PONEKAD I DJED MRAZ BUDE TUŽAN Bolnice u Srpskoj nisu imale sluha da HOSPITALIZOVANOJ djeci uljepšaju praznike
Jedan Djed Mraz požalio se na društvenim mrežama na situaciju koja mu se desila tokom praznika.
Status prenosimo u cjelosti:
„Ponekad se desi da i Deda Mraz bude tužan. Ovaj put s dobrim razlogom.
Prije određenog vremena, poslao sam svim bolnicama u RS dopis i ponudio se da djeci, koja se u toku novogodišnjih praznika nađu u bolnicama, Deda Mraz pošalje pismo podrške u kojem ih ohrabruje da budu jaki i hrabri, da slušaju doktore i da će onda brzo izaći iz bolnice i biti sa svojim porodicama i drugarima.
Sticajem okolnosti, znam kakav je osjećaj biti u bolnici kao klinac, pa sam želio da se ta djeca osjećaju bar malo bolje i sigurnije u nepoznatom okruženju kad znaju da Deda Mraz misli i pazi na njih.
Na moju žalost, od svih bolnica, samo su se javili sa dječijeg odjela prijedorske bolnice i djeca koja su se tamo zatekla tokom novogodišnjih praznika su dobila pismo podrške sa Sjevernog pola od Deda Mraza.
Dobila su i slatke paketiće (hvala Dušku Tadiću), ali i diplome od Deda Mraza koje potvrđuje da su bili dobri i da su na listi dobre djece koja će dobiti paketić.
Užasno je ružno što ovu inicijativu nisu prihvatile i ostale bolnice, odnosno njihova rukovodstva, ali kad bolje razmislim … i zašto bi?
Oni će svejedno da dobiju svoje plate i svaki dodatni napor, pa makar bio i prihvatiti ispruženu ruku podrške, je za njih nepotreban napor od kojeg nemaju baš nikakakvu korist.
Možda bi bilo dobro da se zapitaju da li bi toj djeci ovaj mali gest bar malo pomogao ili je možda i to prevelik napor za njih.
Ili možda da se zapitaju šta bi sve bili spremni da učine za svoje dijete da se nalazi u bolnici, a da su samo obični smrtnici kao mi.
Valjda bi se i na Medicinskom fakultetu, gdje obučajavaju buduće doktore i pripremaju ih za njihov poziv, trebali zapitati da li ih uče da samo „poprave“ djecu ili tu ima još nešto, nešto što se na fakultetu očigledno ne uči.
Djeca u bolnicama, socijalnim institucijama, sama, u većini slučajeva, odvojena od porodica, u nepoznatom okruženju, bez prijatelja i igračaka, okruženi nekim nepoznatim ‘ljudima u bijelom’, koji im vade krv i rade neke druge stvari ‘koje bole’ su najranjivija kategorija i valjda bi najviše energije, ljubavi i empatije trebali da imamo baš prema njima. Ili možda griješim. Neka me neki doktor ispravi.
Neće mi biti teško da sve ovo napišem i ministru Šeraniću (bez obzira što vjerujem da je i u većim brigama od ove), ali možda ih on malo razbudi. Ako ništa drugo, da ih nauči ono što se na fakultetu očigledno ne uče. Ako i on to zna.
Do nekog ljepšeg povoda, HOHOHOOOOOOO
PS: Da ne bi bilo zabune, ovaj ciklus sam odredio RS više kao „probni balon“, ali cilj je da pokrijem cijelu BiH. Djeca su djeca i sva su ista. Čisto da sve bude jasno.“