TRIVIĆEVA IZETBEGOVIĆU: Vidi se da o hrišćanstvu ne znate ništa. Pitanje je da li i o islamu znate…

Potpredsjednica PDP-a Jelena Trivić uputila je otvoreno pismo predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću.

Ovim je Trivićeva reagovala na izetbegovićevu izjavu kako bi poštovao Srpsku pravoslavnu crkvu kada bi ona popravljala svoj narod.

Pismo Jelene Trivić prenosimo u cjelosti:

„Ne pamtim vrijeme kada je na Srpsku pravoslavnu crkvu bilo ovoliko napada. Udarili su združenim snagama svi oni kojima nije stalo do pomirenja na Balkanu. Napadaju instituciju koja je opstala u najtežim vremenima. Koja je čuvala, i čuva, živu riječ Božiju.

Kao trešnja na vrh torte došle su i posljednje izjave Bakira Izetbegovića. Svakakve bljuvotine napričao je Bakir „Znam dosta o pravoslavlju i kršćanstvu općenito, i poštujem sve vjernike, ljude koji se boje Boga. Poštovao bih i Srpsku pravoslavnu crkvu kada bi ona popravljala svoj narod, što je uloga svih vjerskih zajednica, služila Bogu i dobru, a suprotstavljala se zlu i zlikovcima“.

Bakire, zar cijeli jedan narod treba popravljati? Jesmo li mi pokvareni pa nas treba popravljati? Zar niste shvatili do sada pogubnost svoje riječi „genocidaši“? Zar mislite da se bilo kojem časnom Bošnjaku sviđaju vaše riječi kada kažete da Srbe treba popravljati?

Iz ovih riječi vidi se da o hrišćanstvu ne znate ništa. Pitanje je da li i o islamu znate… A vjernike očigledno poštujete samo ako nisu pravoslavni Srbi.

Ali, došlo je neko novo vrijeme. Crkva nikada nije bila jača. Nakon bogonadahnutih litija u Crnoj Gori, svima je postalo jasno da je nakon godina silnog stradanja doživjela vaskrsenje. Za kratko vrijeme napustile su nas lučonoše pravoslavlja, njegova svetost patrijarh srpski Irinej, mitropolit Amfilohije, vladika Atanasije. Došli su njihovi dostojni nasljednici, njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, mitropolit Joanikije i episkop Metodije. Još mlađi, još obrazovaniji, još odlučniji da čuvaju i Crkvu i svoj narod.

Bakiru ne smetaju barikade na Cetinju, molotovljevi kokteli bačeni na policiju, ne smetaju ni rafali iz automatskog oružja, ali mu smeta Crkva i njene vođe. Boji se Bakir i to s razlogom jer Crkva i njene vođe se nisu uplašile ni barikada ni rafala.

Volio bi Bakir crkvu kakvu vodi Miraš Dedeić, da njom upravlja sa dva viskija i kojim čipom na stolu za rulet. Bilo bi mu bolje da što prije prestane sa tim, da se osvijesti. Da shvati veličinu Srpske pravoslavne crkve i veličinu naroda srpskog. Nisu nas porazila ni veća zla, pa neće ni Bakir Izetbegović.

I dalje tvrdim da je jedino rješenje za trajni mir na Balkanu na prvom mjestu dijalog Srba i Bošnjaka, odnosno pravoslavnih i muslimana. Nisu Bošnjaci Bakir, niti je Bakir Bošnjaci. Bakir je samo kamičak u cipeli koji smeta i nervira, a ne nanosi veliku štetu.

Za kraj ću citirati čestitog efendiju Mustafu Jusufspahića, muftiju beogradskog Islamske zajednice Srbije, koji je javno komentarisao dešavanja u Crnj Gori: „Srpskoj pravoslavnoj crkvi, svom sveštenstvu i sledbenicima SPC, čestitam ustoličenje dostojnog mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija. Vama časni mitropolite želim da vam Bog otvori nove puteve ljubavi i milosrđa, kojim ćete povesti pravoslavni narod Crne Gore, a na putu zadovoljstva Božijeg“.

Njegove riječi nam govore da je pomirenje moguće i duboko vjerujem da među Bošnjacima/muslimanima ima više Jusufspahića nego Izetbegovića“.