Unuka patrijarha Pavla: Moj deda je već svetac!

AloOnline.ba | Vijesti ∙ 02.11.23 12:42 ∙ 0

Malo je sveštenih lica u istoriji SPC koja su bila toliko omiljena u narodu kao pokojni patrijarh Pavle. Baš zato veliki broj vjernika smatra da bi upravo on trebalo da bude proglašen za sveca

Snežana Milković, unuka patrijarha Pavla, kaže da on već jeste svetac.

– Za mene je on oduvijek bio i ostao svetac. Sjećam se dedinog komentara kada se raspravljalo o tome da li da neko bude proglašen svecem: „Hoće li neko biti više svetac ako ga mi proglasimo?“ – priča Snežana.

Za svog deda-strica, kojeg je odmalena oslovljavala sa „deda Popa“, kaže da je živio po jevanđelskim principima koje je propovijedao.

– Kao patrijarha ga, vjerovatno kao i ostali, pamtim kao skromnog, spremnog da odgovori svakom izazovu teškog vremena u kome je bio prvojerarh SPC, posvećenog vjeri, prvog u služenju, spremnog da pomogne, osjetljivog na tuđe nevolje, širokog obrazovanja i autora mnogih pisanih djela – navodi Milkovićeva i dodaje:
Njegova posebna osobina je bila smirenost u svakoj situaciji. U to sam se uvjerila u raznim prilikama kada je bivao osporavan i ugrožen, kad je bio pred teškim odlukama. Bio je osjetljiv, ali je smireno činio sve što je u njegovoj moći, a dalje se uzdao u Božju volju. Volio je da se šali. Bio je duhovit, blag, sklon opraštanju i razumevanju drugih. Nikoga nije osuđivao.

Sagovornica Kurira kaže da je patrijarh Pavle uvijek znao i da joj udijeli dobre savjete, a mnogi su joj ostali urezani u sjećanju.

– Jednom mi je rekao: „Nemoj toliko da se sekiraš, sirće grize svoju flašu, oboljećeš. Prevelika briga isto je što i nebriga. Ako smo učinili sve što je do nas, samo treba strpljivo da sačekamo rezultat.“
Upitana šta bi on, da je živ, danas poručio Srbima, kaže: Mislim da bi ponovo poručio da se ponašamo kao ljudi, nikad kao neljudi, da nas se preci ne postide, a da se buduće generacije ponose.

Upokojio se u 95. godini

Patrijarh Pavle je 2009. preminuo na VMA u 95. godini. Milkovićeva ga je posljednji put vidjela nekoliko dana prije smrti. Napisala je knjigu „Moj deda – patrijarh Pavle“.

Nije sebe smatrao posebnim

Milkovićeva otkriva da je patrijarh posebno bio vezan za sestru Agicu, koja je njena baka, pa je bio čest i drag gost u njihovoj kući. Kada odloži štap i kamilavku, postajao bi brat, stric, deda…

– Nije sebe smatrao posebnim, nikada nije dozvoljavao da mu pridržimo ogrtač, jer kaže da bi to značilo „ja sam glavni, svi treba da trčkaraju oko mene“ – prisjeća se ona i dodaje da je patrijarh volio i da proba njene specijalitete, a posebno gibanicu i krempite.

Jednom prilikom kada je patrijarh Pavle završio s jelom, uzeo je salvetu ispred sebe na kojoj je bilo nekoliko mrvica. Tiho je pokupio svaku mrvu i pojeo. Prisutni su ga upitali šta to radi, a on im je odgovorio: „Ne znate vi, djeco moja, šta znači glad i koliko je djece širom sveta gladno, a mi bacamo hljeb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Sjetite se svaki put gladne dece širom Afrike i svijeta kad vidite mrvice pored stola.“

O patrijarhu Pavlu

Rođen je kao Gojko Stojčević 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci u tadašnjoj Austrougarskoj.

Kada je imao tri godine, umro je njegov otac Stevan, koji se vratio iz SAD, gdje je radio i obolio od tuberkuloze.

Poslije toga majka Ana se preudala i rodila tri ćerke, pri rođenju treće je umrla.

Gojko i njegov brat Dušan ostali su s babom Dragom i tetkom, najstarijom očevom sestrom. Tetka ih je odgajila sa svojom ćerkom Agicom, koja je bila devet godina starija od Gojka.

U Beograd je došao 1936. i upisao Bogoslovski fakultet. Tu je vanredno završio i više razrede Šeste beogradske gimnazije da bi mogao da upiše i Medicinski fakultet.

Na Medicinskom fakultetu stigao je do druge godine studija, a Bogoslovski fakultet je završio.

Tokom 1944. zaposlio se kao vjeroučitelj i vaspitač u domu za izbeglu djecu u Banji Koviljači.

Gojko se zamonašio u manastiru Blagoveštenje 1948. godine i dobio ime Pavle, prema apostolu Pavlu. Izabran je za episkopa raško-prizrenskog 29. maja 1957. godine, a posvežen je 21. septembra 1957. u beogradskoj Sabornoj crkvi.

Za patrijarha SPC izabran je 1. decembra 1990, a ustoličen je sutradan u Sabornoj crkvi u Beogradu. Ceremoniju je izvršilo 12 episkopa, 12 sveštenika i 13 đakona.

13. novembra 2007. primljen je na liječenje na Vojnomedicinsku akademiju veoma iscrpljen i s jakom upalom pluća. Preminuo je 15. novembra 2009. godine na VMA.

Rano tog jutra pričestio ga je jeromonah Metodije, a patrijarh je kasnije umro u snu.

Prema procjeni policije, na opelu je bilo oko 600.000 ljudi, a sahranjen je u manastiru Rakovica.

Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Pavle.

BONUS VIDEO: