SVAKODNEVNO UNOSIMO OTROVE U TIJELO! Bulović: Evo šta stvarno jedemo i kako da očuvamo zdravlje

T.B./Aloonline.ba | Žena ∙ 19.11.21 12:51 ∙ 0

Konzumiramo teške metale i nemetale kroz hranu, vodu i vazduh

Hrana danas puna je opasnih hemikalija – aditiva koji „maskiraju“ pravo stanje hrane. Tačnije problem je što je današnja hrana sve manje hrana, kazao je diplomirani inžinjer poljoprivrede, Aleksandar Bulović.

Alarmantno je, kako kaže, što imamo vještačke boje, arome, zaslađivače, konzervanse, „poboljšivače ovog i onog“ u skoro svakom proizvodu, a veliki broj aditiva izaziva negativne reakcije organizma kao što su razdražljivost, iritacija, alergija i ono najstrašnije, potencijalno su kancerogeni.

Pored navedenog veliku opasnost po ljudsko zdravlje predstavlja masovna upotreba pesticida u konvencionalnoj poljoprivredi.

– Za pesticide se vežu pojmovi kao što su optimalna doza i karenca, koje se u našoj zemlji uglavnom ignorišu. Dakle ako je na primjer optimalna doza kilogram po hektaru, a berba se ne smije vršiti deset dana nakon prskanja (karenca) često se dešava da naši proizvođači koriste veću dozu po sistemu „više je bolje“ a berbu obavljaju već nakon dan dva. U ovakvim situacijama imamo velike ostatke pesticida u plodovima koje unosimo i organizam – naglašava Bulović i dodaje da to predstavlja veliki problem kad su konzumenti djeca.

Po njemu ovo je problem državnih institucija i smatra se one trebaju više posvetiti ovoj problematici.

OTROVI OKO NAS I U NAMA

Naš sagovornik trenutno piše knjigu na temu „Otrovi oko nas i u nama“ u kojoj opsuje fizičke i psihičke otrove kojima smo svakodnevno izloženi.

-Tu mislim na teške metale i nemetale u hrani, vodi i vazduhu. Zatim plastika, pesticidi i aditivi u hrani i vodi. Takođe, problem predstavljaju divlje deponije medicinskog, a vjerovatno i nuklearnog otpada- kazao je Bulović.

Kada govori o nukleranom otpadu prevashodno misli na bombardovanje BiH, pa i Srbije, municijom koja sadrži osiromašeni uranijum koji izaziva maligne bolesti kod ljudi.

Bulović kaže da su u BiH na nekoliko lokacija pronađene divlje deponije medicinskog otpada iz evropskih kovid bolnica, a od „psihičkih otrova“ ukazuje na opasnost po zdravlje ljudi koje vrebaju od stresa, mobinga, trauma.

-Među prvim zemljama svijeta smo po potrošnji raznoraznih tableta za smirenje. Posjete psihologu i psihijatru su na žalost još uvijek tabu tema na ovim prostorima. Ono o čemu pišem, a što je naš najveći problem, jeste forsiranje osrednjosti i ispodprosječnosti kao stila života. Moramo se otrgnuti i pronaći sebe. U čemu smo dobri gdje je naš potencijal – konstatuje naš sagovornik.

ORGANSKA PROIZVODNJA

Bulović je autor knjige „Poljoprivreda bez pesticida, da moguće je“ u kojoj, kao što sam naziv kaže, poklanja pažnju proizvodnji organske hrane, vraća ljude na tradicionalni pristup poljoprivredi i promoviše vrijednosti sela.

– Selo je izvorno stanište čovjeka. Mi moramo imati komad zemlje bilo na selu bilo u gradu. Jer je tako moguće proizvesti svoju hranu, odmarati se psihički, gledati kako se iz sjemena rađa novi život. Boraveći i radeći na zemlji mi se udaljavamo od svakodnevnice, zaokupljeni smo radom i „brigom“ za biljke ili životinje koje gajimo i shvatimo da je to moguće rješenje za nagomilane probleme zbog kojih se loše osjećamo i oboljevamo – kazao je Bulović u razgvoru za aloonline.ba.

Smatra da naša zemlja pored konvencionalne poljoprivrede ima idealne uslove za tradicionalnu poljoprivredu.

Međutim, kaže da je ovdje neophodna koordinacija države i proizvođača.

– Ne možete proizvoditi proizvod za koji ne znate kome ćete ga prodati, gdje ćete ga prodati i za koji nemate odgovarajući podsticaj, jer se radi o zahtjevnoj vrsti poljoprivrede u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Proizvodi tradicionalne poljoprivrede se mogu prodati i izvoziti ali mora biti koordinacija između proizvođača i države – naglašava Bulović.

Često od ljudi čujemo „izgovore“ prinuđeni kupovati lošiju hranu koja je jeftinija, a ne zdraviju organsku koja je skuplja. Zbog čega je to slučaj objasnio je naš sagovornik.

– Organska hrana je po pravilu skuplja jer zahtjeva više ljudskog rada a isključuje pesticide i mineralna đubriva. Tako da umjesto tretiranja korova herbicidom morate okopavati, pljeviti, malčirati. Borba protiv bolesti i štetočina isključuje fungicide i insekticide, a podrazumjeva gajenje otpornih i tolerantnih sorti koji daju manje prinose i „nekvalitetnije“ plodove – kazao je Bulović i naglasio da treba uzeti u obzir i to da organska đubriva ne djeluju brzo kao vještačka.

Tu je zatim upotreba klopki, ranija sjetva, te kombinacija biljaka na parceli. Sve to, dakle, neće zaštititi biljku 100% kao kod upotrebe pesticida.

Ipak postoje i alternativna rješenja, a to su po Buloviću gajenje sopstvene hrane, zatim pristup „sprijatelji se sa seljakom“ i kupovima od certifikovanih proizvođača.

Nije rijetkost da u poljoprivredi srećemo proizvodnju na „dvije njive“. To se odnosi na sadnju za prodaju koja se tretira raznim pesticidima i onu drugu gdje proizvođač sije hranu za sebe i svoju porodicu koju ne tretira kao u prvoj varijanti.

Naš sagovornik kaže da nam to govori da naši proizvođači znaju šta je dobro a šta nije, ali su prinuđeni da to rade jer se ne mogu boriti sa uvoznim proizvodima koji su preplavili tržište. Oni su često jeftiniji od naših proizvoda jer imaju bolje podsticaje i uređenu poljoprivrednu proizvodnju u smislu planske sjetve.

-To znači da razvijene zemlje ne siju na pamet npr. paradajz, već tačno znaju kolike će površine biti posijane paradajzom naredne godine, koliki će biti prinos, koliki će biti podsticaj proizvođaču, šta će sa viškom… – dočarava Bulović.

ZAMKE ZDRAVE HRANE I GMO

Na odjelu zdrave hrane se u posljednje vrijeme pojavljuju čak i proteinske čokoladice i suplementi koji su nekad bili tabu, a sportisti su ih kupovali krijući, priča nam sagovornik.

– Često „zdravi“ sokovi u svom sastavu umjesto šećera imaju sukralozu. Vještački zaslađivač koji je jeftiniji od šećera ali izuzetno opasan po zdravlje- upozorava Bulović.

Ipak, izbjegavanje zamki u ishrani je moguće. Kako kaže, treba čitati i edukovani se, a ne dozvoljavati da vam mediji govore šta je dobro za vaše zdravlje.

– Ljudi su prepušteni medijima i dopuštaju reklamama da upravljaju njima. Smatram da je izgubljen taj borbeni duh koji bi nas natjerao da sami odlučimo šta ćemo jesti i kupovati. Našem čovjeku je lakše da ode u apoteku i kupi tabletu protiv bolova u leđima nego da radi vježbe za leđa. Jednostavno problem je u nama – smatra Bulović.

U razgovoru sa Bulovićem suočili smo se sa još jednom zastrašujućom istinom. GMO proizvodi su naša svakodnevnica. Mi ih svaki dan unosimo u naš organizam, a SAD, Argentina i Brazil većinu poljoprivrede baziraju na GMO biljkama, što mi i uvozimo.

– Kukuruz i soja su kulture koje se najviše koriste u ishrani životinja i ljudi i oni su GMO. Mi ih čak i ne vidimo jer su oni u sastavu proizvoda kao npr slatkiši, pahuljice kašice, mesne prerađevine- izjavio je Bulović za aloonline.ba.

Opasnost od GMO proizvoda je što su mnoge studije pokazale da izazivaju zdravstvene probleme kod ljudi i životinja. Međutim, te studije su opovrgnute od strane kompanija koje se bave proizvodnjom GMO, konstatuje naš sagovornik.

Dodaje da su GMO sjemena vlasništvo kompanije koja ga je proizvela, to jest patentirani su. Tako da ćemo u budućnosti imati veliki problem.

– Nećemo smijeti da tradicionalno čuvamo sjeme za iduću godinu, već ćemo morati da ga ponovo kupimo. GMO je napravljen tako da je otporan na totalni herbicid. Pa tako kad jedemo soju ili kukuruz tretiran „totalom“ protiv korova mi unosimo i herbicid u organizam jer ga je biljka usvojila ali je otporna, međutim mi nismo – upozorava Bulović.

U BiH imamo paradoks da je GMO hrana zabranjena u Republici Srpskoj, a u Federaciji Bosne i Hercegovine nije zabranjena, a znamo da ne postoji granica između entiteta. Navodi primjer industrijske konoplje koja se smije uzgajati u Republici Srpskoj ali, koliko se sjeća, problem bio sa agencijom na nivou BiH koja nije davala dozvolu za uvoz sjemena.

– Mislim da je taj problem riješen tek ove godine. Industrijska konoplja je izuzetna biljka i zemlje u okruženju ostavaruju velike prihode od njene proizvodnje dok mi po običaju „kaskamo“ zbog nečije samovolje – kazao je Bulović.

BUDUĆNOST POLJOPRIVREDE I SELA

– Ljudima je uvijek lakše da drugi upravljaju njima. Lakše je oprskati zlaticu u krompiru insekticidom nego koristiti metode organske poljoprivrede. Organska poljoprivreda je način života i razmišljanja- izjavio je Bulović i naglasio da je potrebno promjeniti svjest ljudi kad je riječ o ovoj temi, a to se počinje u vrtićima i školama.

Smatra da budućnost leži u edukaciji petogodišnjaka, jer će oni da budu nosioci promjena.

– Život i rad na selu mogu da budu idelani ako znate šta da radite. Dakle ako znate šta ćete da proizvedete, kome ćete da prodate, po kojoj cijeni, koliko će država da vas podrži, onda je to utopija. Ako radite na pamet onda vas „nema nigje“. U gradu, kao i na selu, morate znati šta radite, zašto i za koliko. Uopšte, potrebno je da popričate sami sa sobom šta hoćete i kako hoćete da živite – zaključio je Bulović.