvoljavate da prelazi vaše granice. Oprost ne zahtijeva da zanemarite ono što ste naučili iz prethodnog iskustva.

Najvažnija lekcija: povjerenje se gradi, a ne podrazumijeva

Jedna od najvažnijih pouka koje se mogu izvući iz Makijavelijevog razmišljanja jeste da ljudske postupke treba posmatrati u kontekstu interesa, okolnosti i odnosa moći. Ipak, to ne znači da je svaka bliskost zasnovana na koristi niti da su ljudi po prirodi nelojalni. Takav zaključak bio bi podjednako pojednostavljen kao i slijepo vjerovanje svakome ko nam se predstavi kao prijatelj.

U stvarnom životu postoje ljudi koji ostaju uz druge i kada im to ništa ne donosi, koji čuvaju tuđe tajne, priznaju svoje greške i ne napuštaju odnos čim naiđu teškoće. Njihova pouzdanost ne ogleda se u velikim obećanjima, već u malim, ponovljenim postupcima.

Zato nije potrebno tražiti skrivenog neprijatelja iza svakog osmijeha. Mnogo je korisnije naučiti da prepoznate razliku između riječi i djela, da ne zanemarujete ponavljajuće obrasce ponašanja i da ne ulažete više povjerenja nego što odnos zaista može da podnese.

Na kraju, mudrost nije u tome da nikome ne vjerujete, već da umijete da procijenite kome možete da vjerujete, u kojoj mjeri i na osnovu čega. To nije izraz cinizma, već način da sačuvate svoje dostojanstvo, mir i sposobnost da gradite odnose u kojima postoje uzajamno poštovanje i iskrenost, piše Stil.