Od trenutka kada je kročio na scenu ostao je autentičan i dosledan sebi. Posebno ga je izdvajalo stvaranje stihova i muzike kroz koje je stavljao akcenat na bitne stvari u datom trenutku, pa njegove pjesme i danas obožavaju ljudi svih generacija. Iako je prošla godina od njegove smrti, ništa se nije promijenilo – Borini hitovi i dalje pronalaze put do srca publike. Mnogi i ne znaju da nijedno slavlje ne može proći bez bar jednog „narodnjaka“ koji je upravo nastao iz pera Bore Čorbe.
Osim kao muzičar, Bora je bio poznat i kao pjesnik. Njegova lirika često je nosila oštru kritiku društva, politike i međuljudskih odnosa, ali i humor, ironiju i sarkazam. Njegova poezija bila je direktna, ponekad gruba, ali uvijek iskrena i emotivna, što je pomoglo da se mnogi poistovijete sa njegovim pjesmama.
Kako je znao da kaže, u početku mu je bilo „truba da potpisuje narodnjake“, ali je poslije shvatio da su to kvalitetne pjesme koje traju decenijama.
– U početku nisam htio da potpisujem svoje narodnjake, pa sam shvatio da je to iluzorno. U to vrijeme potpisivao sam svoju tadašnju ženu, pokojnu Draganu… Kasnije sam shvatio da ti tekstovi imaju određenu vrijednost i da to nisu sklepotine s brda s dola, tako da sada s ponosom mogu da izjavim da su moji tekstovi: „Vodeničareva kći“ koju pjeva Predrag Živković Tozovac, „Stani malo kafanski sviraču“, za koju ljudi misle da je narodna pjesma, a nije – to je moj tekst – objašnjavao je Bora, pa dodao:
– Pa ima jedna za Nadu Topčagić, „Evo moga bekrije“. Ima jedna i za Izvorinku Milošević, nemam pojma kako se zove, nisu to bili veliki hitovi.
Za Svetlanu Ražnatović Cecu napisao je baladu „Šta još možeš da mi daš“, objavljenu 1995. godine na albumu Ljubav fatalna. Muziku je radio Oliver Mandić, a aranžman Aleksandar Radulović Futa.
Takođe, Bora je autor i evergrina pokojnog Srećka Jovovića – „Nek me ne zaborave devojke sa Morave“.
– Da, napisao sam tekst i za Miroslava Ilića, ali on to nikako da snimi. Dvoumi se, hoće – neće. Možda mu nije suđeno… – dodao je Đorđević.
Jedan od najvećih hitova Šabana Šaulića potpisuje upravo Bora – „Prikrašću se tebi pod prozore“ iz 1985. godine, u narodu poznatija kao „Preskočiću tarabu i jarak“.
– Imao sam tu čast da Šaban otpeva i komponuje moj tekst. Takođe, imali smo i zajedničku strast – pecanje. Druženje u Krčedinu, preko našeg prijatelja Miloša, ostalo mi je u sjećanju. Igrali smo i fudbal zajedno za estradnu reprezentaciju protiv Italije. On i Miša Mijatović su igrali odlično – govorio je Bora.
Kako je bio poznat i po svom osebujnom smislu za humor, krajem devedesetih napisao je „Gastarbajtersku pesmu 2“, u kojoj je kroz šaljivu formu nabrojao najveća imena sa estrade tog vremena.
– Svi smo išli napolje da zaradimo koju kintu, i onda sam samo nabrajao koga sam vidio na aerodromu. Vrlo lijepo raspoloženi i obučeni odlazili smo petkom, a vraćali se izgužvani nedjeljom, a ko je imao sreće ponedjeljkom – ispričao je Bora jednom prilikom odakle mu inspiracija za tu pjesmu, piše Stil.
Gastarbajterska pesma 2
Na priredbi kod Frankfurta
Peva Kurta, peva Murta
Sinan, Hasan, Jašar, Šaban
Nino, Šeki i još neki
I naravno, Džej
Mala Maja Marijana
Anči, Brzi i Dajana
Keba, Kemiš, Rođa, Jami
Svi zajedno u galami
I naravno, Džej
Išô sam kod oni stranci
Da im otmem njini franci
Imam jednu želju žarku
Da im uzmem koju marku
Mica, Cica i Zorica
Zoki, Boki, Rodić Roki
Slađa, Kobra, Stela, Nela
Slatka mala Karamela
I naravno, Džej
Lepa Brena, Ekstra Nena
Lepa Lana i Cakana
Lepi Bora, Lepi Gagi
Lepi Mića, svi su dragi
I naravno, Džej
Išô sam kod oni stranci
Da im otmem njini franci
Imam jednu želju žarku
Da im uzmem koju marku
Era, Gedža, Bekić Beki
I naravno Super Sneki
I sa njima zmija Veki
Biki, Siki, Viki, Riki
I naravno, Džej
Peva Sinko i Marinko
Mitar Mirić, Škorić Mira
Dok muzika grozno svira
Peva hitić Mile Kitić
I naravno, Džej