Kada danas ugledate smirenu i odmjerenu ženu besprijekorne frizure i elegancije, teško je i zamisliti da je iza njenog osmijeha i čvrstog stava život koji više liči na filmski scenario nego na političku biografiju. Ipak, Ursula fon der Lajen ne dolazi iz svakodnevice. Ona je preživjela pretnje terorista, živjela pod lažnim imenom, studirala na prestižnim fakultetima i rodila sedmoro djece. A sve to uz nevjerovatnu mirnoću i upornu ambiciju.

Rođena među elitom, odrastala pod senkom politike


Rođena 1958. godine u belgijskom Ikselu, u srcu evropske birokratije, Ursula je odrasla u porodici koja je imala direktnu vezu s temeljem Evropske unije. Njen otac Ernst Albreht bio je jedan od prvih evropskih komesara i kasnije dugogodišnji premijer Donje Saksonije. Njeno detinjstvo proteklo je između zvaničnih prijema, diplomatskih razgovora i porodičnih večera sa imenima koje danas nalazimo u istorijskim udžbenicima.
Međutim, kada je imala 21 godinu, njen život je naglo promijenio pravac. Početkom osamdesetih, njemačka krajnja ljevica – konkretno Frakcija Crvene armije – označila ju je kao metu zbog očevog političkog angažmana. Ursula je bila prinuđena da napusti dom i ode u London, gdje je godinu dana živela pod zaštitom Skotland Jarda, koristeći lažni identitet: Rouz Ledson. O toj epizodi rijetko govori, osim što priznaje da joj je boravak u Londonu donio „unutrašnju slobodu koja je ostala u njoj zauvijek“.

Dvije diplome, dva svijeta - ekonomija i medicina


Iako je karijeru počela na polju ekonomije, upisavši prestižni univerzitet u Getingenu, svoje zvanje je promijenila kada se vratila u Njemačku. Po povratku iz Londona, upisuje medicinu u Hanoveru i uspešno je završava 1987. godine, specijalizujući se za žensko zdravlje. Tokom narednih godina radila je u ginekološkoj klinici, posvetivši se zdravlju žena, ali i porodici — budući da je upravo u tom periodu rodila svoje prvo dijete.
Kasnije će ponovo zakoračiti u akademski svijet — ovoga puta sa doktoratom iz medicine, a zatim i dodatnim usavršavanjem u oblasti ekonomije i javnog zdravlja na Stanfordu, gdje je živjela sa porodicom.

Porodica iz bajke, udala se za nasljednika svilarstva, rodila sedmoro djece


Ursula je 1986. godine udala za Hajka fon der Lajena, ljekara iz aristokratske porodice čije bogatstvo potiče iz trgovine svilom u 18. vijeku. Njihova porodica dobila je baronsku titulu od Napoleona, a kasnije i priznanje pruskog kralja. Hajko i Ursula su se upoznali na horu Univerziteta u Getingenu — jednostavan početak jedne nesvakidašnje ljubavi.
Njihov zajednički život izrodio je sedmoro djece, rođene između 1987. i 1999. godine. U vremenu kada se i jedno dijete u svetu politike smatra izazovom, Ursula je uspjela da kombinuje ulogu majke velikoj porodici sa zahtjevnom i ubrzanom karijerom. Porodica fon der Lajen danas živi na farmi u blizini Hanovera, gde uzgajaju konje — njenu veliku strast još iz mladosti. Nije rijetkost da je i danas vide kako jaše, obučena u opremu, daleko od odijela i mikrofona Evropske komisije.

Politički uspon: od ministarke do žene koja kroji budućnost Evrope


U političke vode zakoračila je tek krajem devedesetih, ali je njen uspon bio munjevit. Bila je ministarka za porodična pitanja, potom ministarka rada, a zatim i prva žena na funkciji njemačke ministarke odbrane — jednoj od najtežih funkcija u nemačkoj vladi. Iako su je mediji često nazivali nasljednicom Angele Merkel, do te pozicije nikada nije došla.
Ipak, ono što joj nije pošlo za rukom u Njemačkoj, ostvarila je u Briselu — 2019. godine izabrana je za predsjednicu Evropske komisije, postavši prva žena u istoriji na toj poziciji.

Aristokratkinja i majka, političarka i jahačica


Život Ursule fon der Lajen pun je kontrasta. Ona je istovremeno potomak evropske elite i žena koja je morala da beži od terorista; majka sedmoro dece i liderka sa diplomatskom oštrinom; elegantna žena s naslovnica i neko ko svakog vikenda brine o konjima na farmi.
U svijetu politike, često okrutnom i iscrpljujućem, Ursula ostaje primjer toga kako se snaga ne pokazuje vikom, već smirenošću. Kako se moć ne meri titulama, već odgovornošću. I kako ponekad, iza najtišeg osmijeha stoji najzanimljivija priča.