U GORAŽDANSKOM LOGORU BILO i šestogodišnje dijete

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 17.09.21 07:22 ∙ 0

Radovan Bogojević, koji je u logoru u Goraždu pod komandom Edina Vranja proveo 22 mjeseca, svjedoči da je u ovom logoru bilo smješteno i šestogodišnje srpsko dijete, da su zarobljenici bili izloženi svakodnevnim torturama i da su se jauci od batina prolamali svaku noć.

FOTO: GLAS SRPSKE

Bogojević je bio pomoćnik komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove 4. Podrinjske lake pješadijske brigade Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, a u improvizovani logor ratnih zarobljenika u Goraždu doveden je u januaru 1993. godine nakon što su ga ranili i zarobili pripadnici takozvane Armije BiH.

– Uniformu natopljenu krvlju skinuli su mi u goraždevskoj bolnici, prije nego što će me operisati – na živo. Sljedeće čega se sjećam je samica u podrumu logora. Napolju noć, zima, minus 21, drhtim ispod tanke plahte. Do mene dopiru jauci – prisjeća se Bogojević, koji je nakon bolnice transportovan u logor smješten u zgradi bivšeg ZOIL-a.

On kaže da je bio smješten u samicu, podrumsku prostoriju, koja je bila toliko skučena da nije mogao da se ispravi.

– Da nisam sam znao sam po jaucima koji su se prolamali svaku noć. Kasnije kada su me prebacili u prostoriju sa ostalim zarobljenicima, razumio sam da je to praksa – i da su najviše stradali dobrovoljci iz Čajniča. Ja sam zauzeo mjesto Slobodana Tanaskovića iz Višegrada koji je ovdje umro – rekao je Bogojević za „Sputnjik“.

On se prisjeća da su svi, njih 12-13, koliko ih je bilo u jednoj prostoriji, ležali na daskama, neki povrijeđeni, neki ranjeni.

– Do dolaska Crvenog krsta nismo se kupali. Za ljetnih noći kad udari žega i vrućina sve je zaudaralo na smrad, a posebno kibla. Taj miris, taj užas nikada neću zaboraviti. Nekako me je to više uznemiravalo od svih saslušanja i batina. Nismo ni spavali. Mi smo zapravo čekali ko će te noći biti pozvan na razgovor, a šta razgovor podrazumijeva – znali smo – kaže Bogojević.

On je ispričao da je hrana u logoru bila oskudna i da do dolaska međunarodnog Crvenog krsta 12. maja, na Svetog Vasilija Ostroškog, praktično nisu ni jeli, već bi dobijali tek toliko da biološki ostanu u životu.

– Do tog trenutka nije se ni znalo da smo živi. Mi smo vođeni kao otpisani, poginuli. Porodice su saznale da smo živi tek pošto nas je Crveni krst popisao. Tek tada, godinu dana kasnije, vidio sam tanak premaz paštete preko parčeta hljeba, toliko tanak da je tonuo u rupice hljeba. Iz logora sam izašao sa 39 kilograma – svjedoči Bogojević o užasima u logoru.

On kaže da se sa Edinom Vranjem susreo nekoliko puta za 22 mjeseca koliko je proveo u logoru i da ga je viđao u zatvorskom krugu gdje su u prvo vrijeme u šetnju izvodili logoraše.

Bogojević je naveo da je iz priče saboraca sa kojima je dijelio ćeliju saznao da je Vranj iz ruđanske opštine iz koje je bilo najviše zarobljenika.

On kaže da se lukavstvo sastojalo u tome što je Vranj ispitivao zarobljenike, a mučke poslove prebijanja ostavljao podređenima.

– Mene lično nije izvodio i saslušavao, ali je izvodio Stepovića, Iliju Drobnjaka, Arsić Ljubinka, Petra Kuburovića, Gojka Stupića. Ljudi su se ćutke vraćali u ćeliju ili bolnicu, zavisilo je od surovosti dežurnog batinaša – prisjeća se Bogojević.

Bogojević kaže da je on, kao starješina bio izložen posebnim tretmanima psihičke torture i da su ga mahom saslušavali ljudi iz Sarajeva kako bi saznali informacije o položajima srpske vojske i šta imaju od naoružanja.

– Pritisci su bili veliki, ali to je rat, a mi vojnici morali smo sve da istrpimo. Mnogo više me je uznemiravala pomisao da je sa nama u logoru i šestogodišnje srpsko dijete sa kojim nismo imali kontakt – rekao je Bogojević, koji je logor napustio u razmjeni zarobljenika poslije 22 mjeseca.

On ističe da ne voli da priča o tom periodu, niti da ga se sjeća, ali i da ne likuje, ali da je hapšenje Vranja u Srbiji za ratne zločine potvrda da je pravda spora, ali dostižna.

Oprostio je, kaže, iako ga je poslije „goraždevske epizode“ sačekalo još pet operacija na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

Nekadašnji načelnik Sektora kriminalističke policije u Federalnoj upravi policije Edin Vranj uhapšen je u nedjelju, 12. septembra na graničnom prelazu Uvac u Srbiji zbog sumnje da je kao isljednik u logoru u Goraždu učestvovao u maltretiranju i prebijanju ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti koji su bili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Viši sud u Beogradu odredio je 14. septembra pritvor do 30 dana Vranju, osumnjičenom za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u logoru u Goraždu 1993. i 1994. godine.

Pridružite se našoj Viber zajednici