ŠTA BiH MOŽE DA URADI? Hrvatska na 2 koraka od odlaganja otpada u Trgovskoj gori: „Vremena je sve manje“

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 13.04.24 15:13 ∙ 0

Vremena je sve manje, a nadležni u BiH nisu preduzeli sve mjere koje im stoje na raspolaganju po pitanju Trgovske gore

RTRS

Advokat, Aleksandar Janković, iz Novog Grada, pojašnjava koje su to mjere i zašto ovo odlagalište, iako još nije izgrađeno, već ima uticaj na živote stanovnike Novog Grada.

– Hrvatska može početi sa odlaganjem radioaktivnog otpada (RAO) na lokaciji Trgovska gora prije 2028. godine, jer su joj do izgradnje odlagališta ostala samo dva koraka – kaže Janković.

Iako je Hrvatska, zbog nedostatka dokumentacije, pomjerila izgradnju odlagališta na 2028. godinu, do ispunjavanja svih uslova dijele je samo studija procjene uticaja na okolinu i pribavljanje tehničke dokumentacije, a oba procesa su započeta.

Fond za finasiranje razgradnje Nuklearne elektrane (NE) Krško napravio je i posljednje formalno-pravne korake ka izgradnji Centra za zbrinjavanje RAO na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac.

Izabrana su dva dobavljača iz Zagreba „Ekoenerg“ i „Enconet“, i državna „Nuklearna i kompanija za razgradnju otpada (JAVYS)“ iz Slovačke. Vrijednost ugovora, potpisanog 19. maja 2022. godine, je procijenjena na 7.000.000 kuna (oko 1.8 miliona KM).

Ugovor obavezuje dobavljače na Izradu dokumentacije i sprovođenje aktivnosti za prikupljanje dozvola za izgradnju Centra za zbrinjavanje RAO, usluge mjerenja radioaktivnosti za definisanje nultog stanja i izradu projektne dokumentacije bezbjednosnih analiza i Studije uticaja na okolinu.

BiH kasni sa reakcijama

– Savjet ministara BiH je formirao Ekspertski i Pravni tim, ali njihove aktivnosti idu dosta sporo i bez pravih efekata – podsjeća Janković.

Dodaje da je Pravni tim nakon brojnih opstrukcija i odugovlačenja utvrdio Nacrt strategije zaštite pravnog interesa BiH u vezi sa pitanjem odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovska gora u Hrvatskoj, koji su prihvatile Vlade Republike Srpske i FBiH.

Janković podsjeća da je Savjet ministara BiH tek 23. februara 2023. godine usvojio Strategiju zaštite pravnog interesa BiH u vezi sa pitanjem odlaganja radioaktivnog otpada.

– Ova Strategija na kraju sadrži zaključke, što je potpuno pogrešno. Strategija treba da se završava sa: prijedlogom mjera, nosiocima aktivnosti na provođenju mjera i rokovima za provođenje mjera – rekao je Janković.

Janković napominje da je u ovoj formi kakva je usvojena, Strategija neprimjenjiva i da se mora donijeti Akcioni plan provođenja, što je samo dodatno gubljenje vremena.

Savjet ministara BiH je početkom 2024. godine informisan o potrebi donošenja odluke o odabiru međunarodne advokatske kancelarije za usluge pravnog savjetovanja u vezi s prekograničnim postupkom studije uticaja na okolinu povodom planiranog skladištenja radioaktivnog otpada. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa je zaduženo da, u saradnji s Pravobranilaštvom BiH, odabere međunarodni advokatski tim, ali i utvrdi troškove njegovog angažovanja, te o tome izvijesti Savjet ministara BiH.

– Još uvijek nemamo informacije da li je nešto urađeno po ovom pitanju – tvrdi Janković.

Zašto BiH nije iskoristila mogućnosti ESPOO Konvencije?

