PREMINUO POSLJEDNJI SVJEDOK USTAŠKOG TERORA KOD LIVNA
Vođa livanjske parohije Predrag Crepulja rekao je za medije da je baka Boja Lalić živjela mučeničkim životom, ali punim oprosta, te je ostala u Livnu i poslije svega kroz šta je prošla, a bila je tu i u posljednjem ratu.
Prema Crepuljinim riječima, ljubav gospođe Lalić prema rodnoj grudi bila je jača od svega.
Strašan zločin koji je ona preživjela dogodio se 30. jula 1941. godine kada su ustaše u jamu Ravni Dolac, duboku čak 48 metara, bacile 218 živih Srba. Među njima su bili žena i nejači iz porodica Bačković, Bošković, Gligić, Erceg, Lalić, Kozomora, Stojić, Vulić. Preživjelo je 14 osoba, jedan dječak i 13 žena i djevojčica, među kojima i tada dvanaestogodišnja Boja.
U najtežoj borbi za život bez hrane i zahvaljujući kapima vode uspjeli su da u jami prežive 42 dana. Lokalni čobani su čuli dozivanje zarobljenih ljudi, a izvukle su ih hrvatske komšije koji nisu bili dio tog zlodjela.
Svoj potresni i težak život baka Boja je ispričala Budi Simonoviću za knjigu „Ognjena Marija Livanjska“. Ona je ispričala sve detalje tog grotesknog zločina od kojeg se dugo oporavljala, a pridigla se tek u januaru 1942. godine.
Život je išao dalje, ona se udala i dobila kćerku, ali 80 godina i 24 dana nosila je Boja ožiljke od ustaških rana na tijelu, a za one u duši koje nikad ne zacijele, samo je ona znala.
Tokom posljednjeg rata ovdje, Boja je sve vrijeme boravila sama i živjela u svojoj kući u Guberu.