OZBILJAN BIZNIS Ulaganje u proizvodnju lješnika donosi profit narednih 70 godina

ALOONLINE.BA/NOVOSTI/ALO/A.N. | Vijesti ∙ 18.09.21 19:06 ∙ 0

Velika potražnja, visoka otkupna cijena i izuzetno dug eksploatacioni period preko 50 godina, opredjeljuje sve više Semberaca za uzgoj plantažnog lješnika.

FOTO: SHUTTERSTOCK

Jedan od pionira ove proizvodnje u Semberiji, Milan Trišić iz Velike Obarske, ovih dana počinje berbu lješnika na površini od 4,5 hektara. Uprkos instaliranom sistemu za navodnjavanje, suša je učinila da rod bude umanjen za 30 odsto u odnosu na prošlu godinu.

– Prvi zasad lješnika na 2,5 hektara, podigao sam prije 12 godina, a nakon šest godina, proširio za još dva hektara. Plan je da se ide do deset hektara, jer po nekim svjetskim standardima, prinos sa te površine vraća sve investirano, i omogućava solidnu zaradu – priča Milan.

Najveća mana ove proizvodnje je spor povrat kapitala, jer sadnice lješnika postaju komercijalno produktivne tek u petoj i šestoj godini, a najveći prinos se postiže nakon 10. godine starosti. Međutim, velika potražnja i visoka cijena, uzgoj na skromnim zemljištima, i dug eksploatacioni period, čine lješnik isplativim za gajenje, i to je voćka koju vrijedi čekati.

– Uzgoj lješnika je ozbiljna investicija, počev od sadnje sertifikovanih sadnica, postavljanja sistema za navodnjavanje, nabavke mašine za sakupljanje lješnika, izgradnje sušare i uslovnih prostorija za lagerovanje, do kalibratora i krckalice – objašnjava Milan.

Sve skupe mašine isključivo služe ovoj proizvodnji, i ne mogu se upotrebiti u nekoj drugoj, što znači, ko uđe ozbiljno u tu proizvodnju, nema povratka, ni odustajanja.

Milan Trišić, vrijedni proizvođač lješnika iz Velike Obarske, odnedavno penzioner, na kraju kaže, da će mu se uskoro u ovom poslu priključiti i sin, i još jednom ponovio, da lješnik vrijedi čekati.

MALO PROIZVOĐAČA

Prinos lješnika u punom rodu je oko 3,5 tona po hektaru, a sa cijenom od šest evra po kilogramu čini ga perspektivnom voćkom, posebno što u obradi ne zahtjeva „puno ruku“ kojih je sve manje u regionu. Lako ga je proizvesti, ali kome, i kako prodati je činjenica koja nije upitna kada je plasman lješnika u pitanju. Toliko je malo proizvođača, da se gotovo 90 odsto potreba za lješnikom uvozi.

Pridružite se našoj Viber zajednici