SAVJETI JEDNOG OD NAJVEĆIH ČUDOTVORACA Danas slavimo Prepodobnog Serafima Sarovskog

Aloonline.ba | Vijesti ∙ 15.01.24 07:59 ∙ 0

- Mi, dakle, treba da sve svoje misli, želje i djela usredsređujemo na to da zadobijemo mir Božiji i sa Crkvom svagda vapimo: "Gospode Bože naš! Daj nam mir!"

Printscreen

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Prepodobnom Serafimu Sarovskom.

Serafim Sarovski bio je jedan od najvećih ruskih pravoslavnih podvižnika, prozorljivaca i čudotvoraca, a slavi se kao svetitelj.

Dobivši od Boga blagodatne darove: prozorljivosti, čudesa i iscjeljenja, a po volji Svevišnjeg, počeo je da stupa u razgovor sa posjetiocima, a prije svega sa monasima. Njegove riječi, prenijete nekom posebnom ljubavlju i prepune neke tihe, životne vlasti, zagrijavala su ljudska srca, čak i ona okorjela i hladna.

Sa velikom ljubavlju liječio je sve duševne i tjelesne bolesti. Toliko je bio poznat i voljen da je dnevno dolazilo skoro po dvije hiljade ljudi na liječenje ili savjete, ili samo za njegov blagoslov. Odlikovao se velikom smernošću. Kada ga je cijeli svijet slavio, on je sebe nazivao ubogi Serafim.

Pitali su ga: Šta je cilj našeg života? A Serafim Sarovski je odgovorio: Vraćanje u naručje Oca Nebeskog.

Dana 14. januara 1833. godine starac Serafim je završio svoj život na zemlji, u svojoj običnoj bijeloj podrasi, klečeći na koljenima na svagdašnjem mjestu svojih molitvenih podviga, pred ikonom Božje Matere „Umilenje“. Oko vratu mu je visio mali krst sa raspećem, a ruke su mu bile prekrštene na grudima. Srpska pravoslavna crkva ga praznuje kao Prepodobnog Serafima Sarovskog, 15. januara po gregorijanskom kalendaru.

Osim što je mnogima pomagao za života, Serafim Sarovski ostavio je dragocene riječi koje žive skoro dva vijeka nakon njegove smrti. Ovo su njegovi savjeti o tome kako da sačuvate unutrašnji mir:

– Ništa na svijetu nije bolje od mira u Hristu – u njemu se poništava svaka borba vazdušnih i zemnih duhova: Jer ne ratujemo mi protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe podnebesnih.

Znak je razumne duše da čovjek pogružava um u sebe i ima djelanje u srcu svome. Tada ga blagodat Božija osenjuje i čovjek prebiva u mirnom nastrojenju, a uz pomoć ovoga i u nastrojenju nadnebeskom: u mirnom, to znači sa dobrom savješću; u nadnebeskom – jer um sagleda u sebi blagodat Svetoga Duha, po riječi Božijoj: „U miru je mjesto Njegovo.“

– Može li čovjek da se ne raduje, videći sunce tjelesnim očima? A koliko veća radost nastaje kada čovjek unutarnjim, (duhovnim), očima ugleda Sunce Pravde, Hrista. Tada se uistinu raduje anđelskom radošću. O tome je Apostol rekao: „Naš je život na Nebesima“.

– Kada neko živi u mirnom nastrojenju, on kao da kašičicom zahvata duhovne darove. Imajući mirno nastrojenje duha, i budući osenjivani blagodaću Božijom, Sveti Oci su dugo živjeli

– Kada čovjek dođe u stanje mira, on iz sebe i na druge može da izliva svjetlost prosvetljenja razuma. On prije svega treba da ponavlja riječi proročice: „Neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole.“ I reči Gospodnje: „Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svojega i tada ćeš vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svojega.“

– Mi, dakle, treba da sve svoje misli, želje i djela usredsređujemo na to da zadobijemo mir Božiji i sa Crkvom svagda vapimo: „Gospode Bože naš! Daj nam mir!“

BONUS VIDEO