Evropski sud za ljudska prava još od 2009. pokušava da mijenja ustavno uređenje BiH

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 10.09.23 08:21 ∙ 0

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je od 2009. godine, zaključno sa najnovijom odlukom u predmetu koji je pokrenuo savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH Slaven Kovačević, donio ukupno šest presuda kojima je zadužio domaće vlasti da mijenjaju važeća izborna pravila

Foto: Srna

Nadaleko poznata presuda u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, zatim “Zornić”, “Pilav”, “Pudarić”, “Baralija” i najnoviji predmet “Kovačević” u kojima je Strazbur rekao da su povrijeđena aktivna ili pasivna biračka prava na političku domaću scenu izbacile su samo probleme, a nijedno rješenje, što potvrđuje i činjenica da za skoro deceniju i po, od prve presude, nije sprovedena niti jedna.

Za razliku od prethodnih apelanata, pravni stručnjaci tvrde da je Kovačević izborni sistem napao sa suprotne strane, ali da ni to ne uliva nikakvu nadu da će ono što su rekle sudije u Strazburu biti sprovedeno u djelo.

“Sejdić i Finci”, “Zornić”, “Pilav”…

U Strazburu je prije gotovo 15 godina, odnosno krajem 2009. donesena presuda po apelaciji Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji se kao pripadnici reda ostalih – Romi i Jevreji, nisu mogli kandidovati na izborima za članove Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamenta BiH. Tada je sud u Strazburu naložio izmjene Ustava BiH jer se, prema postojećem, na te funkcije mogu kandidovati i biti izabrani samo pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda – Srba, Bošnjaka i Hrvata.

Samo pet godina kasnije, odnosno 2014. isti sud je donio presudu u slučaju “Azra Zornić protiv BiH”. Zornićeva se izjašnjava kao “građanka BiH”. Tada je sa adrese suda u Strazburu poručeno da je došlo do povrede člana 14 (zabrana diskriminacije) u vezi sa člankom tri Protokola broj jedan (pravo na slobodne izbore) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, budući da se ona, jer nije pripadnica niti jednog konstitutivnog niti manjinskog naroda, nije mogla kandidirati i biti izabrana u navedene institucije.

Nije dugo trebalo da Evropski sud za ljudska prava po istoj osnovi, tačnije polovinom 2016. godine donese presudu u predmetu “Ilijaz Pilav protiv BiH”, jer se kao Bošnjak sa adresom u RS nije mogao kandidovati za člana Predsjedništva BiH, jer se u Srpskoj, kao izbornoj jedinici, bira samo srpski član Predsjedništva BiH, piše Glas Srpske.

Nakon toga, slijedi predmet “Pudarić”. Naime sud u Strazburu krajem 2020. donio je presudu u predmetu “Svetozar Pudarić protiv BiH”, kojom je utvrdio da je BiH diskriminisala Pudarića, u vezi sa pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda sa teritorije FBiH.

Presudama je navedeno kako je BiH dužna da ukine diskriminatorske odredbe u Ustavu i Izbornom zakonu BiH, koje pripadnicima nacionalnih manjina, ali i onima koji se izjašnjavaju kao građani, te pripadnicima konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji države onemogućavaju kandidovanje na izborima za članove Predsjedništva i Dom naroda parlamenta BiH. To se smatra presedanom u radu ovog suda, jer je od jedne zemlje zatraženo da mijenja svoj Ustav.

Evropski sud je 29. oktobra 2019. objavio presudu u predmetu “Irma Baralija protiv BiH”. Ona se žalila da joj je usljed neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru od 2008. uskraćeno pravo da bira i bude birana za odbornika u gradskom vijeću grada Mostara, te naložio izmjene Izbornog zakona u roku šest mjeseci ili da nakon tog roka Ustavni sud BiH donese privremeno rješenje. Parlament BiH usvojio je izmjene Izbornog zakona u dijelu koji se tiče izbora u Mostaru koji su održani 20. decembra 2020, čak 12 godina nakon posljednjih održanih. Najnovija presuda u ovom domenu je predmet “Kovačević protiv BiH”, a sud u Strazburu je procijenio da je apelant Slaven Kovačević navodno diskriminisan zbog načina izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamenta BiH.

Sudijski poduhvati

Suština ovog slučaja je u tome da Evropska konvencija propisuje samo jednu odredbu o izborima. To je odredba iz člana tri Prvog protokola uz konvenciju, koja državama nalaže četiri obaveze i to da u razumnim vremenskim razmacima održavaju izbore, da oni budu slobodni, da glasanje bude tajno te da se omogući biračima da slobodno izraze svoje mišljenje pri izboru organa vlasti. To je sve što ova konvencija traži od država kada je riječ o izborima, naveo je profesor ustavnog prava Milan Blagojević.

Iz navedenog, naglašava on, jasno proizlazi da konvencija ne zabranjuje državama da imaju konstitutivnost naroda i na njoj zasnovan Dom naroda kakav je u Parlamentu BiH.

