NAJVIŠE GALAMI BUBANJ KOJI JE UNUTRA PRAZAN Marija Milić za AloOnline o političarima, predizbornoj kampanji, te savremenim medijima: Nama je narod i dobro pismen šta mu se sve servira! (FOTO)
Ustupljena fotografija
Došli smo do alarmantnog trenutka. Na važnim mjestima sjede ljudi koji ne razumiju koliko dobrog može da donese javna riječ ili pak da bude pogubna. Sad i jedna zapeta može da zapali vatru – rekla je u intervjuu za AloOnline Marija Milić, savjetnica za medije i političku komunikaciju te nastavila:
Pojedinci na visokim funkcijama daju izjave i objavljuju statuse isključivo da dobiju lajkove, ljudi bez ustručavanja javno linčuju, a istinski su uvjereni da to ne rade – da to rade tamo neki drugi. Mlati se javnom rječju kako ko poželi. Narod je vođen primjerima ljudi na odgovornim pozicijama, a onda kad se nešto strašno desi prebacuje se odgovornost na JAVNOST. Koju javnost? Šta je javnost? Nekakav odvojeni subjekat, društvo sa ograničenom odgovornošću koje je potpisalo ugovor, šta…
Ili je javnost, nastavlja ona, skup najobičnijih ljudi, od zemljoradnika do predsjednika Vlade, koji svakodnevno gledaju dnevnike, čitaju ili ne čitaju novine i portale, šalju mimove i video-snimke, prate i lajkuju objave na društvenim mrežama.
Ljudi na visokim funkcijama zaboravljaju da su uzor i da su u tom smislu odgovorni za javnu riječ. Svi smo javnost. Funkcija samo dodaje količinu moći, ali smo svi nekome uzor. Kakav?
PROGOVORI DA VIDIM KO SI
Nedavno ste izjavili da se „tačno u izjavama vidi ko nije preskakao lektiru“. Ko su političari koji jesu, a ko su oni za koje možemo reći da su „načitani?
Kad sam to tvitnula, a onda otišlo i u medije, isključivo sam govorila o komunikaciji, jasnoći misli, preciznom prenošenju poruke. Najmanje sam mislila na busanje u prsa da je neko pročitao toliko i toliko djela. Uopšte ne mislim na to, čak mi je je i odbojno takvo hvalisanje. Čitanje je intimna stvar. Pa neka u tom smislu ostane i načitanost iz Vašeg pitanja.
Međutim, u javnom obraćanju se ne može ništa sakriti. Očigledan je i temeljan rad i preskakanje. Jeste kliše, ali Sokrat je ipak to najbolje objasnio: progovori da vidim ko si.
Pratim politiku aktivno četvrt vijeka i činjenica je da za pola njih nemam pojma jesu li pošli il’ su došli. A ko ne zna svoje misli da pretoči u tri jasne rečenice – nešto je preskočio i to onim velikim koracima Mačka u čizmama. Ne sjećam se ko mi je bio inspiracija za tvit o lektiri, ali sigurna sam da je u pitanju bilo neko kilometarsko moralisanje.
ŠTA VRIJEDI TO ŠTO SMO NEBESKI NAROD
Često ističete da imamo medijski nepismeno stanovništvo i medijski nepismene funkcionere. Kako je do tog došlo i na koji način se može riješiti (npr. da li je krajnje vrijeme da se, za početak, medijska pismenost uvede u škole)?
Pismenost više nije znati ćirilicu i latinicu. Bez osnova medijske pismenosti, informacijske pismenosti, finansijske, pa i političke vi ne možete danas da funkcionišete. Možete, ali s vama će mlatiti ko kako stigne. Šta vrijedi ćirilica i latinica i to što smo nebeski narod kad nam ljudi koji su završili srednju školu ne znaju da popune uplatnicu? Šta mu vrijedi diploma kad vjeruje svemu što se objavi na televiziji ili što piše na internetu? Dobija milijardu informacija dnevno, ali ne razumije njihov kontekst. Šta da radi s tim?
Политичари ће се сметнути од друштвених мрежа.
— Марија Милић (@cirilicarka) November 8, 2023
Da se ja pitam, medijska pismenost bi sutra bila uvedena u škole. U osnovne škole, srednje, na fakultete. I to kao obavezan predmet za slušanje, ali koji se ne ocjenjuje. I još nešto – djecu i mlade treba da opismenjavaju medijski stručnjaci, a ne nastavnici koji bi prešli taj dio gradiva da nadopune fond časova. Ja sam sporadično držala predavanja na ovu temu, između ostalog i osnovcima u višim razredima. Oni su sjajni, ni blizu opšteg mišljenja da današnju djecu ništa ne zanima. Školarci su ogroman potencijal i uživaju dok uče o značaju javne riječi.
Nama je narod i dobro pismen šta mu se sve servira. Sjetite se samo rasprave o izmjenama Krivičnog zakonika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ne znam da li je moglo da bude većeg poraza za javnu riječ u Republici Srpskoj od toga da medijski, ali i politički nepismeni poslanici napadaju javnu riječ, a isti takvi je, samo iz drugog tabora, brane. To je onaj trenutak kad ne znaš da li da plačeš ili da se smiješ.
Kako je došlo do toga? Lako, dan po dan, uz strpljivo i uporno zaglupljivanje. Kao i sve što se radi temeljno – na kraju da rezultat. Serviranje koječega kroz medije, a društvene mreže i portali, najviše oni bez impresuma, samo su ubrzali paradu gluposti. Mada ni tradicionalni mediji nisu imuni na plasiranje politički i ekonomski sumnjivog sadržaja. I to bi upravo moralo da bude tema medijskog opismenjavanja. Da znamo zašto baš taj i taj medij u ovom trenutku plasira baš tu i tu priču o tome i tome. Da razmislimo da li iza toga stoji određeni interes ili je nešto zaista tako i bilo.
Док год постоји макар само једна особа која чује – није џаба говорити.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 28, 2023
Tek u takvom društvu čovjek je u stanju da donosi odluke od javnog interesa i da bude biran ili da bira na izborima. Čak i kad odluči da ne želi ništa od toga da zna, važno je da društvo pokaže da brine o njemu.
PREDIZBORNI CIRKUS
Pred nama je predizborna kampanja, koja se doduše nikada i ne završava. Šta mislite kakva nas godina u ovom smislu očekuje? Političari su do sad uvijek, kada su apsurdi u pitanju, uspijevali da nas iznenade. Smatrate li da će ova godina biti drugačija?
Otkako sam upisala fakultet i počela da radim u medijima s kraja 20. vijeka govorilo se za svake izbore: „nikad prljavija kampanja“. I, nažalost, svaki put su bili u pravu. S tim što je prošlogodišnja kampanja bila prilično mirna, ali je zato šou i cirkus uslijedio u izbornoj noći. I u narednim danima, danima brojanja.
Međutim, ono što je važno – kampanja se zaista vodi četiri godine, sve osim dana izborne ćutnje i na dan izbora, do zatvaranja biračkih mjesta. Izborna noć i dani koji slijede u postizbornoj kampanji su jednako važan dio kampanje i, mada znam da mnogi toga nisu svjesni, odrede veliki dio rezultata narednih izbora. Utabaju dobar ili loš start.
Izborni cirkus 2024. u Banjaluci je počeo dan poslije izbora 2020. I obratite pažnju na riječi koje koristim. Ne kampanja – riječ cirkus je ovdje ključna. A Banjaluka je izborni orijentir za Republiku Srpsku. S tim što sad paralelno imamo i sudski proces Miloradu Dodiku, a takvo nešto nismo imali priliku da vidimo. Ne bih se usudila da prognoziram ishod.
ŠTA TO BIJEŠE ZDRAVA DEBATA?
Kako generalno ocjenjujete komunikaciju političara u RS, kako jednih sa drugima, tako i njihovu sa građanima?
Jedinicom k’o kuća. I to onom mog pokojnog profesora Levajca (predavao srpski u gimnaziji), kad doda još i minus preko cijele strane, da baš zagrdi.
Ne zbog riječi koje koriste. Već zato što nema komunikacije, bar ne dvosmjerne. Nema dijaloga, čujemo samo paralelne monologe. I to ne normalne monologe, već paralelne dreke. Uglavnom nešto urliču, galame, ubjeđuju, dokazuju. A dokazuju samo da onaj sa druge strane ne valja. Ništa više od toga. Bar ne na način da ih mi čujemo. Ako ima slučajeva, rijetki su i tihi.
Бањалучка политика је несносна годину дана пред изборе.
Догодине смо у шеми са јежом.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 23, 2023
Kad ste posljednji put gledali debatu? Zdravu, normalnu debatu? Koja vas je inspirisala, natjerala da se zamislite, da preispitate stav, da vas učvrsti u odluci da nekog birate ili da promijenite mišljenje?
Nije ovo ništa nastalo preko noći. Niti postoji jedan krivac za to. Ovo je sistemski problem, u kojem dvije decenije učestvuje i vlast i opozicija i mediji, ali koji može da se riješi. Kao što je komunikacijom nastao – tako komunikacijom može i da se zaustavi, a onda polako i da se rješava.
Inače, politička komunikacija nije nešto što je rezervisano samo za političare. Narod je aktivan učesnik političke komunikacije. Onog trenutka kad javno izrazite svoj stav na bilo koju temu koja podrazumijeva sve ono što je javno – aktivno učestvujete u političkoj komunikaciji. I samim tim snosite odgovornost za javnu riječ – i za svoju i za ono u šta je javna riječ izrasla.
KLEVETA, LINČ, VRIJEĐANJE…
Kleveta je riječ koja se proteklih mjeseci često spominje. Kakvo je Vaše mišljenje o novom zakonu? Sta bi mogao dobro da donese, a za šta (ili koga) bi bio poguban?
Ja još nisam shvatila koja je dobrobit izmjene zakona. Uz onakvu sirovu i nepotkovanu raspravu u Narodnoj skupštini Republike Srpske došlo mi je da se pokrijem po glavi, samo da ne slušam.
Zakon o zaštiti od klevete tretira klevetu. I tačka. Kriminalizacija klevete je nedopustiva.
Evo, ako je već toliko predstavljeno sve kao sjajno i ako je jedan od zdravih motiva bilo sprečavanje linča, zbog kojeg smo imali prošle godine slučajeve samoubistva poslije viralnih snimaka – imali smo nedavno priliku da izmjene zakona donesu to najavljeno dobro. Onog trenutka kad je ona nesrećna žena snimljena kod pozorišta i kad je krenuo linč javnosti – svako ko je širio snimak, objavio inicijale, pa ime, registraciju automobila i vrijeđao javno mogao je da bude ispitan, ali isti dan. Pa nije. Nakon samoubistva je takođe nastavljen linč, ali preusmjeren – na medije i novinare. I šta se desilo? Ništa.
Ne kažem da treba ljude privoditi čim kažu svoje mišljenje. Hoću da kažem samo da ne vidim svrhu kriminalizacije klevete dok nam život i smrt tek tako prolaze pored nosa. A na to su se pozivali. Pravnici i advokati imaju više prava da pričaju na ovu temu, ja sam u ovom dijelu prilično radikalna i amater. I na strani novinara.
„NAJVIŠE GALAMI BUBANJ KOJI JE UNUTRA PRAZAN“
Rječnik političara i komunikacija jednih sa drugima nekada ide do te mjere neprimjerenosti za bilo kakve segmente života, a pogotovo za ljude koju bi trebali da nas predstavljaju. Zašto je, po Vašem mišljenju, to tako da u nastupima pojedinih akademskih građana i visokih funkcionera prepoznamo žargon gori od uličnog? Da li je to možda jedan od načina skretanja pažnje sa važnijih stvari?
Ma kakvo skretanje pažnje. Ne znaju bolje. Znate onu: „najviše galami bubanj koji je unutra prazan“.
Политика је увијек била мање-више слична, али је публика макар била ускраћена за читање инстант незрелих размишљања.
Завидим им, мајке ми.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 21, 2023
Akademski građanin nije diploma ovjerena u Gradskoj upravi, već ponašanje i britak stav koji svakim svojim potezom daje primjer i vodi ka promjeni nabolje. Pohvala poteza, kritika poteza. Ne manično, zaljubljeno praćenje idola ili pak mržnja neistomišljenika. Znanje ima smisla samo ako se primjenjuje.
Bog ne može da me ubijedi da je akademski građanin onaj ko je klimoglavac ili onaj koji vrijeđa.
Kako komentarišete uspavanost građana u smislu da veliki broj ljudi itekako razumije političke igre, prepucavanja, predstave za javnost, ali jednostavno sve to pogleda, posluša i nastavi dalje, bez da reaguje na bilo koji način?
Odakle Vam ideja da itekako razumiju? I zašto bi morali da razumiju? Ko kaže uopšte da Vi i ja dobro razumijemo?
Prošle godine sam bila dio jedne delegacije iz BiH u višednevnoj studijskoj posjeti Oslu, u Norveškoj. Obišli smo njihove najvažnije institucije, razgovarali sa visokim političkim funkcionerima, kao i sa predstavnicima civilnog sektora i sa novinarima.
Ono što je ključna stvar o kojoj svi brinu, nezavisno od toga da li su vlast, opozicija, novinari ili nevladina organizacija jeste – povjerenje. Paralelno se rade istraživanja, iz više izvora i više puta godišnje o stepenu povjerenja u društvo koje grade. Čim se mrvicu poljulja povjerenje u državu, u sistem – reaguju. Svi. Niko se ne ograđuje od svog dijela odgovornosti.
Zašto ovo govorim? Zato što se povjerenje gradi. A kad imaš povjerenje u sistem i kad ti vidiš da je svima stalo, onda si i ti kao građanin, kao predstavnik naroda – aktivan. I stalo ti je. S druge strane, kad vidiš da je na sceni galama, većinska želja za ličnom foteljom i ličnim dobrom, da je krajnji domet izborna kampanja, ali ne i odgovornost koja slijedi – svako se o svom jadu zabavi.
Ja sam neko ko, bez obzira na evidentnu apatiju, nikad neće kriviti narod. Narod reaguje tačno u skladu sa porukama koje dobija. Precizno, kako mu je i servirano. Nema razlike u porukama koje se šalju, zato ljudi ne reaguju. A energija može da se probudi – samo da se prepakuju poruke koje se šalju i promijeni pristup.
Poznati ste kao neko ko nema dlake na jeziku i bez ustezanja hvali, ali i kritikuje. Možete li da ocijenite politiku i komunikaciju nekoliko političara čija imena ćemo nabrojati?
Može, naravno. Kad smo kod „dlake na jeziku“ evo i savjet onima koji javno govore. Biti bez dlake na jeziku ne znači biti prost. Naprotiv, to je apsolutna suprotnost. Britkost i prostakluk nikad i nikako ne idu zajedno.
Što se političara tiče, ocijeniću iz ugla koliko se nastup političara slaže sa njihovom istinskom prirodom. To nikako ne znači da se nužno slažem ili nužno ne slažem sa politikom koju vode, već govorim o proizvodu plasiranom javnosti.
Dajte imena.
POLITIČARI NA ISPITU
Milorad Dodik: Majstor politike, ali više ne i komunikacije. Najjači lider na Balkanu, bez premca, ali prestao je da daje maksimum onog trenutka kad je prestao da učestvuje u debati i počeo da odgovara na naručena pitanja u intervjuima. Postalo mu je dosadno. Velik je da se spušta u blato, to je za minijature. Sa spuštanjem u blato stigle su i uvrede novinarima, što je nedopustivo. Tviter nalog i monolog ne liči na njega. Dodik briljira u fajtu, kad dobija teška pitanja. Nek se vrati svojim srčanim, inteligentnim i duhovitim odgovorima – to mu stoji, uvrede ne.
Draško Stanivuković: Briljirao na društvenim mrežama. Definisao ciljnu grupu, našao gdje provode vrijeme – na mrežama – osmislio poruku i nastup za taj kanal komunikacije. Školski primjer odličnog političkog puta. Dok su drugi opozicionari jaukali što nemaju televizije on je našao način kako da odradi vrhunski posao. Međutim, izgubio se na putu opozicija-vlast. Nisam sigurna danas hoće li pokidati asfalt ili će staviti asfalt. Što znači da je povjerenje klimavo.
Vlado Đajić: O njemu dobro znam iz naroda. Iz medija i sa mreža samo katastrofu.
Nebojša Vukanović: Pokazao kako kampanja može fantastično da se odradi bez velikih para. Lično se ne slažem sa njegovim načinom politike, ali on je maksimalno iznio u javnost istinskog sebe. A upravo to poklapanje i donosi glasove. Ne bi se snašao u vlasti, ali mi se čini da on to i zna.
Elmedin Konaković: Nikad me nije zadržao da čujem šta priča.
Fadil Novalić: Promašaj.
Bakir Izetbegović: Jedan od rijetkih na političkoj sceni čiji nastup je i dalje politički. Ne upušta se u jeftina nadgornjavanja i doskočice.
Dritan Abazović: Ne dopada mi se energija.
Zoran Milanović: Neprimjerenog rječnika. Ali mu, za razliku od Plenkovića, stoji. On i govorom tijela psuje. Opozicionar u vlasti. Zgodna pozicija za raditi kampanju svaki dan.
Andrej Plenković: Milanović ga prevukao na teren uvredljivog rječnika i tu za njim kaska. Obrijani i ošišani evropski gospodin sa manirima i u skupom odijelu koji koristi riječi – debil, jazavac, zec. Loše.
Borjana Krišto: Dosljedno u sjenci Dragana Čovića. Na oko izuzetno pristojan predstavnik žena, ali se ne sjećam da sam se ikad zadržala da čujem šta ima da kaže. Reći će Čović.
Tanja Vukomanović: Ja bih joj savjetovala da dobro pazi da ne sklizne u banjalučke cirkusantske priče. Nekome te priče stoje, njoj ne. Ima više da kaže nego što to čujemo. Ne treba joj moralisanje, čak ni ironija i sarkazam, neka koristi svoj fantastičan rječnik.
Željka Cvijanović: Krije žensku energiju od javnosti, uporno je gura pod tepih. Vjeruje da je to mana, a nije svjesna da bi, kad bi je iznijela na scenu, učinila čudo. Za deset dana bi vidjeli duplo bolju priču. Izdigla bi se i stajala rame uz rame sa muškarcima, sad je ispod. Instagram, onaj dio koji ode u medije – loše.
Sanja Vulić: Nikad ne bih glasala za takav politički proizvod, ali ona radi tačno ono što joj pristaje. Nepoznato nam je u čemu je stručna, ali je činjenica da je svi poznajemo. Prije nekoliko dana su ona i Milorad Kojić u Sarajevu obukli majice sa likom Dodika, njoj je savršeno pristajala ta politika, Kojiću ne.
Snežana Ružičić: Na raskrsnici je. Trenutak da odluči hoće li biti političarka ili Instagram djevojka. Bila odličan politički potencijal, danas nisam sigurna je li pošla da bistri budžet ili da snima cover Cecinih pjesama. Definitivno drugačija od onoga što imamo na sceni, što je veliki plus, ali i teret. Uz pratnju i mentorstvo bi mogla da se vrati na put prema vrhu. Ako nastavi ovim putem kojim sad ide izgubili smo još jednu ženu u politici.
Dušica Runić: Sa Dušicom sam odrasla, ali ću se potruditi da budem objektivna. Dobra, ali može da bude još mnogo, mnogo bolja. Tipični problem žene iz manje sredine – nesvjesno vjeruje da joj je skučen prostor za djelovanje, da ne može da bude velika. Može, itekako. I ona i druge žene neka prestanu da gledaju šta drugi političari rade i nek slušaju sebe i ženski glas. Ima veći potencijal nego što pruža javnosti.
Na političkoj sceni godinama uglavnom gledamo iste ljude, ali u posljednje vrijeme primjetno je da imamo i mlade snage, voljne da stanu na crtu starijim kolegama. Kao biste Vi ocijenili politički podmladak? Kako ocjenjujete njihove nastupe, retoriku, odnos prema ljudima, korišćenje društvenih mreža…?
Ima sjajnih mladih ljudi, ali mi se ne sviđa nova, sveukupna mlada energija koja se emituje iz svih političkih partija. Ne znam od koga su naučili da moraju da budu agresivni da bismo ih čuli. Galame na onoga koji galami i onda se čude kad narod kaže: svi su isti.
Mladi u politici mogu da budu nada, odnosno morali bi da budu, ali isto tako mogu da budu i sunovrat, ako se slava i razne vrste ludila ne zaustave na vrijeme. Ima ih baš, baš sjajnih uživo, ali kao da od lajkova pomalo izlude. A takvih talenata ima.
Godinama ste radili u medijima. Kako biste danas ocijenili medije u RS? Uprkos tome što je povjerenje građana u medije veliko (oko 65%), kako komentarišete to što često čujemo da kažu „pogledam jedne, pa druge, pa izvučem istinu“?
Ja sam u onoj staroj novinarskoj i uredničkoj gardi, pomalo čak i demode. Teško mi je da gledam u šta se javni prostor pretvorio.
Ali, nije lako ni onome ko ne poznaje kako to sad sve funkcioniše, pa misli da što više čita i informiše se više i zna. Ovo što ste rekli „pogledam jedne, pa druge, pa izvučem istinu“ je bilo uvijek. S tim što sad osim tih „jednih i drugih“ postoji i još milion portala bez impresuma, koji su sve osim mediji. Mnogi od njih nastaju pred izbore, udruže se sa mrežom portala i objavljuju ništa drugo do – smeće.
Политичари много гријеше што мало времена проводе у чекаоницама.
Суштинско благо политике може да се чује баш у чекању пред болничким вратима.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 19, 2023
Danas se novinarom naziva svako ko nešto piskara i to objavi. Danas portal može da otvori svako. Na to sve tradicionalni, nekad ozbiljni mediji stjerani su u ćošak i zavise ili ekonomski ili politički od jedne ili druge struje. Vijesti se objavljuju brzinom svjetlosti i tu se više ni dragi Bog ne bi snašao šta je relevantno, a šta ne.
Ja nemam problem, čujem, vidim i pročitam sve što treba za 15 minuta. Znam i ko su ljudi koji rade u medijima, znam ko se može nazvati novinarom sa velikim N, a ko je protočni bojler za smišljenu dezinformaciju. I ko je platio da se objavljuje dobro. Znam da prepoznam koji društveni proces slijedi kad neki medij emituje određenu informaciju, u skladu s tim i savjetujem svoje klijente. Da naprave slalom, preskoče potencijalnu provaliju i popnu se na tron.
Teško je onome ko sam pokušava da izvuče istinu. Malo je medija u kojima je suštinska istina, ali važno je da naglasim da ih ima. Ima tu još i pisanih medija, ima i portala, a imaju i dvije televizije koje emituju sasvim korektne priče. Nije sve tako crno.
PORTALI BEZ IMPRESUMA
Smatrate li da su oni koji krive medije za neke situacije u društvu u pravu? (Zašto?) Kako smo uopšte došli u tu situaciju?
U medijima ima svega, ali ću uvijek zaštititi novinara. To znaju svi koji su ikad sa mnom bili u kontaktu.
Kao što sam rekla – danas i medij i novinar može biti svako. I to nije krivica medija, već onih koji su dozvolili da tako može. Tri čovjeka sa ceste mogu da registruju portal. Novinara ne moraju nikad ni da upoznaju. Zamislite onda šta je sa portalima bez impresuma.
View this post on Instagram
Generalizacija nije dobrodošla, samo izaziva bijes. Ima tu još sjajnih ljudi koji vrhunski rade svoje posao. Kad se ona nesrećna žena nedavno ubila poslije toga je uslijedio linč novinara i medija, sa izjavama da novinare treba pobiti i da su novinari za sve krivi. A ko zna da čita i ko je pratio slučaj od početka – nijedan pravi novinar nije bio na strani linča. Naprotiv – otvoreno su se suprotstavljali smeću.
Važno je, jako važno, razlikovati novinara od medija. To je ono što govorim i klijentima koje savjetujem. To trubim na predavanjima, često sam gost širom BiH u raznim programima koji se bave politikom, komunikacijom i medijima. Razlikujte novinara od medija u kojem radi, višestruko će vam se vratiti. I to kad vama bude najpotrebnije. Budite sigurni u to.
Savjetnik ste za medije i političku komunikaciju? Da li su političari i ljudi koji javno govore oni koji bi trebalo to da budu, svjesni da im treba neko ko se bavi takvim poslom?
Najmanje su svjesni oni kojima najviše treba. Međutim, za to što nisu dovoljno svjesni donekle smo krivi i mi koji poznajemo javnost u dušu. Nismo im dovoljno objasnili.
Nama se podrazumijeva da ne ideš svakakav u javnost. Ali njima ne. Njima je bitno da se o njima priča, da oni pričaju, a kakav imidž grade – to im je sad manje bitno. Ali shvate onog trenutka kad se nasade na glavu.
Знате оно кад се Јоксим у Ђекни попне на столицу и вјежба говор за сахрану.
Е, тако звуче ове неке изјаве што се дају са висине, уз обраћање неким имагинарним људима којима се држи слово. Немојте се увриједити, али смијешно је.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 10, 2023
Ali – mi im nismo dovoljno precizno rekli da ne moraju da se nasađuju na glavu. Da mogu da imaju podršku na putu. Nismo im razbili njihovu sopstvenu sumnju u same sebe, da im objasnimo da je to što nude svijetu samo početak. I da mogu mnogo više od toga. Oni se vrte u svijetu u kojem svako može da radi sve i onda vjeruju u to da smo takvi i mi sa druge strane.
Međutim, zainteresuju se kad čuju da neko zaista nudi promjenu i i da stvarno neko može da im pomogne da bolje prenesu poruku javnosti, da se bolje spreme za nastup, da pišu bolje objave na mrežama, da bolje komuniciraju. Da ljudi čuju to što oni govore.
Shvatila sam i po njuzleteru koji šaljem četvrtkom, na temu medija, politike i komunikacije, da ih itekako zanima. Prijavljuju se, čitaju, reaguju, javljaju se za saradnju. Vjerujte da postoje oni koji ne pitaju koliko košta, kad shvate da im treba.
Naravno da im treba. Kao što im treba pravnik ili ekonomista da rastumači zakone, prihode, rashode, tako im treba i stručnjak za komunikaciju koji će usmjeriti na koji način najbolje da prenese poruku, kad da reaguje, kad da prećuti, koji sadržaj je za izjavu, koji za tvit, kako da se ponaša kad je krizna situacija… Ovo je vještina koja se gradi decenijama u raznim vatrama. Mudar političar će iznajmiti te vještine.
Политичару друштвена мрежа треба да буде КАНАЛ, а не ЦИЉ.
Док је канал који негдје води – политика је здрава. Кад постане циљ – треба укључити терапију.
— Марија Милић (@cirilicarka) October 2, 2023
Zamislite koju vrijednost dobije političar koji iznajmi znanje i dostupnost osobe koja laserski precizno puca u metu – da se javnosti obrati riječima koje javnost čuje. Nekoga ko je izbrusio svoje vještine kroz novinarstvo, političko novinarstvo, ko je vodio kriznu komunikaciju u teškim političkim trenucima i poznaje političke partije, a i ljude u njima, iznutra. Mudri znaju i to znanje koriste.
Da li smatrate da smo došli u situaciju da u eri savremenih komunikacija mi u stvari ne znamo da komuniciramo, bar na zdrav način? Ukoliko da, zašto?
Zato što nema dovoljno razgovora. Naše društvo ne razgovara. Nema dijaloga, nema debate. Komunicira se lajkovima, pažnja traje pet sekundi ili sekund, koliko je prst na ekranu. Piše se, ne priča se.
View this post on Instagram
Razgovor, dijalog, debata. To sve moramo da vratimo – ako želimo da se razlikujemo od životinja.
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Vijesti
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
