Ona je dečka koji je poginuo, poznavala čitav život, makar ako je sudeći po fotografijama, ali i riječima koje "kidaju" dušu.

- Počivaj u miru, brate moj, neka te andjeli odvedu na najljepše mjesto. Kakva nepravda, ustaneš jedan dan i odeš na posao, kod kuće ostaviš malo dijete i trudnu ženu, odeš na posao da zaradiš za porodicu, neki šef te pošalje da popraviš struju na nekoj banderi, kao sto popravljaš svaki dan, ali eto taj dan zaborave da ugase struju, a tebe pošalju sa njom da radis.

- I šta sad?! Ko je kriv, ko će da nam vrati našeg Daneta? Najboljeg čovjeka, uvek nasmijanog, uvijek pozitivnog. Toliko toga ga je lijepog čekalo u životu… Velika tuga, veliki bol, ogromna tragedija za celu našu zemlju. U glavi pitanja milion “zašto”? Ostaje samo nada će neko odgovarati i pred sudom i pred Bogom za ovaj bol koji su nanijeli prije svega njegovoj porodici i svima nama. Ti ces nas posmatrati sa nekog ljepšeg mjesta, i znam, da ćes i na nebu biti nasmijan kakav si uvijek i bio. Počivaj u miru. Volimo te.