BORAC ZA KLUB I OTADŽBINU
Sredinom novembra navršiće se tačno tri decenije od smrti Saše Končara, legendarnog vođe navijača banjalučkog Borca, popularnih Vulturesa, koji se 1991. godine kao tek punoljetan mladić dobrovoljno prijavio u vojsku i poginuo na ratištu nekadašnje Republike Srpske Krajine.
Mnoge generacije Banjalučana, a naročito navijača Borca sa ponosom pamte ovog mladića iz banjalučkog naselja Obilićevo koji je svoj život posvetio voljenom klubu, a kao srpski borac ugradio ga u temelje svoje otadžbine.
-Saša je istinska legenda, ne samo istočne tribine Borčevog stadiona, već i Banje Luke, kaže takođe bivši vođa Vulturesa i fudbaler Saša Lazić Medo, danas profesor fizičkog vaspitanja i odbornik u Skupštini grada.
Lazić se još dobro sjeća kada je kao dječak navijao zajedno sa svojim imenjakom koji je „stajao na šipci“ , započinjao pjesmu i davao ton Vulturesima. Bio je srčan i istrajan kao i mnogi njegovi vršnjaci, svjedočio važnim utakmicama i velikim uspjesima nekadašnjeg jugoslovenskog prvoligaša i osvajača Kupa.
Nakon rata, Borac i Vulturesi nastavili su sportski život, ali bivšeg đaka iz „Petar Petrović Njegoš“ više nije bilo s njima. Ipak, nikada ga nisu zaboravili. Uspomena na Končara ostala je da živi. Vulturesi nisu prestajali da govore njegovo ime.
Prema Lazićevim riječima, dugo je postojala ideja da se istočna tribina nazove imenom Saše Končara i žali što to nije ostvareno, ali dodaje da su današnji momci iz Vulturesa uspjeli da realizuju neke od ideja i da je sjajno što sjećanje na poginulog mladića i danas živi.
-Saša je dao mladost za svoj klub, a život za svoj narod i na taj način za vijek vjekova ostao upisan u naša srca. Neka mu je vječna slava, poručuje Lazić.
Na internet stranicama fudbalskog kluba i navijačke grupe u tekstovima o dugoj i bogatoj istoriji banjalučkog velikana posebno mjesto zauzima ime Saše Končara, kao i ostalih Vulturesa koji su učestvovali u otadžbinskom ratu iz kojeg se nikada nisu vratili ili su izašli kao ratni invalidi. Današnji momci iz naselja Obilićevo sa kojima smo razgovarali za Alo pričaju da je Končar bio jedan od osnivača Vulturesa, uvijek nasmijan i druželjubiv. Neki od njih su dugo posjećivali Sašinu majku i bili joj na usluzi.
Novinar i politikolog Marko Šuka ističe u razgovoru za Alo da su pripadnost i privrženost fudbalskom klubu u to vrijeme bili stvar istinske kuraži i prave ljubavi, mješavina šarma i smjelosti.
-Ekipe iz naselja znale su ko je papak, a ko laf! Lafovi su bili smjeli, odvažni, svemu prilazili srcem i nisu se štedjeli. Na tim osnovama možemo posmatrati i fenomen da je mnogo ‘lafova’ izgubilo život boreći se u bitkama koje nisu tražili, koje su im bile nametnute, ali od kojih oni nisu željeli da pobjegnu, već ih prigrabili kao svoje, naglašava Šuka i dodaje da se u vrijeme pogibije Saše Končara patriotizam mjerio drugačijim aršinima nego danas.
On ističe da to što imena pojedinih mladića ne blijede ni danas, već se pojavljuju ispisana na zgradama ili njihov lik biva oslikan u vidu murala, pokazuje nam da i dalje u očima mladih ljudi gori onaj osjećaj za pravično i pravedno. „Razlikuju nesebičnost i istinski patriotizam i rodoljublje od srebroljublja“, apostrofira Marko Šuka.
Odličan tekst. Hvala!
Nema na čemu! Svako dobro!
Svaka čast! Veliko poštovanje!!
Saša Končar poginuo u napadima JNA na grad Zadar. Vjerovatno od avio bombe JNA. Redovan vojnik JNA. Taj medo je igrao pola cijela oko zgrade kada je Končar išao na utakmice. To se ne uklapa generacijski. Decenijska razlika.
Šuga sa Hiseta je bio veći lešinar!