– Konvencija nijednom svojom normom ne naređuje da u takvom zakonodavnom domu moraju biti zastupljeni pripadnici ostalih, a ne samo pripadnici konstitutivnih naroda. Takođe, pomenuta konvencija ne zabranjuje državama ni da izbori za Dom naroda budu organizovani tako da pet Srba delegata bude birano sa teritorije RS, a da po pet delegata Bošnjaka, odnosno Hrvata budu izabrani sa teritorije FBiH – poručio je Blagojević.

Nadalje, pojašnjava da Evropska konvencija nijednom svojom odredbom ne zabranjuje takva ustavna rješenja kakva imamo u BiH niti propisuje da konstitutivni narodi kao ustavna kategorija i navedeni način izbora, kakav imamo za Dom naroda, predstavlja diskriminaciju.

– Sve te zabrane hoće da nametne Evropski sud za ljudska prava svojim odlukama koje nisu odluke, već poduhvat sudija kojim oni stvaraju svoje sudijske norme kakvih nema u konvenciji pa onda sude po tim svojim normama, a ne po normama iz Evropske konvencije. Tako je Evropski sud za ljudska prava radio u svim slučajevima, počevši od predmeta “Sejdić-Finci” pa do ove posljednje odluke u predmetu “Kovačević” – poručio je Blagojević i dodao da su upravo zbog toga sve takve odluke suda protivpravne, jer su suprotne Evropskoj konvenciji.

Curenje informacija

Viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Igor Popović navodi da se predmet “Kovačević” može komentarisati sa dva aspekta i to curenja informacija o presudi i njene suštine.

– Govoreći o prvom aspektu, pravila Evropskog suda za ljudska prava (ESQP) propisuju postupak donošenja i objavljivanja presuda. Prema tim pravilima, nije bilo moguće da niti jedan medij ima uvid u presudu prije zvaničnog objavljivanja. Takođe, nije moguće ni da podnosilac predstavke bude informisan o ishodu prije nego što se presuda objavi. Stoga, došlo je do protivpravnog curenja presude i ESQP bi trebalo da istraži taj incident zbog zaštite sopstvenog integriteta – naglasio je Popović.

Smatra da bi istraga o curenju mogla, hipotetički govoreći, da utvrdi da li je sam postupak pred vijećem bio kompromitovan i pristrasan.

– Ovo je prvi slučaj curenja presude ESQP te je to dodatni razlog da se sud izjasni o ovom pitanju. Iz medijskih napisa pročitao sam da je Evropski sud naveo da će se sprovesti istraga, ako se utvrdi da je presuda zaista procurila. Ovo je dobar početni signal koji ukazuje da sud želi da zaštiti integritet i pravičnost postupaka pred njim – smatra Popović.

Pogrešna tumačenja

Mnogo komentara političara, analitičara, ali i pravnika prethodnih dana izneseno je u slučaju tumačenja u predmetu “Kovačević”.

– Iako većina njih nisu stručnjaci koji se bave pravom ljudskih prava i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKQP), nakon svih komentara, teško je dodati nešto novo. Međutim, suština presude u predmetu “Kovačević” odnosi se na aktivno biračko pravo (pravo glasa) i to je osnovna razlika u odnosu na sve ostale presude protiv BiH, a koje se tiču izbornih prava, počev od predmeta “Sejdić i Finci” pa nadalje. U tim predmetima, lica su se žalila da ne mogu da budu direktno ili indirektno birana (pasivno biračko pravo) u Dom naroda Parlamenta BiH i Predsjedništvo BiH zbog etničkog i teritorijalnog principa koji je na snazi – naglašava Popović.

Dakle, naglašava, Kovačević je vrlo kreativno pristupio izbornom sistemu BiH i pravnički ga napao sa suprotne strane u odnosu na prethodne aplikante.

– Evropski sud je utvrdio da je podnosilac predstavke diskriminisan kao glasač u odnosu na izbore za Predsjedništvo BiH i sastav Doma naroda. To je, dakle, suština predmeta – povrijeđeno je njegovo aktivno biračko pravo. Tu valja navesti i izdvojeno mišljenje predsjedavajuće vijeća, sudije Kučko-Štadlmajer koja smatra da je predstavka nedopustiva – naglasio je Popović.

Smatra da će pitanje dopustivosti biti ključno pitanje, ako predmet dođe u fazu drugostepenog postupka pred Velikim vijećem.

– Da li će BiH uložiti žalbu, zavisi od odluke zastupnika BiH pred ESQP. Navedeno izdvojeno mišljenje, kao i činjenica da je presuda procurila, pružaju dovoljan osnov da se žalba uloži – navodi Popović.

Drugo, prije ali i nakon što je presuda objavljena čuli smo komentare kako je ESQP naložio da se izbori za Predsjedništvo moraju održati unutar jedne izborne jedinice, tj. sa teritorije cijele BiH.

– To je netačno, jer je riječ o jednom mogućem načinu sprovođenja presude. Evropski sud, po pravilu, donosi deklarativne presude kojima se utvrđuje da li postoji povreda nekih od prava i sloboda garantovanih EKQP. To je i ovdje učinio – utvrdio je postojanje diskriminacije, bez da je naložio preduzimanje konkretnih mjera. Kako i na koji način će se urediti državni aparat u BiH i izvršiti presuda ostaje da sama država utvrdi. Naravno, glavnu riječ imaju izabrani političari. Od njihovog dogovora zavisiće da li će se i kada izvršiti ova presuda. Dakle, Evropski sud nije naložio stvaranje jedne izborne jedinice za izbor članova Predsjedništva BiH. Takav koncept je samo jedna od mogućnosti kako implementirati ovu presudu, ali nije jedina – pojašnjava Popović.

Mogli smo čuti i da je potrebno ukinuti Dom naroda ili omogućiti direktne izbore sa cijele teritorije BiH za ovo tijelo, a Popović ističe da ni to nije tačno te da sud nije naložio ovakve mjere.

– Nesporno je da je radi sprovođenja ove i ranijih presuda protiv BiH potrebno reformisati način izbora, a možda i sam sastav i nadležnosti Predsjedništva i Doma naroda, ali to ne znači automatski uvođenje potpuno građanskog koncepta. Istina, sud je naveo da su pripadnici konstitutivnih naroda u povlaštenom položaju u odnosu na lica koja se ne identifikuju sa tri konstitutivna naroda, ali to ne znači da je neophodno ukinuti koncept konstitutivnosti – dodaje Popović.

Advokati iz Beograda
Odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koje se odnose na navodne povrede aktivnih ili pasivnih biračkih prava i na stvaranje jedinstvene izborne jedinice u BiH, nije moguće primijeniti niti imaju pravni značaj, saopštila je beogradska Advokatska kancelarija “Ristić”.
– BiH je sastavljena od tri konstitutivna naroda i dva entiteta i zbog toga odlukama Evropskog suda nije moguće mijenjati ili poništavati osnovne odredbe Dejtonskog sporazuma – poručili su advokati iz Beograda.

Takođe, sud je naveo i da etnički princip u izbornom sistemu, ako se zadrži, treba da bude sekundaran u odnosu na princip političke zastupljenosti svih (pa i Ostalih) unutar BiH.

– Suštinski, sud kaže da toliko godina nakon rata, etnički princip i konstitutivnost ne mogu da budu jedini i dominantni parametri. Ali to i dalje ne znači da je koncept konstitutivnih naroda sam po sebi proglašen protivan EKQP. Treće, moglo se čuti i da je koncept “reprezentativnog predstavljanja” ukinut ovom presudom. Ovakva tvrdnja nema uporište u tekstu presude. Možda je ESQP to imao na umu, ali to nije eksplicitno navedeno – navodi Popović.

Četvrto, nesporno je da su presude ESQP obavezujuće za sve države članice Savjeta Evrope pa i za BiH. Neizvršenje presude može imati negativan uticaj na članstvo BiH u Savjetu Evrope te ona može biti sankcionisana.

– Takođe, put ka Evropskoj uniji zavisi od sprovođenja ovih presuda. Ipak, valja imati na umu da postoje i drugi slučajevi u kojima se presude ESQP nisu sprovele. Recimo, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske nije sprovelo presudu koja se tiče prava glasa zatvorenika. Srećom, ovakvi primjeri su izuzeci. Nesporno je i da je zarad usklađivanja našeg pravnog sistema sa EKQP neophodno izvršiti izmjene u državnoj strukturi. Ipak, konkretan način izvršenja zavisi od nas samih, ali očigledno nema saglasnosti između političara u BiH – dodaje Popović.

Mnogi negativni komentari na presudu, naglašava, uzrokovani su tumačenjem presude u predmetu “Kovačević” na jedan način.

Dakle, nije (toliko) sporna presuda (kao i prethodne, počev od Sejdić i Finci), koliko tumačenje presude i prezentovanje jednog od načina izvršenja presude kao jedinog mogućeg. Presuda u predmetu “Kovačević” može imati posljedice i na izmjene izbornog zakonodavstva u FBiH koje su uslijedile intervencijom Kristijana Šmita prošle godine.

– Naime, pred ESQP se trenutno vodi postupak u predmetu “Demokratska fronta protiv BiH” u kojem se suštinski osporavaju takve izmjene. Ustavni sud BiH je već proglasio da su takve izmjene ustavne. Jedan od navedenih ciljeva takvih izmjena je da se ostvari legitimno predstavljanje u FBiH – kazao je Popović i dodao da kada ESQP donese odluku u tom predmetu, vidjećemo da li će se koncept legitimnog predstavljanja oboriti u cijelosti ili će Evropski sud, što je vjerovatnije, ocjenjivati da li su etnički i građanski princip političke zastupljenosti valjano izbalansirani.

Sedmo i konačno, zaključuje Popović, bez dogovora svih relevantnih političkih aktera, a uz konsultacije javnosti, teško da se presude u pogledu izbornog sistema BiH mogu sprovesti.

BONUS VIDEO: