ZBOG GORKE SUDBINE PACIJENTKINJE PSIHIJATAR PREPLAKAO SEANSU Ova priča je dirnula region, a dr Đurić je od žene naučio važnu lekciju
Foto: Pixabay
Jedna njegova pacijentkinja, naime, preplakala je prvih 20 minuta seanse. Zbog jedne poruke. Koja ju je samo podsjetila koliko malo vremena joj je ostalo. Da joj je kasno i da produži ugovornu obavezu sa mobilnim operaterom.
U svom postu na Fejsbuku psihijatar dr Vladimir Đurić ispričao je njenu životnu priču, a mi vam je prenosimo u cijelosti.
„U moru emotivnih rolerkostera koje svaki prosečan psihijatar uobičajno proživi u toku jedne radne nedelje, a ponekad i u toku jednog radnog dana, urezalo mi se jedno prijepodne. Prije neku godinu, kada je moja mila draga i presjajna pacijentkinja od trideset i kusur godina, ono ukratko žena-zmaj u svakom pogledu, došla i jednostavno preplakala prvih dvadeset minuta seanse.
Od mojih divnih učitelja sam još odavno naučio da u takvim situacijama pacijente treba samo pustiti, sjediti sa njima u muci, ćutati i jednostavno sačekati da suze urade ono za šta su i dizajnirane. Da naprave dekompresiju i čišćenje, da odvrnu česmu na napaćenoj duši, da bol malo isteče, pa da sve bude lakše. I da možemo popričati.
Nakon što su su suze prestale, pacijentkinja mi je pokazala poruku koju je dobila nekoliko minuta pred početak seanse. I zbog koje se i rasplakala. Najobičnijij sms mobilnog operatera da joj je ugovor istekao i da bi bilo skroz povoljno i pametno da dođe i da potpiše ugovor na dve godine, jer će tako biti jeftinije.
U trenutku mi je bilo jasno.
Vama nije. I vjerovatno se sada i pitate zašto bi neko plakao kao kiša na tu sasvim uobičajnu poruku. Vjerovatno niko na ovoj kugli zemaljskoj. Osim nekoga ko ima još šest mjeseci života, po definitivnoj prognozi uglednog konzilijuma sa GAK-a… I to u najboljem slučaju. I ako se sve kockice slože.
Vjerovatno niko, osim onoga ko umire, pa mu se ne isplati da se na toliko puno obavezuje. Ponekad je dve godine previše…
Poslije smo malo popričali, pokušao sam da je odobrovoljim, da pokuša da se zdravorazumski i hrabro suoči sa svime što je čeka… I da pronađemo nešto smisleno za šta će se uhvatiti i što će je motivisati na tu herojsku borbu. I napravili plan kako da ide dan za danom i da rješava jedan po jedan problem. I da završi sve što je potrebno završiti. Svaki razgovor, svako pozdravljanje i svaki zagrljaj, a da opet nađe način da maksimalno čuva sebe… I da opet nekako i uzme još poneki čarobni trenutak od ovog prokletog života, koji je kao za inat i najlepši baš onda kada ga i nemamo previše pred sobom.
A na kraju smo se čak i smijali, kako to obično i biva na pravim psihoterapijama… Red suza, red smijeha, kako je možda najbolji način da zeznemo operatera… To da uzme najskuplji mogući telefon i sve neograničeno, pa nek je jure na onom svijetu da naplate, neće propasti za jedan ugovor. Ionako će ležati po bolnicama, pa nek joj makar to bude ugođaj…
Neka ide život, nema se šta više čekati.
Dvije godine su čitavo bogatsvo
Poslije sam je uvek zamišljao kako se smiješi od uveta do uveta dok skroluje sve one smiješne klipove sa psima koji negde padaju ili na sto načina ispadaju smiješni i smotani i preslatki, a koje je uvijek obožavala, u nekom pokumraku neke bolničke sobe.
Nakon nekih godinu dana se preselila… Vjerujem na neko bolje mesto, gdje bi, ako ima pravde takve ljudine, koje nikada nikome nisu ni pomislili zlo, i trebalo da idu.
Ali je ostao nauk…
Da su ugovorne obaveze precenjene…
Da je odlaganje radosti u životu i čekanje na savršene uslove da počnemo da živimo u najmanju ruku glupavo.
Da su dvije godine čitavo bogatstvo. Prosto nismo ni svjesni koliko. Svi mi srećnici koji ih uzimamo zdravo za gotovo jer ih makar na papiru imamo pred sobom…
I da treba živeti sad… Punim plućima… I do daske… Baš u skladu sa time ko smo…šta smo i šta nam raduje dušu… I naći način da se zabavimo i da budemo pozitivni i duhoviti i u najtežim trenucima.
Odmaraj Mila. I uživaj. Šetaj lagano čopor smešnih i nadprosečno smotanih pasa po nekoj mirišljavoj livadi prepunoj cveća u zalazak sunca…
Smiješi se i uživaj… Zaslužila si… I hvala za sve što sam naučio od tebe. Neke edukacije su prosto neprocrenjive…“.
I očekivano, suza je sustizala suzu, ali i jedna misao drugu. Oko čega brinemo i na šta dane trošimo. Neka nam je svima za nauk.“
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Žena
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
