DJEČAK PAVLE JUNAK PRVOG „Otvorenog časa“ NUBL-a: Sve što treba da znate o autizmu i inkluziji (VIDEO)

U organizaciji master studija “Specijalna edukacija i rehabilitacija” Pedagoškog fakulteta Nezavisnog univerziteta Banja Luka, juče je održan otvoreni čas na temu “Autizam – studija slučaja”.

Uvodno predavanje za studente, prosvjetne radnike, roditelje učenika koji imaju autizam i druge zainteresovane za ovu temu, održala je prof. specijalne edukacije i rehabilitacije Aleksa Tegeltija, studentica master studija Pedagoškog fakulteta. Moderator otvorenog časa bila je doc. dr Gordana Dukić, profesorica na studijskom programu “Specijalna edukacija i rehabilitacija”.

Na ovaj način, organizatori spajanjem teorije i prakse, podstiču istraživanje, motivaciju i kreativnost studenata, a prosvjetnim radnicima i roditeljima učenika koji imaju autizam, omogućuju stručan i efikasan pristup novim spoznajama o dijagnostici i tretmanu ovog razvojnog poremećaja kod djece.

Profesorica Dukić se na samom početku zahvalila svim prisutnim ljudima i predstavila junaka ove priče, dječaka Pavla.

-Posebnu zahvanost upućujem malom junaku Pavlu, njegovim brižnim roditeljima, gospodinu Saši i gospođi Milji koji nesebično i sa ogromnom roditeljskom ljubavlju podržavaju svog dječaka. Uz takve roditelje može da bude samo i divna učiteljica i drago mi je što je ovdje sa nama kao podrška škole, učiteljica Marina- izjavila je profesorica Dukić prilikom otvaranja časa.

Uvodni dio zasnivao se na teorijskom pristupu i profesorica Tegeltija je na jezgrovit način prikazala etiologiju, fenomenologiju, dijagnostiku i tretman kada je riječ o autizmu. Tačnije, ukazala je na  uzrok, pojavne oblike, kojim metodama se uspostavlja dijagnostika i koji su to najbolji oblici rada u tretmanu. Drugi dio bio je baziran na studiji slučaja i ličnom iskustvu predavača koji u centar pažnje stavlja već pomenutog dječaka Pavla, junaka ovog skupa. Treći dio bazirao se baš na njemu i svi prisutni Pavla su upoznali u najljepšem svjetlu. On je za njih odsvirao svoje omiljene pjesmice na klaviru koje su ispraćene gromoglasnim aplauzom!

-Na osnovu teorijskog pristupa vidimo da je inkluzija i medicinski i vaspitno obrazovni fenomen. Zato je to područje koje zahtjeva kompleksan pristup. U vaspitno obraznovnom sistemu se insistira da dijete bude u centru tog procesa. Svi koji razumiju na taj način inkluziju su na dobrom putu bez obzira da li se radi o autizmu, svako dijete treba da bude svjetiljka koja će da bude u centru vaspitno obrazovnog procesa. Ako imamo dijete sa autiznom onda nam treba  interdisciplinarni pristup pedagoga, psihologa i defektologa koji će zajedno u timu da rade i da pruže pomoći. Ono što je važno za svaki napredak, za svaku dobru inkluziju, jeste da se dijete nalazi u pozitivnom okruženju. Da je ono okruženo ljubvavlju i pažnjom. To kaže teorija, a mi smo imali priliku da to vidimo i u praksi. Naš dječak je okružen beskrajnom ljubavlju svojih roditelja, porodice, učiteljice, školskog kolektiva. On dobija sve pozitivne signale i on ide na razne vidove obuke kao što je Škola sporta i privatni časovi klavira. Njegovi roditelji nastoje da on bude angažovan i svugdje je maksimalno prihvaćen- zaključila je profesorica Dukić nakon izlaganja njene studentice Tegeltije.

Dukić je na otvorenom času podijelila sjajne vijesti sa prisutnima, a to je da su kroz svoj dosadašnji rad demantovali pojedine stručnjake, neke bojazni i pravce koji postoje, a koji se odnose na to da se učeniku (pogotovo učeniku koji ima autizam) koji ima asistenta negira vršnjačka interakcija.

Ukazala je na to da se uz asistenta koji sa ljubavlju, stručnim kvalifikacijama i zalaganjem u radu sa djecom koja imaju autizam itekako može raditi na podsticanju socijalne interakcije.

-Mi ovdje potvrđujemo teorijsku analizu naučno i isključujemo bojazan da će izostati vršnjačka interakcija jer vidimo da naš Pavle ima dobru konekciju i saradnju i sa svojim drugarima- izjavila je profesorica Dukić.

U razgovoru za aloonline.ba profesorica Aleksa Tegeltija naglasila je da je najvažnije da se ne plašite kontakta sa djecom koja imaju autizam.

-Jednostavno priđite djetetu i budite iskreni u tom kontaktu. Nemojte pokušavati da mu se obraćate kao bebi. To govorim najviše zbog učitelja, defektolozi to već znaju. Kada dobijete takvo dijete u razred ne treba ničega da se plašite, uspostavite dobre odnose sa roditeljima, sastručnom službom škole koja mora da bude ukljulčena u izradi individualno obrazovnog plana da bi pomogla učitelju. Iz svakog dijela branše treba da se uključuju ljudi da bi dijete imalo što bolji napredak. Nemojte da se plašite, prilagodite gradivo kako njemu odgovara, nemojte da pirlagođavate kako vi mislite da treba već gledajte kako dijete najbolje usvaja znanje i na taj način mu pristupite- kazala je Tegeltija.

Ova mlada i perspektivna djevojka već tri godine je asistent u nastavi dječaku Pavlu i, kako kaže, najviše je tu stekla znanje u svom pozivu.

-Fakultet najviše daje teoriju ali u praksi kada dođete u koštac sa problemom nađete se pred pitanjem „Šta sada?“ Ti si odgovoran za to dijete. Pošto sam po struci defektolog znam načine na koje se pristupa ali u svemu je uvijek najvažnije srce. Prilazim im uvijek s ljubavlju, kao velikom djetetu koje me razumije, govor prilagođavam onome što on razumije, ne koristim duge rečenice i to je jako bitno u radu. Da to bude konkretno, nedvosmisleno bez nekih žargona jer on to ne razumije. Ja ako kažem „šta ćeš svirati“ on kaže „klavir“, a ne koju pjesmicu. To je fascinantna stvar kod njih i puni su ljubavi i pažnje. Pavle se stalno grli i mazi, veoma osjeća ljude- rekla je Tegeltija.

Dodaje da je najvažnija saradnja sa roditeljima.

-Kada je roditelj svjestan stanja svog djeteta, kada je svjestan kako dijete funskcioniše i kada vam da zeleno svjetlo da možete s njim raditi u školi i da će oni isto s njim raditi kod kuće to je jednostavno kombinacija koja će dati odličan rezultat. Pavle je sjajan za klavirom, i koristi obe ruke dok svira, pa čak i pjeva što je ogroman napredak za dječaka koji je bio povučen i izbjegavao komunikaciju s djecom- zaključila je naša sagovornica.

Dodaje da je izuzetno važno da vas dijete sluša.

-Ne kažem da trebate biti „babaroga“ ali važno je da se uspostavi autoritet. Ja se prema Pavlu ophodim kao da je moj mlađi brat i važno je da i on zna i osjeti da u svoj našoj prisnosti ja i dalje imam autoritet, ali pozitivni. Tu najčešće ljudi griješe jer povlađuju djeci, popuštaju im, a oni veoma brzo ovladaju vama. Pavlovi roditelji zaista imaju pohvalnu kontrolu nad njim i njegovo „loše“ ponašanje se automatski suzbija. On ima kazne kao i svaka druga djeca: nema igrica, nema TV-a i slično“- izjavila je Tegeltija i za kraj dodala da je bitno da su djeca uvijek zaposlena jer nemaju dovoljno dobar fokus, tačnije imaju selektivnu pažnju i jako je bitno da ga na neki način animirate.

Dirljiv govor nakon stručnog predavanja uputila je i Pavlova majka, Milja.

-Sa dvije godine smo postali svjesni da postoji problem, dijagnostifikovan je autizam. Na svu sreću imali smo dobrog defektologa tako da je prve dvije godine kod nje imao radnu intervenciju koja je vrlo bitna za djecu sa autizmom. Zatim je Pavle krenuo u školu uz asistenta i zaista imamo dobru saradnju sa učiteljicom i Pavle se lijepo snalazi. Mi smo prezadovoljlni, on u dnevniku ima sve petice!- kazala je majkna ovog malog, ali ipak velikog heroja.

Najteže je bilo, kako kaže, da kao roditelji prihvate da dijete ima problem. Kod Pavla se autizam razvio u godinu i po dana života do dvije godine, prije toga je bio normalna beba, tvrdi Milja.

-Upravo su senzorne smetnje pokazale da se dijete počelo drugačije ponašati kao beba. Organski je problem, crijeva su nerazvijena, ostao mu je nezreo nervni sistem i ima oštećena čula. Kada smo postali svjesni tražili smo pomoć, naišli na divnu ženu, koju zovemo teta Divna, koja je dvije godine radila s njim i on je zaista cvjetao. Poslije smo se i mi kao roditelji obrazovali o svemu tome. Kupovali literaturu, čitali … borili smo se i borimo se. Bitno je da napreduje, da je veseo, nasmijan i to je roditelju najvažnije!- kazala je Milja za aloonline.ba.

Sa nama je podijelila i informaciju da su u Beogradu utvrdili da Pavle ima kandidu i netoleranciju na mlijeko i da je upravo zbog toga  zagovornik dijete, odnosno zdrave prehrane.

-Većena roditelja od toga odustane, mi nećemo jer vidimo blagodati te hrane. Dijete nam je zdravo i ima zdrave zube, lakše uči, lakše sve radi nego prije. Hrana može biti lijek. Borimo se i dalje- zaključila je ponosna majka.

Pavlova učiteljica Marina, koja iza sebe ima sedamnaest godina iskustva, podijelila je svoju priču o susretu sa Pavlom ali i drugom djecom koja su prošla kroz njenu učionicu.

Kaže kako je pri prvom susretu imala „tremu“ od neprihvatanja jer bi to shvatila kao „šamar“ za poziv koji je odabrala da je prati kroz život, a koji se ne može raditi bez empatije i velike ljubavi. Upravo zbog takvog pristupa, Pavle i sva druga djeca imaju sa svojom učiteljicom jako prisan odnos.

Marina je prošla i kroz „borbu“ izrade IOP-a (individualno obrazovnog plana) jer je prvi učenik u njen razred došao prije nego što se na našim prostorima pojavio plan i program za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Uz pomoć kolega ovaj proces su izgurali do kraja i, kako sama kaže, ponosna je na sve njih i na svoju djecu.

-Ovom prilikom želim da pohvalim roditelje. Osamdeset posto svega što vidimo kod Pavla je zbog rada i privrženosti roditelja. Mi smo zajedno pet godina i zaista možemo poslužiti kao sjajan primjer odjeljenja u kojem nikada nije bilo problema niti je neki roditelj ikada imao primjedbe na bilo kakve „ispade“ od strane Pavla, a koji se znaju desiti jer nekada mu smeta buka i nekada u samoj primjeni terapije on ima pomiješane rakcije. To sve prolazimo skupa, sa roditeljima, sa drugarima iz učionice. Iz svega ovoga rađa se jedna velika ljubav, ovaj posao se samo može raditi iz ljubavi i osnovno što čovjek treba da ima je empatija. Mi smo samo metodički potkovani kroz fakultet tako da je i ovo sve učiteljima novo i mi skupa sa našim đacima učimo kako na što bolji način pomoći djeci u inkluziji. Za inkluziju je potrebna  empatija, ogromna ljubav, strpljenje i socijalizacija- zaključila je Pavlova učiteljica.

Kroz skoro dva sata druženja sa ljudima koji su svoj život posvetili humanom činu, prisutni su iz sale izašli sa pregršt emocija i pozitivnih utisaka. Pavle je oduševio sve prisutne, nebrojeno puta izazvao osmijeh na njihovim licima i bez „po muke“ uvukao se u sva srca.

Otvoreni čas završio je Pavlovim nastupom za klavirom i velikim aplauzom u znak podrške njemu, njegovim roditeljima i stručnim ljudima kojima je okružen.

Organizatori su istakli da je ovo samo početak, da će i u budućnosti organizovati ovakve događaje, sve u svrhu doprinošenja boljoj i zdravijoj društvenoj zajednici kroz edukaciju i naučni pristup.