BiH i Hrvatska su potpisale ESPOO Konvenciju (Konvencija o procjeni uticaja na okolinu preko državnih granica) i povezani Protokol. Potpisnici se slažu da se svi sporovi u vezi sa tumačenjem i primjenom Konvencije, odnosno Protokola rješavati pregovorima ili na drugi način prihvatljiv stranama.

Ostavljena je mogućnost upućivanja spora Međunarodnom sudu pravde ili arbitražnom tribunalu, ali ni BiH ni Hrvatska nisu potpisale izjavu da je u slučaju spora za arbitražu nadležan sud.

– Iako su one potpisnice obe ove konvencije, niti jedna od njih nije deponovala izjavu da u slučaju sporova prihvata nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) i/ili Arbitraže – napomenuo je Janković.

Postoje i druge mogućnosti i alati koje BiH mora iskoristiti, što je prije moguće, kako bi se zaustavile aktivnosti Republike Hrvatske. Da bi BiH “osujetila” planove hrvatskih vlasti, Janković predlaže postupak pred Komitetom za implementaciju, pod okriljem ESPOO Konvencije, jer svaka država članica (u ovom slučaju BiH i Hrvatska) može da podnese pismenu pritužbu, ukoliko se ne ponaša u skladu sa svojim obavezama. Ukoliko strane dalje ne postignu dogovor o ovom pitanju, BiH se, prateći proceduru iz Priloga IV uz ESPOO Konvenciju može obratiti Istražnoj komisiji Međunardne agencije za nuklearnu energiju, u okvirima Zajedničke konvencije o bezbjednosti upravljanja istrošenim gorivom i o bezbjednosti upravljanja radioaktivnim otpadom može se obratiti diplomatskim kanalima IAEA, ili čak tražiti održavanje vanrednog sastanka država članica.

– Ovaj period treba iskoristiti za političku, diplomatsku i pravnu ofanzivu na sprečavanju namjera Republike Hrvatske da smjesti odlagalište radioaktivnog otpada u blizini državne granice sa BiH. BiH je tu i dalje nevjerovatno spora i neaktivna, a ne bismo smjeli više izgubiti niti jedan dan vremena i akcija je potrebna odmah – poručio je Janković.

Advokat preporučuje da BiH može i mora upoznati Evropski parlament o nedobronamjernom ponašanju Hrvatske kao članice Evropske unije.

– Kako smo saznali, evroparlametarci nisu obaviješteni o postojanju ovog problema i u nekoliko ličnih inicijativa su poslanici EP obavještavani o događanjima i tražili su dodatne informacije – rekao je Janković.

Kao još jednu mjeru ovaj advokat navodi da se može čak razmotriti mogućnost slanja zvanične ponude pomoći Hrvatskoj u iznosu od 50-100 miliona evra radi izgradnje odlagališta na drugoj lokaciji ili radi reaktiviranja pregovora sa Slovenijom o smještaju hrvatskog dijela RAO iz Nuklearne elektrane Krško u mjestu Vrbine, u odlagalištu koje je Slovenija već izgradila po svim standardima i nudila Hrvatskoj smještaj njenog dijela otpada.

Problemi za poljoprivredne proizvođače

Zbog aljkavosti nadležnih vlasti u BiH, ali i ignorisanja ekoloških činjenica o nepraktičnosti predloženog lokaliteta od strane Hrvatske, najviše ispašta lokalno stanovništvo, piše Mondo.

– Narod na ovom području uz rijeku Unu se bavi pretežno poljoprivredom, proizvodnjom zdrave hrane, meda i drugih pčelinjih proizvoda, što će biti potpuno isključeno kao mogućnost, pa čak i ako nikada ne dođe do bilo kakve havarije ili curenja radioaktivnih materija. Zabilježeni su slučajevi da inostrani partneri otkazuju saradnju i kupovinu proizvoda od lokalnih proizvođača, jer su čuli za potencijalnu izgradnju odlagališta za radioaktivni otpad i ne žele da rizikuju. Toga će biti sve više – otkrio je Janković.

BONUS VIDEO: