U Donju Varoš, hrvatsko naselje na lijevoj obali Save, naspram gradiškog keja, vratila se prva roda. Desetak dana ranije nego minulih godina. Mirko Rokvić, penzionisani sekretar nekadašnjeg giganta, fabrike namještaja „Radnik“, svake godine sa nestrpljenjem iščekuje dolazak roda. Zanimljivo je da ne dolaze u isto vrijeme.

„Mužjak Đuro je upravo došao. Njegov zadatak je da popravi gnijezdo, da ga osvježi, donese nove grančice i ostale materijale i spremno dočeka svoju ljepšu polovinu. Potkraj naredne sedmice doći će i roda Milka, Đurina života saputnica. Onda će uslijediti klepetanje kljunovima, parenje i ležanje na jajima. Od životinja uvijek imamo štošta naučiti“, kazuje Mirko Rokvić koji svojim biciklom krstari gradiškim ulicama i u devetoj deceniji života.

Rode svakodnevno prelaze na desnu obalu Save u potrazi za hranom. Omiljene su među Gradiščanima, a zanimljivo je da se tri kilometra nizvodno očekuje dolazak jata crnih roda.
„One su po fizionomiji iste kao bijele rode, samo su crne. Možda su malo manje, za nijansu, ali nisu društvene kao bijele rode. Neće ni nisko da lete u blizini ljudi, a kamoli da slete da ih čovjek može fotografisati. Nastanjuju se na starom kućištu gdje je nekada živjela poznata porodica Belina“, detaljiše Josip Barišić, mještanin Bok Jankovca koji baš na tom lokalitetu obrađuje zemlju.

Rode su vijesnici proljeća i smatra se da donose radost. Simbolišu zajednicu, zbog obostrane brige o mladuncima, a omiljene su u savremenim bajkama jer se još uvijek govori da rode dose mališane na ovaj svijet. Sudeći po tek pristigloj rodi stiglo je i proljeće, piše Boško Grgić.

BONUS VIDEO: