STRAHOVITE SUDBINE ŽRTAVA „SARAJEVSKOG MRAKA“: Da su životinje možda bi neko rekao šta je bilo s njima!

T.B./Aloonline.ba | Vijesti ∙ 15.04.22 11:40 ∙ 0

"Nestali su prije 30 godina i od prestanka ratnih dejstava ih tražim."

SRNA

Prošlo je 30 godina otkako su nestali prvi sarajevski Srbi, koje je odnio ratni sarajevski mrak – mnogo je priča koje o tome svjedoče.

SLUČAJ VLAJKA GOLUBOVIĆA

Jela Lalović već 30 godina traži brata Vlajka Golubovića, koji je prije rata živio u naselju Doglodi kod Stupa – on je odveden 22. aprila 1992. godine zajedno sa osam mladića.

-Vlajko je odveden iz Aerodromskog naselja na Dobrinji sa još osam momaka. Znamo da su ubijeni, a njihova tijela nikada nismo našli i još uvijek se ne zna gdje su- priča Jela.

Ona navodi da joj je brat bio rezervista i da je krenuo iz kasarne u Lukavici da bi stao na liniju razgraničenja između muslimanske armije i srpske vojske. Sjeća se da su mediji javili da je Vlajkov transporter stao i da su vojnici zarobljeni.

-Od tada počinje naš pakao, traganje i dilema hoće li biti razmijenjen- kaže Jela.

Navodi da su imali i prijatelje sa muslimanske strane, koji su bili na pozicijama da daju neki podatak, ali da niko ništa nije učinio niti rekao.

INFORMACIJE I DEZINFORMACIJE

-Tokom traganja za bratom, imali smo različitih informacija i dezinformacija – neke su bile djelimično tačne, ukazivale su na neke tragove, neke neistinite i uglavnom bez opipljivih dokaza- napominje Jela.

Porodica zna samo da su Vlajko i drugi mladići odvedeni u Veliki park kod tadašnjeg komandatna policije Dragana Vikića.

Ne znamo, međutim, šta je bilo sa njihovim tijelima – kao da nisu ni postojali na ovom svijetu. Da su životinje možda bi neko rekao šta je bilo s njima. Vjerujem da neko zna, ima dokaz, ima nešto zapisano…- navodi Jela Lalović.

Ona vjeruje ds Vikić sve zna kao i oni ljudi koji su bili tu, ali neće da kažu.

Jela napominje da su porodice išle da polože vijence u Velikom parku u Sarajevu i da ih je pratilo veliko obezbjeđenje. „Položili smo vijence i zadržali se desetak minuta. Obezbjeđenje je bilo toliko da ni ptice nisu iznad nas proletjele“, sjeća se Jela i i navodi da su nakon njihovog odlaska ti vijenci bačeni.

-Išla sam na suđenje Vikiću u svojstvu svjedoka i na iznošenje završnih riječi tužioca, a 21. aprila zakazano je izricanje prvostepene presude. Po svemu što sam čula i vidjela, već je odlučeno – od kazne neće biti ništa- ocjenjuje Jela.

Ona smatra da ni institucije Republike Srpske nisu na pravi način pristupile tom problemu i da su porodice nestalih ostavljene i zaboravljene.

SLUČAJ JOVE KRUNIĆA

Ranka Mićić traži oca Jovu Krunića koji je nestao u Ulici Adema Buće u naselju Buća potok.

-Odveden je iz kuće prema Buljaku i tu mu se gubi svaki trag. Prvo sam dobila tu informaciju, druga informacije je da je navodno bačen u bunar, a treća da je bačen na deponiju- priča Ranka i precizira da joj je otac nestao u junu 1992. i da do danas ne zna ništa za njega.

Napominje da su išli da utvrde tačnost tih informacija, ali da je sve „pojeo mrak Sarajeva“.

-Tu je deponija, ali sve je srušeno i odneseno, čak nema ni tog bunara… Ovo mi je jedina nada, da dođem da prislužim svijeću i da znam da sam izašla da spomenem oca- ističe Ranka.

Ona smatra da nema zajedničkog života nakon svega – da on nije moguć.

-Majku Koviljku su mi isto tako izmaltretirali – ona je bila u ropstvu kod njih lično. sve je to Alijina vojska radila. Niko njihpov nije odgovarao, za razliku od naših ljudi- kaže Ranka.

SLUČAJ MIRKA LALOVIĆA

Dragan Lalović traži oca Mirka i dvojicu komšija Brkić – sina i oca.

Nestali su prije 30 godina i od prestanka ratnih dejstava ih tražim. Mnogo čudnih stvari se dešavalo. Otac je nestao iz gradske sredine, a živio je na opštii Ilidža.

-Mnogi ljudi su ga poznavali, a pojedinci su znali kako je `nestao` ali do danas nema nikakvih tragova. Imali smo saznanja da su zajedno pobijeni, ali do danas ništa nismo našli- priča Dragan i pojašnjava da su nestali u Mjesnoj zajednici Stup dva.

Odvedeni su od svojih kuća, a u to vrijeme glavni akter bio je Sakib Forić, koji je nagrađen mjestom ambasadora u Maleziji.

Dragan priča da je Forić nagrađen i papirima kojima je „dokazao“ da prije i tokom rata nije bio u Sarajevu.

-Forić je bio tu glavni i morao je znati ko ih je odveo i ko ih je ubio. Toliki je `mrak Sarajeva` da oni mogu da lažu da nisu tu uopšte živjeli- zaključuje Dragan.

Pridružite se našoj Viber zajednici