PRESUDA ULIJEVA NADU Slučaj iz Dubrovnika nova šansa za povrat imovine

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 08.11.22 08:26 ∙ 0

Presuda Županijskog suda u Osijeku kojom je Dubrovniku naloženo da vrati Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta Novo Sarajevo nekadašnju prijeratnu imovinu u Lozici, odnosno dio objekata i zemljišta nekadašnjeg dječjeg odmarališta, mogla bi predstavljati kamen-temeljac u rušenju dosadašnje sudske prakse u Hrvatskoj, kada je u pitanju povrat prijeratne imovine

PIXABAY

Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat i predsjednik Udruženja “Oduzeta imovina” iz Novog Sada Zoran Ristić, komentarišući odluku suda u Osijeku, koja predstavlja prvi takav slučaj u posljednjih gotovo 30 godina, jer su hrvatski sudovi do sada ovakve i slične tužbe i zahtjeve odbijali da razmatraju uz obrazloženje kako se radi o državnoj imovini.

Ono što je interesantno za ovaj slučaj, prema riječima Ristića, jeste to što je u jednom dijelu presude navedeno kako je ova odluka, između ostalog, donesena i na osnovu uredbe Vlade Hrvatske iz 2000. godine u kojoj se navodi kako se pojedina sporna imovina može vratiti ako je to u interesu Hrvatske.

– Pa to nije ništa do klasična diskriminacija. To znači da će se o ovoj imovini odlučivati voluntaristički ili, što bi rekla Milka Babović, na osnovu umjetničkog dojma. Pa to je strašno i neverovatno i gore nego što je bilo u prethodnom periodu. To znači da ako im se neko ne sviđa neće mu ni vratiti prijeratnu imovinu.

To je klasična budalaština, ali isto tako s tom budalaštinom oni su sami sebi skočili u stomak, jer su ovakvom presudom najbolje pokazali kakav diskriminatorski odnos imaju prema različitim apelantima – istakao je Ristić.

Ovaj advokat koji godinama vodi na momente i Donkihotovsku borbu s hrvatskim pravosuđem, otkrio je i kako će upravo na tu kartu igrati u Strazburu, u kojem će, kako je pojasnio, o tome obavijestiti Veliko sudsko vijeće kroz apelaciju u kojoj će ukazati na ovakvu nakaradnu sudsku praksu, prepunu kontradiktornosti, ali i diskriminacije.

– Boraviću u Strazburu od 15. do 17. novembra i pitaću ih kako je ovo moguće. U presudi piše i da su Hrvatska i BiH potpisale sporazum o sukcesiji. To je laž, bilateralni sporazum između dve strane nikada nije potpisan. Da zaključim, ovo je sada šansa da nadležni iz BiH, ali i Srpske, krenu u novu pravnu, možda i odlučujuću borbu. Obaveza knjiženja i prihvatanja vraćanja u posed pomenute imovine znači veoma mnogo. Pomereni su Himalaji. Sad je na nama pravnicima da ovo iskoristimo.

To je strahovit napredak, jer i u Povelji o ljudskim pravima stoji da ne sme biti diskriminacije. Svi treba da budu isti pred zakonom. Nemam se ja šta kome sviđati ili ne da bih mogao vratiti nešto. I tako “naoružan” krećem u Strazbur – poručio je Ristić.

Podsjećanja radi, Županijski sud u Osijeku je prije par dana nakon višegodišnje pravne bitke, dubrovačkim vlastima naložio da Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta Novo Sarajevo vrati u posjed uknjižene objekte dječjeg odmarališta u Lozici.

Hrvatske vlasti, naime, već decenijama ignorišu Međunarodni sporazum o sukcesiji, odnosno Aneks G Sporazuma, u kojem je navedeno da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine biti priznata, zaštićena i vraćena od strane te države. Prema nekim procjenama, ona i danas vrijedi oko 10 milijardi evra. Prema riječima Ristića, bivši legalni titulari oduzete nepokretne imovine u Hrvatskoj lišeni su prava na njeno korišćenje.

– Nažalost, nadležni hrvatski upravni organi skoro dve decenije uporno ignorišu dokumentovane zahteve za realnu restituciju, odnosno novčano obeštećenje za oduzetu imovinu pravnih lica iz Srbije i BiH. Takvim postupanjem su oštećena mnogobrojna lica u tim pravnim subjektima, pa i građani hrvatske nacionalnosti iz BiH i Vojvodine – istakao je Ristić.

Tužba od 200 miliona evra

Uz brojne tužbe kompanija iz BiH i Srbije, koje su sudovi do sada glatko odbijali, Hrvatska je suočena i s arbitražnim postupkom koji je u Vašingtonu još 2019. pokrenuo kanadski državljanin Hakon Korsgard koji traži odštetu od čak 200 miliona evra. On traži odštetu jer mu nije omogućeno sticanje prava vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj koje su ranije bile društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenih preduzeća iz Srbije.

BONUS VIDEO: