Mati Antonina juna 2001. došla je u zapuštenu zadužbinu Jelene Štiljanović, pa napravila put, uvela struju i osposobila konak. Sve više vjernika pohodi obnovljeni manastir Petkovica, smješten kod Šišatovca na Fruškoj gori, prenosi mitrovicainfo.rs.

Preko 480 godina star manastir Petkovica, na jugozapadnoj strani Fruške gore, koji je 1990. proglašen spomenikom kulture od izuzetnog značaja i stavljen pod zaštitu Republike Srbije, zasijao je prije 20 godina, i to upornošću i hrabrošću tadašnje monahinje, a sadašnje igumanije Antonine, koja je udahnula život ovom manastiru, danas među najljepšim biserima fruškogorja.

Udaljen svega tri kilometra od manastira Šišatovac, ovaj manastir sve više broji hodočasnike, koji dolaze da uživaju u ljepotama i miru koji može da se nađe u ovom kompleksu. Kada je odlučila da dođe u Petkovicu, monahinja Antonina znala je da obnova neće ići lako u manastiru u kome godinama niko nije boravio. Ali je riješila da izdrži u zabiti, bez puta, struje, manastirskog konaka, bez igdje ičega, gdje sama mora početi ni od čega.

– Bilo je to 7. juna 2001. godine, sjekli su mi mačetom šiblje kako bi se probili do manastira. Ušla sam u praznu manastirsku crkvu, a iz nje su prhnule ptice, ne znam u tom trenutku ko je više bio iznenađen – da li ja ili one što me vide. Nastupio je tajac, a ta tišina dala mi je malo prostora da osjetim crkvu, tek onda sam shvatila da ovu svetinju treba spasti i očuvati od daljeg propadanja – priseća se tih dana igumanija manastira sagrađenog u prvoj četvrtini šesnaestog vijeka, zadužbine Jelene Štiljanović, udovice despota Stefana Štiljanovića.

Za samo dvije godine mati Antonina uspjela je da asfaltira put do manastira u dužini od dva kilometra, uvede struju, osposobi konak za život kako ne bi više morala da spava na samom dušeku. Najveća podrška u toj samoći bila joj je majka.

Kada je Antonina stigla, na crkvi nije bilo vrata ni prozora, a bakarni oluci su bili pokradeni. Za 18 godina, koliko je monahinja Antonina igumanija, manastir je preporođen i postao mjesto gdje ljudi redovno dolaze na molitvu, ali i na izlet. Mnogi svrate i da ponesu vodu sa izvora Svete Petke, za koju kažu da je ljekovita. U središnjem dijelu je crkva posvećena Svetoj Petki, u kojoj se nalazi kivot sa česticom od ruke ove svetiteljke. U prošlosti su manastir naseljavali monasi, a danas je fruškogorski manastir Petkovica ženski. U manastiru je trenutno 11 monahinja i dvije iskušenice, sagrađen je novi konak sa kelijama.

Ova svetinja više puta je kroz vijekove stradala, ali je i obnavljana.

– Manastir je svašta preturio. Poslije Drugog svjetskog rata služio je čobanima da sklone stado od kiše, ali saznala sam i da je bio partizanska bolnica za vrijeme proboja Sremskog fronta, da su ovdje liječeni ranjenici – naglašava mati Antonina.

Vredne ruke zaslužne su što manastir ima svoj ribnjak na 40 ari zemljišta, što je zasađeno 6.000 čokota vinove loze na 1,2 hektara, sa kojeg proizvode i svoje vino. Kako kaže Antonina, žive od svojih prihoda.

– Više nismo same, radimo i gradimo, napredujemo, ne žalim se, a i Bogu je milo da ova svetinja živi svoj život i služi dobrim ljudima – na rastanku reče igumanija, piše Telegraf.