ZAŠTO POSLIJE GROBLJA PEREMO RUKE!? Tradiciju poprimilo i savremeno društvo, isto kao kad bacamo zemlju preko kovčega

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 15.12.22 10:35 ∙ 0

Pogrebni običaji koje praktikujemo, prenijeli su se iz tradicionalnog modela kulture u savremeno društvo

FOTO/ALOONLINE.BA

Razlikuju se ne samo u različitim dijelovima zemlje, već i od porodice do porodice. Ipak, postoji i jedan koji se izdvaja svojom opštom prihvaćenoćšu, ali i antičkim poreklom. Riječ je o ritualnom pranju ruku u povratku sa groblja.

– To je još antičko naslijeđe. Porodica koja izgubi nekoga za svoju sredinu postaje „nečista“. Ona je „načeta“ porodica koja uz pomoć rituala prvih godinu dana od smrti pokojnika, prolazi kroz proces „očišćenja“ – kaže etnolog Vesna Marjanović objašnjavajući da je pranje ruku zapravo spiranje od smrti.

Ona dodaje da je groblje prostor kojim „vlada nečistoća“, te da ruke peru svi, ne samo porodica čiji je član umro.

– Po povratku sa groblja bitno je ne ići istim putem, kao i to da prvo dođe muško dijete koje ima i oca i majku – kaže ističući da se to čini u slavu života.

Oproštaj od pokojnika

Prilikom spuštanja pokojnika u raku, čest je i običaj bacanja busena zemlje preko kovčega. Riječ je o svojevrsnom oproštaju.

– Prvi busen je veza sa donjim svijetom. Porodica ostaje kao kopča između, zato njega treba da baci neko od najbližih – kaže etnolog ističući da neki naredni grumen zemlje može baciti ko god želi da se oprosti.

Crnina

Prema njenim riječima, crnina se nosi do godinu dana. Ipak, postoje izuzeci.

– Sa nevoljama, stradanjima, osipanjem porodice, ima žena koje se opredijele da doživotno nose crninu, pogotovo ako su izgubile muža, brata, djecu – navodi primjere odstupanja ističući da je običaj da se najbliži poruše na 12 meseci koliko je, prema vjerovanju, potrebno da se porodica oprosti od svog umrlog člana.

Dalja rodbina to može učiniti na 40 dana ili šest mjeseci. Ipak ni ovi periodi nisu slučajno odabrani. Prvi se tiče Isusovog stradanja, drugi označava vrijeme potrebno zemlji da se slegne.

Obilazak groba

Običaj „obilaženja“ groba najčešće je redovan u prvih 40 dana od momenta smrti, u cilju izmirenja porodice preminulog s neminovnim odlaskom.

– Sada se mahom i u gradovima, prvih 40 dana na groblje izlazi svakodnevno da bi se popalile svijeće. Po vjerovanju, one treba da izgore.

Uz tvrdnju da je svaki kraj za sebe, te da svaka porodica ima svoje mikrorituale kojih se pridržava, ističe da su negdje postojale tzv. trećine, sedmine i devetine.

– Narod je sada sve to spojio ukoliko ne ide svakodnevno – kaže dodajući da ovaj izlazak na grob nema jednaku „težinu“ daća koje slijede.

Ujedno ističe još jednu razliku. U prvim danima po smrti, grob obilazi najuža porodica. U slučaju 40-dnevnog pomena, treba da se pojavi svako ko je prisustvovao sahrani.

BONUS VIDEO: