MAJSKE POLJANE U RUŠEVINAMA Pomozimo narodu Banije – pozovimo 1415! (FOTO/VIDEO)
I vjerovatno bi ćutala dugo, možda bi utihnula zauvijek, da nije bilo onih koji digoše svoj glas, koji zavapiše i povikaše.
I tu počinje priča o Glini, o Majskim Poljanama, i Baniji danas, dvije godine nakon razornog zemljotresa koji je ljudima ovdje srušio osmjeh na licu.
Ponajprije odlazimo u Majske Poljane, da se i sami uvjerimo, kakvo je stanje dvije godine nakon katastrofalnog zemljotresa koji je ovdje bukvalno srušio sve, od kuća do nade u bolji život. Narod napaćeni ovdje, ima sve manje vjere da ipak bolje biće. Rijetki su primjeri gdje i pored svega proinalazimo tek blagi osmjeh na licu mještana.
Ljuba Karapandža kaže, ipak ima razloga za optimizam. Kuću joj gradi Grad Beograd.
– Još uvijek su svježe uspomene na sve što nam se desilo prije dvije godine. Zemlja se stalno trese. Stalno si u nekom iščekivanju. Strah. Neizvjesnost. Kod nas je kuća u potpunosti bila srušena. Sin je morao platiti rušenje i uklanajnje ruševina. Država nam ovdje ništa nije napravila, morali smo sami. Morali smo sami srušiti, platiti, i da nismo to uradili ne bismo dobili kuću koju nam pravi Grad Beograd. Kuća je poklon Grada Beograda, dobrih ljudi, donatora i sve to zahvaljujući našoj Branki. ( Bakšić Mitić – kaže Ljuba Karapandža.
– Bilo nam je jako teško u kontejnerima. Zimi hladno, ljeti vruće. Grijalica mora raditi stalno da bi se ugrijali. Ali to je bilo privremeno rješenje. Sada se gradi kuća, i to nam uliva neku nadu. Ali puno, jako puno ljudi je i danas u kontejnerima, gube svaku nadu da će kuća biti napravljena – kaže Karapandža napominjući da ovdje nema više perspektive za mlade ljude.
Ovdje su svi zatajili – kaže na početku priče Zora Bjelan.
– Bila sam u kontejneru, i sada sam u toj lijepoj našoj kućici. I sve to zahvaljujući Branki Bakšić Mitić i organizaciji Ljudi za ljude. Pomogne mi koliko god može. I ne samo meni, svima ovdje. Uspomene na sve što nam se dogodilo još su svježe, dobila sam i na živce, ali smo ipak zdravi. I to je najvažnije. Muž i ja smo sami, imamo rodbine u Zagrebu, oni nam isto dođu. Ali stanje je ovdje kada sve čovjek pogleda, teško. Puno, jako puno ljudi je još uviejk u kontejnerima, i ko zna kada će im biti izgrađena kuća. kaže Zora Bjelan iz Majskih Poljana.
– Još uvijek su svježe rane, još uvijek su svježa sjećanja. Uostalom vidjeli ste i sami. Dvije godine kasnije, stanje je žalosno. LJudi i danas žive u kontejnerima i neuslovnim objektima. Kada izađu iz kontejnera, prvo što vide su ruševine. Obnova teče sporo, presporo – kaže Branka Bakšić Mitić, zamjenica gradonačelnika grada Glina.
– Sa privatnim donacijama uradili smo ovdje puno više nego država. Ne znam da li je državi u interesu, da se odavde svi isele, da se tu naprave lovišta, ili ne žele ljude ovdje, čekajući da ljudi umru, jer je na žalost puno ljudi i umrlo u kontenjerima, stvarno ne znam. LJudi gube svaku nadu. Ja opet kažem. Banjaluka je preživjela zemljotres, Skoplje, Makarska, Gunja, pa se sve obnovilo u godinu dana. A ovdje za godinu dana izgrađeno šest kuća. Ovo je žalosno, kaže na na kraju Branka Bakšić Miitć, zamjenica gradonačelnika grada Glina, nadajući se i dalje da će se ipak nešto promijeniti.
U akciju pomoći narodu na Baniji se mogu uključiti svi naši čitaoci. Od prvog januara aktivan je broj telefona 1415. Pozivom na ovaj broj darujemo 1 KM narodu Banije. Banjaluka zna šta znači zemljotres, i zna koliko su joj tada, kada joj je bilo najteže pomgli svi. Stoga budimo humani, budimo ljudi. Budimo – LJudi za LJude. Pozovimo 1415. Broj je aktivan u m:tel mreži sve do kraja januara ove godine.
BONUS VIDEO: