KOLIKO GLASNO VRIŠTI TIŠINA? BOŽO JE „GLAS“ SVOJIH BLIŽNJIH Dijete gluvih roditelja od malih nogu zna znakovni jezik i ruši sve komunikacione barijere

Aloonline.ba/Tamara Bogunović | Vijesti ∙ 04.11.22 20:00 ∙ 0

Kako je diplomirani sociolog, Đunić je naglasio da postoje stvari koje kao društvo možemo uraditi da poboljšamo i olakšamo život gluvim/nagluvim osobama što bi bila mala stvar za nas, ali velika za njih.

Aloonline.ba/Ilustracija

Gluve i nagluve osobe u Republici Srpskoj na skoro svakom koraku čeka komunikaciona barijera, pa tako neke osnovne stvari kao što su odlazak u prodavnicu ili ljekaru, razgovor na šalteru banke ili na intervjuu za posao postaju „nemoguća misija“. Svemu ovome svjedoči Božo Đunić, dijete gluvih roditelja, koji od malih nogu zna znakovni jezik i za svoje bližnje prevodi i vrši komunikaciju sa trećim licima.

Naš sagovornik dvije godine radi kao zvanični prevodilac za znakovni jezik na RTRS-u, a čitav život se bavi prevođenjem za potrebe gluvih i nagluvih budući da je dijete gluvih roditelja. On je znakovni jezik naučio uporedo sa govorom, tako da od najranije dobi prevodi za roditelje, kao i druge gluve osobe, prijatelje njegovih roditelja.

Učenje znakovnog jezika

Kaže da je sam proces učenja znakovnog jezika za njega kao dijete bilo kao neka vrsta igre. Učio je nove znakove, poboljšavao stara znanja, a ujedno olakšavao i poboljšavao komunikaciju sa roditeljima i ostalim gluvim osobama sa kojima je bio okružen u toku odrastanja.

– Najveći problem sa kojima se gluve i nagluve osobe suočavaju je na prvom mjestu komunikacija. Nažalost postoje slučajevi u kojima članovi porodice ne znaju znakovni jezik tako da se oni već na samom početku suočavaju sa problemom komunikacije unutar svoje porodice. A kad imaju poteškoće sa komunikacijom u svojoj porodici, onda je još veći problem kada imaju potrebu da komuniciraju sa drugim ljudima, priča nam Đunić.

Gluvim osobama otežane svakodnevne obaveze

Dodaje da su gluve i nagluve osobe od samog početka prisiljene da svoju komunikaciju obavljaju preko treće osobe, člana porodice ili prevodioca za znakovni jezik što im u velikoj mjeri stvara poteškoće u svakodnevnom životu, jer gdje god da se upute imaju komunikacionu barijeru i ne mogu da ostvare neke od najosnovnijih svakodnevnih zadataka i obaveza kao što su odlazak kod ljekara ili u neku ustanovu.

– Upravo ta komunikaciona barijera stvara i druge poteškoće u njihovom životu jer dosta ljudi upravo iz nepoznavanja znakovnog jezika ih diskriminiše i po drugim osnovama. Na primjer, poslodavac koji ne poznaje znakovni jezik usljed nepoznavanja znakovnog jezika i otežane komunikacije često ne daje priliku gluvoj/nagluvoj osobi priliku za poslom i šansu da pokažu svoje sposobnosti, izjavio je Đunić.

– Potrudimo se da bar naučimo minimum znakovnog jezika, pokažimo da nam je stalo da stupimo u komunikaciju s njima, prilagodimo malo okruženje njihovim potrebama, organizujmo više seminara znakovnog jezika za osobe zaposlene u javnim ustanovama, tako da kad gluve/nagluve osobe imaju potrebu da odu u javnu ustanovu da ih dočeka barem jedan uposlenik koji zna znakovni jezik, te im olakša obavljanje njihovih potreba, kazao je Đunić.

Prilagođavanje medijskog sadržaja gluvim i nagluvim licima

Takođe, dodaje sagovornik, jedna od stvari koje kao društvo možemo učiniti je prilagođavanje medijskog/tv sadržaja osobama oštećenog sluha, kao što je slučaj na javnom servisu RTRS, koji je uveo prilagođen tv sadržaj osobama oštećenog suha i uvrstio tv prevodioca u informativne emisije tako da i osobe oštećenog sluha imaju priliku da budu informisane o dešavanjima kod nas, a i u svijetu.

– Što se tiče pokrivenosti TV sadržaja znakovnim jezikom trenutno su obuhvaćene emisije koje pokrivaju sve sfere društvenog života: informativni program, politika, sport, kulturološke emisije, tako da osobe oštećenog sluha imaju mogućnost da kao i svi ostali budu u toku i informisani o svim važnim temama i stvarima koje imaju ulogu i u njihovom životu. Trenutno su samo javni servisi u obavezi da to ispunjavaju, ali smatram da bi bilo dobro da i privatne TV kuće bar djelomično prilagode program osobama oštećenog sluha i tako doprinesu pozitivnim promjenama koje kao društvo možemo da uradimo da bar koliko toliko olakšamo svakodnevnicu osobama oštećenog sluha, zaključio je Đunić.