Princ Hari je nedavno dao jedan od svojih intimnih intervjua u kojem je otkrio kako je pao u ozbiljnu depresiju u trenutku kada je napustio Britaniju tokom Megzita, te kako ga je tuga za majkom slomila i stigla tek u kasnijem dobu.
Princ Hari pati i to pati javno. Četrdesetdvogodišnji princ je priznao da je prvu suzu za majkom pustio na groblju i tek nakon dvije decenije, kada je imao ozbiljnu psihoterapiju tokom koje je pokrenuo neke emocije zakopane duboko u duši.
Dejli Mejl je otkrio neke prilično šokantne stvari o princu Hariju nakon što je on govorio na američkoj obrazovnoj platformi MasterClass.
O odlasku iz Britanije
„Preselili smo se u Kanadu kako bismo se malo udaljili od svega i jednostavno razmislili“, rekao je. „Svega dva ili tri dana nakon napuštanja tog stresnog okruženja, doživio sam nagli pad adrenalina, kakav nikada ranije nisam osjetio.
Kao da je mom mozgu bio potreban stres da bi funkcionisao. Postao sam beskoristan u kući. Zapao sam u depresiju na oko dvije nedjelje i osjećao se kao da ne mogu da funkcionišem bez adrenalina.“
Šest godina nakon „Megzita“, supružnici iz Saseksa su roditelji dvoje djece, Arčija i Lilibet, i ponovo borave u Ujedinjenom Kraljevstvu. Djeca su krenula u školu u oblasti Kotsvolds.
Hari sada kaže da se pridržava strogog pravila „deset dana“ kako bi sačuvao svoju sreću.
Rekao je: „Za mene su najvažniji faktori energija, radost i sreća koje crpim iz vremena provedenog sa porodicom – posebno sa našom djecom – kao i iz neposrednog rada na terenu.
„Ključ za održavanje te ravnoteže jeste da ne provodim više od deset dana odvojeno od supruge i djece.“
„Radi se o balansiranju između posla i osjećaja svrhe, s jedne strane, i uloge oca i supruga, s druge.“
O majčinoj smrti
Hari je otkrio da nije plakao gotovo 20 godina nakon majčine smrti, a da na nju misli „gotovo svake večeri, a zatim i većinom ujutru“.
Terapeut ga je podstakao da pronađe Dijanin parfem kako bi „otključao“ svoju tugu, nakon što je zaboravio kako su zvučali njen glas i smijeh.
Vojvoda je rekao da je taj postupak imao izuzetan uticaj na njega i njegovu tugu, tvrdeći da je miris vratio uspomene i emocije koje su dugo bile potisnute.
„Bilo je to kao da sam prebačen u neko drugo vrijeme“, rekao je Hari. „To je otključalo sve što je prethodno bilo zaključano.“
„Nanošenje majčinog parfema bilo je gotovo kao rušenje određenih cigala u zidu, kako bih mogao da vidim šta je s druge strane i kako bi određene uspomene i iskustva mogli ponovo da prodru u svijest.“
„Dok sam pokušao da nastavim i sačuvam njeno nasljeđe, nisam shvatao da je posao koji me je privlačio toliko sličan onom kojim se ona bavila.“
Govoreći o smrti svoje majke, Hari je rekao: „Nisam plakao kada su mi javili da mi je majka umrla, već samo na njenoj sahrani, a nakon toga nisam pustio suzu skoro dvije decenije.
Bio sam uvjeren da je to snaga, ali nije bilo tako. Bio sam samo dvanaestogodišnji dječak koji nije smio da se slomi i koji nije imao smjernice kako da zacijeli.
Dugo sam bio emocionalno otupeo jer sam osjećao nelojalnost i krivicu pri pomisli da bih mogao biti srećan bez nje. Osjećao sam da moram da ostanem tužan i emocionalno zatvoren kako bih dokazao da mi nedostaje.“
Hari je objasnio kako mu je terapija promijenila pogled na stvari, rekavši: „Shvatio sam da je ona samo željela da budem srećan.
To je za mene predstavljalo ogromnu promjenu u načinu razmišljanja. Oslobodilo me je i pružilo mi potpuno drugačiji pogled na život.“
(Stil)
Komentari (0)