DVA PUTA RANJEN ZA SRPSKU, ODLIKOVAN I BEZ MRLJE U KARIJERI Policajac Dragan Rajilić nakon 32 godine odlazi u penziju: Posebnu poruku ima za mlađe kolege (FOTO)
FOTO: Ustupljena fotografija
U svijetu plavih uniformi, gdje hrabrost, posvećenost i požrtvovanje predstavljaju temelj, jedna impresivna karijera dolazi do svog zasluženog završetka. Kroz 32 godine predanosti službi, Srpskoj i njenim građanima, komandir Policijske stanice Čelinac Dragan Rajilić bio je čuvar reda koji je bez straha i trenutka dvoumljenja svoj život stavljao na kocku kako bi pomogao drugima.
Policajac starog kova, najbolje godine života ostavio je na bojištu gdje je ranjen dva puta, iskazao se kao prvorazredni predstavnik plave uniforme, a koju će kroz koji dan složiti u ormar.
Rajilić se za ALOonline prisjetio svojih početaka, plodova dugogodišnje policijske karijere, a otkrio nam je i čime će se baviti kada ode u penziju.
Kada se opraštate od službe? Koliko godina ste nosili plavu uniformu?
Iz službe se razdužujem-opraštam 22. decembra, nakon pravosnažnosti rješenja. Policijski posao obavljam od 1991.godine, a radni odnos sam zasnovao u MUP-u Republike Srbije gdje sam po ugovoru trebao provesti najmanje tri godine. Po izbijanju ratnih dejstava u BiH, a kako bih svoj lični doprinos dao na stvaranju Republike Srpske i zaštiti njenih građana, podnio sam zahtjev za prekid radnog odnosa u MUP-u Srbije, što mi je udovoljeno te se krajem avgusta 1992. godine vraćam u Republiku Srpsku.
Zašto ste izabrali poziv policijskoj službenika? Da li ste se ikada pokajali?
Da postanem milicioner tada davne ’91 godine, a posebno kada sam bio na Kosovu, prevashodno sam se vodio patriotskim osjećanjima prema našem narodu koji je tada, kao i dan danas, bio ugrožen, ali i zbog zaštite i pomoći ljudima. Nikada se nisam pokajao što sam izbrao poziv policajca. Štaviše, opet bih isto postupio.
Da li ste nagrađivani za svoj rad?
Jesam. Od 1995. do 2015. godine radio sam na poslovima suzbijanja kriminaliteta, tj. u kriminalističkoj policiji. Četiri godine sam radio u PU Banja Luka, Sektor kriminalističke policije, a 2014. godine sam prešao u Odsjek za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata. Zbog izuzetnih rezultata na otkrivanju i rasvjetljavanju krivičnih djela ubistva na području Centra javne bezbjednosti Banja Luka, Odsjek je od stane ministra unutrašnjih poslova odlikovan zlatnom značkom. Svakom policijskom službeniku poželio bih da tokom službe da svoj doprinos za koji zaslužuje da bude javno pohvaljen.
U kojim odjeljenjima ste radili?
Od zasnivanja radnog odnosa, radio sam na poslovima opšte policije. Od 1995. do 2015. godine na poslovima suzbijanja i sprečavanja kriminaliteta, a od 2015. godine sam komandir Policijske stanice Čelinac.
Spomenuli ste na početku da ste i u ratnom periodu bili dio MUP-a RS?
Tokom ratnih dejstava kao i svi pripadnici MUP-a Srpske, odlazio sam na razna ratišta širom Republike. Na modričkom ratištu sam 1992. godine ranjen, a onda ponovo 1994. godine na kupreškom. Na svu sreću, radilo se o ranjavanjima koja nisu ostavila teže posljedice po zdravlje, te sam se nesmetano mogao vratiti policijskim poslovima.
Koji događaj Vam se urezao u sjećanje tokom dugogodišnje karijere? Vjerujemo da ih ima pregršt, ali šta nikada nećete moći zaboraviti?
Period rada na Odsjeku za sprečavanje i otkrivanje krvnih i seksualnih delikata je period koji mogu izdvojiti iz službe. To je period gdje sam radio sa kolegama koji su oličje kolegijalnosti, profesionalnosti i ljudskosti. Događaja ima više, tako da ne bih mogao izdvojiti neki ali Vam mogu reći da smo u periodu od druge polovine 2013. do marta 2014. godine rasvijetlili i razotkrili četiri ili pet teških ubistava na području CJB Banja Luka. Za njih su izrečene kazne zatvora licima i to negdje oko 90 godina.
Takođe, vjerujemo da ste više puta bez razmišljanja stavili svoj život na kocku da biste pomogli nekome. Možete li nam ispričati jedan takav događaj?
Ratni period je period gdje sam u nekoliko navrata izlagao svoj život da bih pomogao kolegama. A tokom redovnih poslova policije dogodilo se u nekoliko slučajeva, koje ne bih izdvajao.
Da li zapravo to i jeste cilj policijskih službenika – da bez straha i trenutka dvoumljenja svoj život stvljaju na kocku kako bi bili na usluzi građanima i pomogli im?
Policijski posao je human, častan i ponosan. Prilikom preduzimanja neke službene radnje ili spašavanja nečijeg života možete ugroziti i vlastiti, ali tada nema straha, to i čini draž i ponos ovog posla.
Kako doživljavate današnju policiju? Koliko je drugačija od onog vremena kada ste Vi ušli u službu?
Današnju policiju doživljavam kao profesionalnu, dobro opremljenu i obučenu, koja može stati rame uz rame monogim policijama u regionu i šire. Drugačija je od onog vremena kada sam ja ušao u policiju zbog toga što je modernizovanija, bolje opremljena, sa mogućnošću bržeg i efikasnijeg postupanja, prevashodno kada je u pitanju korišćenje računara i računarske opreme.
Koji je Vaš savjet mladim kolegama?
Mlađim kolegama bih poručio da budu predani u radu: pošteni, objektivni, da poštuju ljudska prava i slobode, bez obzira na rasu, pol, nacionalnu i vjersku pripadnost, vjeroispovjest, soicijalni status i imovinsko stanje građana, a da policijska ovlašćenja primjenjuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima.
Radujete li se penziji? Čime ćete se sada baviti kada imate više slobodnog vremena?
U penziju odlazim bez ikakve „mrlje“ u policijskoj karijeri. Na neki način, zbog toga se i radujem, što sam časno i pošteno odradio svoj radni vijek policajca.
Po odlasku u penziju se planiram posvetiti pčelarstvu, što sada radim više iz hobija. Sada se planiram više posvetiti tome, u smislu da to pređe u neki vid profesionalnosti. Nadam se.
BONUS VIDEO:
4 komentara na vest “DVA PUTA RANJEN ZA SRPSKU, ODLIKOVAN I BEZ MRLJE U KARIJERI Policajac Dragan Rajilić nakon 32 godine odlazi u penziju: Posebnu poruku ima za mlađe kolege (FOTO)”
Ostavite komentar
Možda vas zanima
Vijesti
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
Šteta što te nisu roknuli na ratištu. Nisi ti branio svoje ognjište 100km od kuće.
Da su tebe roknuli jado jedna verovatno nebi bila šteta sta li si ti i gde radio u onom sramnom ludilu za narod u tom regionu koga su tadašnje debilske vodje navele da se međusobno ubijaju .
Steta je i sto si se ti rodio..debilu.,….zauzeo mjesto nekome normalnom.
Svaka čast