EMOCIJE I BOLESTI Jetra strada od bijesa, a štitna od neizgovorenih riječi

ALOONLINE.BA | Žena ∙ 08.08.23 19:01 ∙ 0

To što se u nama gomila vremenom se pretvori u bolest koja je u stanju da nas ubije

FOTO: Unsplash, ilustracija

Svi se uglavnom počinjemo baviti samorazvojem tek nakon što proživimo određena iskustva koja stvore dosta potisnutih negativnih emocija, dok se neka od njih dogode u najranijem djetinjstvu, pa čak i u prenatalnom periodu, tako da imamo dosta nejasnih emocija koje ne možemo osvijestiti jer nam nije jasan njihov uzrok.

Nekada je jedan život prekratak da se sve te emocije osvijeste, često ih naučimo potisnuti još dublje misleći da smo se očistili, prenosi kutakzadusu.

To se posebno događa kada uzimamo antidepresive i sedative jer je to najmoćniji način blokiranja emocija, odnosno zaboravljanja, a ujedno i najbolji put da potisnute traume ponovo ožive kroz bolest.

Svaka bolest predstavlja odgovor našeg sveukupnog energetskog tijela, ona je rezultat naših misaonih i emocionalnih investicija.

Naš život je sačinjen od samo 1% događaja, preostalih 99% predstavlja reakcije na događaje. Mi se ustvari cijeli život bavimo prerađivanjem i varenjem određenih životnih udaraca i trauma.

Objektivno, ono što mi doživljavamo kao udarce jesu životne lekcije i iskušenja koja nas okreću sebi samima, s osnovnom porukom da ne možemo izaći napolje dok ne prihvatimo sebe iznutra.

U ranom djetinjstvu smo vrlo senzibilni, prijemčivi i sve što roditelji misle i osjećaju naš nesvjesni um preuzima kao program, isto kao što smo prethodno preuzeli genetsko nasljeđe kao program. Dakle, mi nismo neispisana ploča, već dolazimo na ovaj svijet kao programirana informacija.

Zato imamo naviku da stalno vrtimo istu misao jer je ne možemo odlijepiti iako nam smeta. Bolest uvijek napada onaj dio tijela koji je najslabija karika, odnosno gdje su se akumulirale negativne emocije i naša želja da ih blokiramo, sakrijemo i zaboravimo.

Kada sebe “počastimo” čirom na želucu, dođemo u situaciju da moramo selekovati ishranu, što zapravo predstavlja potrebu kontrole i selekcije na emocionalnom nivou. Štitna žlijezda se puni neizgovorenim rečima koje smo “progutali” na svoju štetu, uopšteno poremećaj štitne žlijezde odnosno grlene čakre predstavlja problem komunikacije i verbalnog izražavanja.

Uglavnom, tek kada dobro uništimo svoje tijelo, sjetimo se da se moramo čuvati stresa, ne smijemo se zamarati, ljekar nam je zabranio alkohol, cigarete, masnu i tešku hranu, nadajući se da će nam tablete pomoći da popravimo oštećene strukture u našem energetskom tijelu, što se nikada neće desiti. Lijekovi ne djeluju na programe. Programi su informacije iz potisnutih emocija koje ćelijama daju uputstva kako da se ponašaju.

Šta su potisnute emocije? One su poput potonulog broda, poput Titanika. Kada brod potone on nestane iz našeg vidokruga, ali on je ipak negdje otišao. On je potonuo u nevidljive sfere, ali ipak postoji. Pun različitih sadržaja, ljudi, sreće, tuge, ljubavnih priča. Isto tako, kada smo uznemireni, suočeni s neprijatnom ili negativnom situacijom, u nastojanju da stvorimo prividni mir, mi ćemo uzeti sedativ i naš Titanik će potonuti u nesvjesno. Mi ćemo osjetiti olakšanje, ali on će i dalje postojati, mada ćemo mi nastojati da ga zaboravimo.

Zaborav je najgori način rješavanja problema, kad-tad će se aveti s potonulog broda pojaviti, ali će najčešće predstavljati nevidljive i nejasne prepreke i blokade, pa ćemo imati osećaj da nas neka nevidljiva sila koči i sprečava naš napredak, da nam jednostavno ne ide, a ni sami ne znamo zašto i sl.

Uostalom, kada nastojimo zaboraviti neke stvari u životu, naš um će preuzeti zaborav kao mehanizam odbrane i počeće neselektivno zaboravljati pa ćemo tako zaboravljati prijatelje, obaveze, rođendane i postati neodgovorna osoba i na kraju postati potpuno bezlični i više niko neće moći na nas računati pa ćemo i sami pasti u zaborav.

Srce strada od blokiranih emocija koje nismo pokazali iz straha, jetra sakuplja bes, a želudac neprerađene sadržaje, nešto što nismo uspeli “sažvakati”, sa čime se nismo pomirli, pa kao rezultat imamo gastritis ili čir na želucu.

Jednostavno, za sve postoji određena analogija i uzročnost, ako nismo dovoljno svesni sebe i svoje unutrašnjosti, neminovno smo osuđeni na životne drame i konflikte.

BONUS VIDEO: