JOŠ JEDAN HUMANI ČIN BANJALUČANINA Bojan Marčeta donirao 55 kilograma sitnog novca

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 12.10.22 10:28 ∙ 0

Ovaj nesvakidašnji štediša godinama skuplja sitan novac, uglavnom po pet feninga, želeći da pokaže svima da ljudi griješe kada ne uzimaju sitniš i smatraju ga bezvrijednim

Kada su u pitanju rođendani, tu je uvijek neko slavlje, svjećice, torte. Ipak, na stolu Bojana Marčete iz Banjaluke u aprilu, kada je slavio svoj 40. rođendan, bilo je 55 kilograma sitnog novca koji je donirao Udruženju “Iskra”.

Život Marčetu od malena nije mazio, a razlog da počne skupljati novac od pet feninga bila je rata kredita, ali i kladionica koju je igrao neprestano.

Ovaj nesvakidašnji štediša godinama skuplja sitan novac, uglavnom po pet feninga, želeći da pokaže svima da ljudi griješe kada ne uzimaju sitniš i smatraju ga bezvrijednim.

Izbjeglištvo

Bojana život nije mazio. Nakon što je u Banjaluku došao u vihoru rata iz rodnog Drvara, kao i sve izbjeglice, krenuo je iz početka.

– Prije sedam godina sam krenuo da skupljam novac od pet feninga, a kada sam skupio nekih 300 KM, riješio sam da platim ratu kredita. Podstaklo me na to najviše što sam bio u kladionici. I mnogo sam para trošio u kladionici. Želio sam se prestati kladiti i da to bude istorija u mom životu. Kada se rodila ideja da novcem od po pet feninga platim ratu kredita, onda sam odlučio da prestanem s klađenjem, i evo, već od 2018. godine, kada sam platio ratu kredita i skupio 17 kilograma novčića, prestao sam igrati kladionicu – rekao je Marčeta za Srpskainfo.

Priča da je zbog toga najviše srećan. U trenutku kada je skupljao novac, vratio je film unazad. Još kao dječak razmišljao je koliko su ljudi postali hladni, nikome ne pomažu, a on je uvijek govorio svojim najbližima da će jednog dana pomagati drugima.

– Supruga, koja više nije živa, bila mi je najveća podrška. Kada sam 2018. godine platio kredit, samo sam nastavio skupljati. Ali tada nisam znao gdje ću donirati novac – rekao je Marčeta.

Poruka političarima

Dva mjeseca prije 40. rođendana on je imao oko 750 KM skupljenog novca po pet feninga. Kaže da mu je trebalo mnogo volje i želje da dođe do 1.000 KM koje je planirao skupiti.

– Kada sam napokon skupio taj novac, odlučio sam da poklonim to sve Udruženju „Iskra“ i obradujem ih – istakao je Marčeta.

Bojan Marčeta je poručio i političarima i onima koji sebe nazivaju velikim gazdama da su im džaba i skupe vile, limuzine i satovi ako ne znaju da ono što imaju podijele s drugima.

– Ne želim da takvi ljudi budu uzori našoj djeci, već humanitarci poput Aleksandra – Ace Batara, koji svake godine obezbjeđuje paketiće za djecu, Milana – Minje Savanovića i članova Rukometnog kluba Kaluđer, koji svake godine imaju bezbroj humanitarnih akcija – naveo je Marčeta.

Govori da za ovaj neobičan hobi treba i volje i truda, ali, po njegovom mišljenju, najbitnija je želja.

– Želja pokreće i trud i volju da svaki dan radiš nešto. U glavi sklopiš šta ćeš i kako uraditi i onda ja to sklapam u kockice kako izvesti sve. Radim to sve prvenstveno iz unutrašnjeg osjećaja. Želja je tu glavni faktor – rekao je on za Srpskainfo.

Cilj pola tone

Ovo mu je nakon sedam godina postao hobi. Govori da ga i danas ljudi pitaju da li je i koliko skupio novca. Trenutno ima blizu dva kilograma kovanica i već razmišlja šta će mu biti naredni korak.

– Mislim da ću napraviti još veći izazov za sebe. Razmišljam da postavim svoj štand u centru, ispred “Mozaika prijateljstva”, da građani osjete tu gorčinu života ljudi koji se hrane u javnoj kuhinji. Ujutru imaš hranu, uveče ne znaš šta ćeš jesti. I želje stvaram u glavi, da napravim neku vagu, da svi dobronamjerni donesu po pet feninga, da skupim 500 kilograma novčića, što izađe oko 10.000 KM, i da taj novac stavimo na račun “Mozaika prijateljstva” – rekao je Marčeta.

Najveći problem mu predstavlja što svaki put razmišlja gdje sa tolikim novcem i kovanicama. Kaže da je posljednje skupljanje stavljao svuda po kući.

– Kada sam skupljao novac za „Iskru“ taj novac je bio svuda. U kesama, ćoškovima, regalu. To sam kasnije skupio sve u kutije od sladoleda. Kasnije sam imao nekih 10 kutija koje sam poklonio – istakao je Marčeta.

Prije pet godina je Bojan izgubio suprugu. U znak sjećanja na nju i na njenu borbu sa opakom bolešću, ušteđevinu tešku oko 55 kilograma uplatio je za najmlađe borce.

Njegov moto u životu je, kaže, da pomaže drugima, jer drugačije ne zna.

NESVAKIDAŠNJI ŠTEDIŠA

Prvobitna ideja Marčete je bila da na polovini ugovora vrati ratu kredita, što je na kraju i uspio. U prosjeku je svaki dan štedio nešto više od pola marke, a bilo je sedmica u kojima je, kada se crta podvuče, dolazio i do 10 maraka. Bilo je onih koji su mislili da će odustati, te stati na pola puta. Međutim, ovog nesvakidašnjeg štedišu su te sumnje ojačale, pa je do svog cilja došao možda i ranije nego što je očekivao.

BONUS VIDEO: