DUŠEVNI BOLESNICI ZA VOLANOM Šta kaže zakon: U kojim slučajevima je pojedinac nesposoban za vožnju? (FOTO)
U većini država, uključujući i BiH, postoji zakonodavstvo koje reguliše vožnju u slučaju imanja psihičkih oboljenja i to je uglavnom usmjereno na sigurnost vozača i drugih učesnika u saobraćaju.
Osobe koje pate od psihičkih oboljenja mogu iskusiti različite izazove u vezi sa vožnjom.
Pojedinci koji se se suočavaju s psihičkim oboljenjima kao što su depresija, anksioznost, šizofrenija ili bipolarni poremećaj, epilepsije, pa čak i migrene u nekim slučajevima, moraju biti pravilno dijagnostikovane i liječene od strane stručnih medicinskih profesionalaca.
Liječenje može uključivati terapiju, lijekove ili kombinaciju oba.
In concreto, procjenu sposobnosti za dobijanje vozačke dozvole prvenstveno vrše stručnjaci tj. medicinski profesionalci koji mogu ocijeniti da li je osoba sposobna za vožnju i kako psihičko oboljenje utiče na njihovu mogućnost za vožnju.
Šta kaže zakon?
Svaka država, pa tako i BiH ima svoje regulative koje se odnose na vožnju i psihička oboljenja. U mnogim slučajevima, osobama sa teškim psihičkim oboljenjima (koja značajno utiču na njihovu sposobnost da upravljaju vozilom) može biti zabranjena vožnja ili mogu zahtijevati posebne uslove.
Prema Zakonu o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH u Članu 192 i 194 prije polaganja vozačkog ispita vrši se procjena sposobnosti kandidata, kako psihičke tako i fizičke.
„Kandidat za vozača motornog vozila dužan je da prije početka osposobljavanja za vozača motornog vozila obavi zdravstveni pregled u ovlašćenoj zdravstvenoj instituciji i na osnovu toga dobije ljekarsko uvjerenje. Zdravstvenim pregledima utvrđuje se da li kandidat za vozača ili vozač ima potrebnu fizičku i psihičku sposobnost za upravljanje motornim vozilima.“
Samoprocjena
Samoprocjena je takođe bitna stvar. Osobe koje pate od psihičkih oboljenja trebalo bi da budu realne u procjeni svoje sposobnosti i sposobnosti da upravljaju vozilom. Ako osjećaju da njihovo psihičko oboljenje utiče na njihovu koncentraciju, pažnju, reakcije ili emocionalnu stabilnost, trebalo bi da se konsultuju sa stručnjacima i razmotre svoju sposobnost za vožnju.
Ukoliko se dogodi da se određeno psihičko oboljenje dijagnostifikuje nakon određenog vremena koje ste proveli kao zdrav vozač, prema Članu 220 pomenutog zakona, zdravstvena organizacija je dužna da hitno obavijesti nadležni organ o nesposobnosti za upravljanje vozilom i o trajanju iste.
„Ako zdravstvena organizacija prilikom pregleda vozača ili vozača-instruktora utvrdi da je postao fizički ili psihički nesposoban za upravljanje motornim vozilima, dužna je da o svom nalazu i mišljenju odmah obavijesti organ nadležan za izdavanje vozačke dozvole, koji će na osnovu toga vozaču ili vozaču-instruktoru oduzeti vozačku dozvolu za vrijeme trajanja te nesposobnosti.“
Ukoliko koristite lijekove na kojima je propisno označeno da se ne smiju upotrebljavati prije i za vrijeme vožnje, a pritom upravljate vozilom, prema članu 224 ZOBS-a slijedi:
„Ovlašćeno lice na licu mjesta privremeno će oduzeti vozačku dozvolu i isključiti iz saobraćaja vozača kojeg zatekne da upravlja vozilom ili da pokušava da upravlja vozilom ako je očigledno da je vozač u takvom psiho-fizičkom stanju (umor, bolest, dejstvo opojnih droga ili lijekova na kojima je označeno da se ne smiju upotrebljavati prije i za vrijeme vožnje) da nije sposoban bezbjedno da upravlja vozilom.“
Važno je napomenuti da je vožnja ozbiljna odgovornost i može predstavljati opasnost za druge učesnike u saobraćaju. Osobe sa psihičkim oboljenjima moraju prepoznati da njihove odluke na putu mogu imati ozbiljne posljedice i da je njihova odgovornost prema bezbjednosti drugih jednako važna kao i prema njihovoj sopstvenoj bezbjednosti.
Na koncu, bezbjednost na cesti je od suštinskog značaja, i mora se uzeti u obzir kako bi se spriječile potencijalne opasnosti po vozače, putnike i sve učesnike u saobraćaju.
BONUS VIDEO: