MELODIJA SOLIDARNOSTI I ODA HUMANOSTI Omladina Udruženja „Beli anđeo“ čuva srpsku tradiciju: „Kosovo nam je jedna, a Metohija druga polovina srca. Bez srca se ne živi“ (FOTO)
U srcu Banjaluke, mladi entuzijazisti iz Tehničke škole okupili su se oko Udruženja „Beli anđeo“ , noseći svjetlost humanitarne misije. Njihova priča počinje Svetosavskom akademijom 2021. godine, pod mentorstvom profesorice i osnivačice Udruženja Dejane Vrućinić.
Ovo Udruženje ne samo da čuva tradiciju, kulturu i jezik srpskog naroda, već aktivno doprinosi zajednici kroz nesebičnu podršku i solidarnost. Posebno se ponose svečanim akademijama „Suza Kosova“ koje su održane u Banjaluci i Novom Sadu.
Profesorica Vrućinić i sekretarka Udruženja Isidora Sekulić za ALOonline podijelile su planove, misiju i vrijednosti koje se njeguju kroz rad „Belih anđela. Ova inspirativna priča i aktivnosti svjedoče njihovoj posvećenosti i doprinosu zajednici.
Poznati ste po tome da je Udruženje okupljeno oko mladih ljudi. Kako je došlo do stvaranja „Belih anđela“ i zašto ste izrabrali ovaj naziv?
Profesorica Vrućinić: Ideja o udruženju rodila se poslije vrlo uspješne Svetosavske akademije koju su uradili učenici Tehničke škole, Banja Luka. Akademiju su potom predstavili ne samo u Banjoj Luci nego i Novom Sadu. Nakon toga, oformilo se Udruženje pod nazivom „Beli Anđeo“, simbolično Anđeli (mladi ljudi koji su čuvari tradicije, kulture i humanosti; Beli – boja mladosti i iskrenosti. I ono najvažnije, freska koja je u cijelom svijetu poznata kao simbol srpske kuluturne baštine.
Koliko članova brojite i kako se mladi mogu uključiti i volontirati u aktivnostima „Belog Anđela“?
Profesorica Vrućinić: Udruženje sada ima 40 članova. Tu su različite sfere interesovanja i talenata, muzičari, pjevači, glumci, recitatori, pisci. Različite projektne aktivnosti su plod rada naših članova. Dobrodošli su svi mladi ljudi koji sebe prepoznaju u ovim oblastima. Potrebno je da se jave putem društvenih mreža, mejlom ili na broj telefona Udruženja.
Koje vrijednosti i principi stoje iza Udruženja?
Isidora: Mi želimo da promovišemo vrijednosti našeg naroda. Naša suština, naš temelj je porodica. Jezgro porodice oslikavaju i kulutra, jezik, pismo, istorija, vaspitanje, načela kojima se vodimo vijekovima. Identitet je prioritet i on je polazni princip za sve što se gradi. Humanitarni rad smatramo ne volonterskim radom, već obavezom da kao mladi ljudi pokažemo da patriotizam u svojoj suštini zaista znači voljeti bližnjeg svoga.
Više puta ste ugostili braću i sestre sa Kosmeta u Banjaluci. Organizovali ste i svečanu akademiju „Suza Kosova“ koja je bila koncept kojim ste započeli rad kao i Vidovdanski sabor. Šta za vas predstavlja Kosmet i koliko su Srbi sa KiM važni za očuvanje srpskog identiteta?
Isidora: Srbi Kosova i Metohije su naša braća i sestre, naše majke i naši očevi. Da nije njih, ne bi bilo ni nas. Oni čuvaju crkvu, fresku, ikonu, svijeću. Oni čuvaju Dečane, Banjsku, Bogorodicu Ljevišku, oni štite Zočište, Prizren, Peć. Oni brane sve nas. Oni su nit između zemlje i neba. Kosovo nam je jedna, a Metohija druga polovina srca. Bez srca se ne živi.
Na Kosovu i Metohiji stih nije samo stih, ni kamen nije samo kamen. Oni su živi jer nose živu istoriju srpskog roda.
Možete li nam reći nešto više o planovima i aktivnostima koje Udruženje ima tokom predstojećih božićnih praznika?
Profesorica Vrućinić: Praznike uglavnom ostavljamo za porodicu i prijatelje. Porodični duh je najvažniji. Već od februara imamo u planu različite aktivnosti, a o tome ćemo vas uvijek rado obavjestiti. O našim aktivnostima možete saznati i putem društvenih mreža.
Nerijetko čujemo kritike na račun pasivnosti omladine i obrazovnog sistema. Kako su reagovali ljudi iz okruženja na stvaranje Udruženja te kakav je osjećaj gledati pozitivan uticaj vaših aktivnosti na zajednicu i ljude kojima ste pomogli?
Profesorica Vrućinić: Svakako da je veliko zadovoljstvo kada nekome pomognete ili mu približite značaj vlastitih korijena i tradiciju. Suštinu i bezvremenski značaj našeg jezika i kulture. Danas je to potrebno, čini mi se više no ikad. U moru bezvrijednih stvari koje se nameću mladima, naš cilj je probuditi želju za očuvanjem i njegovanjem književnosti, kulture u njenom suštinskom obliku. A ima li što ljepše no srpska tradicija? Nije lako ali mi smo istrajni.
Koje su najposebnije priče koje ste do sad doživjeli?
Isidora: Svaki događaj nosi svoju priču. Međutim, ono što je nama najdraže jesu upravo prijateljstva sa našim vršnjacima sa Kosovoa i Metohije kojima smo bili domaćini. Manje od sat vremena nam je bilo potrebno da počnemo da dišemo kao jedno. Ostalo je istorija koja se desila u Banskom Dvoru. Jedva čekamo ponovo da ih zagrlimo.
Da li mislite da smo danas „izgubili“ ljubav prema otadžbini i narodu ili su se rodili „neki novi klinci“ sve više vraćaju korjenju i patrioizmu?
Isidora: Počećemo od toga da je patriotizam u prošlom vijeku imao definiciju u negacijskoj formi te je karakterisan čak i kao kult. Zasigurno da je takav stav ciljano ostavio svoje tragove. Međutim, ja vjerujem u svoju generaciju. Ne samo da vjerujem već i znam, jer čujem stavove i mišljenja koje iznosi moja generacija. Identitetski osigurani, istorijski obrazovani, takvo zdravo stablo daje zdrave plodove.
Kako uspijevate održati entuzijazam među članovima tokom svojih akcija, posebno s obzirom na školske obaveze i druge aktivnosti ?
Profesorica Vrućinić: Vrlo jednostavno, sve su to mladi ljudi koji su u potpunosti svjesni sebe, svojih korijena, svjesni koliko je važno čuvati vlastiti identitet. Imamo probe u skladu sa školskim i drugim obavezama. Kada postojevolja i želja za rad, uvijek se nađe vrijeme.
Koje su najveće potrebe Udruženja i kako ih adresirate ?
Profesorica Vrućinić: Najveće potrebe su svakako finansijske. Šta god da organizujete potrebna su vam sredstva. Dosada smo najveću podršku dobili od gradonačelnika Banja Luke. Takođe, naši prijekti su odobreni i podržani od strane Grada Banja Luka. Što se tiče sponzora druge vrste, rijetki su, skoro da ih nema. Međutim mi se svakako nadamo da će ih biti jer naši članovi imaju sjajne ideje koje uistinu treba podržati. Nadamo se da će naš narod imati više pažnje ka jeziku, tradiciji i kulturi jer bez njih ne postojimo. Naša misija je upravo to, da zaštitimo ono što jesmo i što moramo ostati i pored različitih izazova te vremena u kojem se nude samo površne stvari bez ikakve vrednosti.
Na koji način kao mlade osobe podstičete edukciju i svijest o humanosti i očuvanju tradicije? Da li sarađujete i sa drugim humanitarnim organizacijama?
Isidora: Svijest kod drugih pokušavamo da podstaknemo ličnim primjerom. Mislimo da je to najbolji način da ukažemo koliko su tradicija, kultura, istorijski obrazovanje, poznavanje običaja važni za lični rast i razvoj. Kroz naše događaje volimo da obradimo tematike od Kosmeta do Krajine. Na taj način učimo o sebi. Mi smo jedni od mlađih udruženja i veliku podršku i bratski odnos imamo sa HO „Srbi za Srbe“, Srpskim sabranjem „Baštionik“, Odborom za pomoć Kosovu i Metohiji. Svi su divni i uvijek jedni drugima na raspolaganju. U njima se ogleda srpska sloga.
BONUS VIDEO: