STARICA IZ ZENICE ŽIVI KAO VUK SAMOTNJAK Baka Katica (78) jedini je stanovnik seoca Bilivoda, ali joj to ne smeta: Savjest mi je čista i ne očajavam (VIDEO)

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 29.11.23 11:53 ∙ 0

Katica Mijić (78) iz Bilivoda kod Zenice godinama živi potpuno sama u selu. Njene komšije pobjegle su od rata i više se nisu vraćale. Iako je potpuno sama i jedini stanovnik Bilivoda, kaže da se ne osjeća usamljeno. Ponekad joj dođe rodbina i prijatelji, a i ona sama uvujek gleda da nađe sebi neki posao. Voli da čita i plete, gaji povrće, sadi cvujeće, a nedeljom posjećuje crkvu. I pored toga što je jedini stanovnik Bilivoda i što ima godina, uvujek gleda vedriju i ljepšu stranu života.

foto: prntscrn

Ova zima nije joj bila stašna, kako kaže. Drva je sama donosila do kuće, a kako kaže, do crkve ide samo taksijem.

– Dok se voda ne smrzne u kući za mene je dobro. Poneko mi je dolazio, danas sam se nadala kumovima. Imam rođake, oni mi dođu, donesu, ne osjećam se usamljeno. Platim auto do crkve – kaže Katica u razgovoru za Jutjub kanal „Srećko Stipović“.

Obrađuje baštu, sadi paprike, jer kako kaže ne želi više da je varaju na pijaci.

– Imam sve svoje, luk, krompir, iz zamrzivača mahuna, luka, kiseli kupus, prava domaćica. Imam 78 godina. Hvala Bogu ne mogu da se žalim na zdravlje, malo se zadišem dok iznesem drva, ali to je normalno. Slabo dolaze ljudi ovde, nemaju gdje noćiti. Pokušali su neki da obnove kuće, ali nema ništa od toga – kaže Katica.

Na njenom stolu uvek ima kafe i rakije, pa čak i piva. Šljive od kojih pravi rakiju uglavnom bere sama, a kako kaže, nikada joj nije dosadno.

– Sama sam brala šljive, najgori problem mi je što taksijem moram na misu. 20 maraka mi uzme da odem i da me vrati. Imam dve sestre, nije meni dosadno, volim da čitam. Volim križaljke, a volim i plest. Uvijek sebi nešto nađem. Pretresla sam sve, ko hoće raditi, nađe sebi posla. Nije to zabava, već koristan rad. Uvijek se nešto nađe. Sjećanja iz mladosti ima, ali eto… Život je takav, što je bilo prođe. Lijepe se uspomene zadrže – kaže Katica.

To što je jedini stanovnik u selu ne djeluje joj stašno.

– Meni to ne djeluje strašno. Drugima djeluje. Ne osjećam ja toliko da sam ugrožena. Jedva čekam da sadim cveće, čamotinju nemam, normalno spavam, nemam da me nešto tišti. Savjest mi je čista i ne očajavam. Naslijedila sam penziju, racionalno trošim, nisam raspikuća, platim račune. Garderobe mi donesu od strica kćerka, sve mi donese… Ne pamtim kada sam šta kupila- kaže Katica.

Priznaje da, iako nekad malo zastane, pamćenje je veoma dobro služi.

– Borim se koliko mogu, ne da mi se mirovat. Evo neke šrafove sam morala odvrnuti danas. Za prvi maj sam posejala četiri vrste gra. Tikvica, stambolki, kupus za rasadnjak… Paprike mi se mogu već presađivati. Povrće proizvodim za sebe. Peške teško mogu, ali motikom lako. Nisam naučila auto da vozim i da kosim. Sve ostalo mogu. Noge me poboljevaju. Starost je učinila svoje, ali nemam se šta žaliti kad sve skupa uzmem u obzir, i povratak i samoću sada… nemam se za šta žaliti, ide dobro – kaže ova neobična žena.

Njena priča broji gomile pregleda na društvenim mrežama, a pozitivni komentari na račun baka Katice samo nižu: