(FOTO) BORAČKI DODATAK OD 3 KM ZA PET GODINA RATOVANJA Vlasti RS obećale, pa izigrale borce bivše RSK: Osjećamo se kao da nikome ne pripadamo

ALOONLINE.BA/TAMARA BOGUNOVIĆ | Vijesti ∙ 30.03.24 10:00 ∙ 1

Očekivalo se da će u Republici Srpskoj do kraja prethodne godine biti priznat status borcima nekadašnje Republike Srpske Krajine, međutim oni koji su prije više od 30 godina životom branili ognjište još uvijek nisu dočekali pravdu. Problem je po svojoj prirodi i jednostavan i kompleksan. S jedne strane pojedine republičke institucije priznaju ratni angažman boraca RSK, a sa druge strane im se on negira i ne mogu ostvariti prava kao borci Republike Srpske.

foto: ilustracija/Aloonline

Po svemu sudeći, rješenje je „zakopano“ negdje u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite. Oni su, nakon naloga predsjednika Milorada Dodika da uđu u proceduru i zakonom uokviri priznavanje navedenog statusa, održali samo dva sastanka sa predstavnicima boraca RSK nakon kojih je zavladalo zatišje.

Ovo nam je potvrdio i predsjednik Udruženja protjeranih Srba iz zapadne Slavonije, Krsta Žarković, koji je inicirao sastanke i koji kaže kako je na njima dogovorena određena dinamika, ali do danas zvaničnog pomaka nema. Kontaktirali smo i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, ali do objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovore na postavljena pitanja. Ako ih dobijemo biće naknadno objavljena.

– Mi smo iz udruženja Srba protjeranih iz Hrvatske i Krajine ponudili zakonsko rješenje za priznavanje statusa vodeći računa o nacionalnim interesima svih građana Republike Srpske i kako bi izbjegli zamku nacionalnog vitalnog interesa ostala dva naroda. Znači, ne postoji niti jedna prepreka da se status prizna osim prepreka Ministarstva za rad i boračka pitanja RS koja evo skoro godinu dana osim dva do sada održana sastanka i određenih pismenih prepiski ništa nije uradila – kazao je Žarković.

Zbog čega se ne priznaje status vojnicima bivše RSK?

U razgovoru sa Krajišnicima koji su branili rodnu grudu devedesetih godina saznali smo da im najveći problem prave u Boračkoj organizaciji Republike Srpske. Kažu im da nisu u mogućnosti dokazati učešće u ratu, te da će izjednačavanjem statusa oduzeti dio novca kojim raspolažu u organizaciji.

Razočarani su, kako kažu, jer su očekivali da će upravo Boračka organizacija biti nosilac priznavanja statusa borca.

Naši sagovornici ističu da je ovo velika uvreda za njih jer su oni branili granice Republike Srpske od njenog postojanja i to gotovo trećinu teritorije. Takođe, naglašavaju da su pripadnici RSK od oružanog sukoba u BiH bili saborci i učestvovali sve vrijeme na teritoriji Republike Srpske potčinjeni komandama u zonama odgovornosti.

Za sve navedeno oni dobijaju minimalan borački dodatak jer prema postojećem zakonu imaju priznat status borca za period od 18.08.1991. godine do 19.05.1992. godine što odgovara sedmoj kategoriji borca. Kako kažu, ovo je uvreda za cjelokupan njihov angažman u ratnim okolnostima.

3 KM za pet godina ratovanja

Jedan od sagovornika priložio nam je dokumentaciju koja svjedoči njegovom aganžmanu u ratom pogođenim područjima na teritoriji bivše RSK, ali i drugim ratištima na teritoriji Republike Srpske.

Borac, koji je želio ostati anoniman, kaže kako je za njega rat počeo kada je zvanično završio jer je shvatio da se sve ono za šta se borio „prodalo“ u novoformiranoj državi.

On je dobio status borca sedme kategorije i prima borački dodatak u iznosu 3KM za punih pet godina na ratištu.

– Poražavajuće. Ne mogu vam opisati osjećaj kada sam prvi put dobio potvrdu o isplati. Tuga, bijes, ljutnja… sve emocije su se pomiješale. Ne radi se o novcu, radi se o mnogo većoj stvari koja se ne može platiti novcem. Ovo je šamar svima koji su krvarili za otadžbinu koju su na kraju izgubili, koji su jedva izbavili i zaštitili stanovništvo i svoju porodicu – kazao je naš sagovornik čiji su mnogobrojni saborci kosti ostavili, u sada, tuđoj zemlji.

Obavezujuća deklaracija

Krsta Žarković je kazao da sadašnje rukovodstvo Boračke organizacije RS očigledno ignoriše deklaraciju zajedničke Narodne skupštine održane u Prijedoru u novembru 1993. godine na kojoj je i on učestvovao kao poslanik i predsjednik udruženja boraca RSK.
Tu je, kako kaže, osim državljanstva, izjednačen i status borca bez obzira u kojim oružanim snagama da su učestvovali (Republika Srpska ili Republika Srpska Krajina).

FZO RS priznaje učešće u ratu

Žarković je za ALOonline prokomentarisao i nelogičnosti oko priznavanja statusa u institucijama Republike Srpske.

– Teško je shvatiti da dio institucija RS, kao što je Fond za penziono i invalidsko osiguranje RS, prihvata u potpunosti učešće u ratu pripadnika oružanih snaga RSK (Teritorijlna odbrana, Milicija, Vojska RSK) odnosno izjednačen je status učesnika rata u RSK i RS, a status borca se ne priznaje prema Zakonu o borcima RS. Na osnovu godina provedenih kao borac upisan je radni staž u duplom trajanju kao i borcima RS, zatim poginulim je priznat status identičan borcima RS i djelimično invalidnina. I tu nemamo primjedbu, osim na primjedbu da invalidnost stečene poslije 19.05.1992. godine na teritoriji RSK nije priznat što je apsurd, pa čak nije ni za komentar – kazao je Žarković.

Dodaje da ovaj postupak Fonda u potpunosti dokazuje da ako postoji iskrena volja i namjera da se prizna status, to je vrlo jednostavno i moguće.

BORBA ZA OSTANAK I OPSTANAK Kako danas žive Srbi u Kninu

„Svakim danom nas je sve manje“

Žarković kaže da se više puta u kontaktima, kako sa nosiocima političkih funkcija tako i onih boračkih, moglo čuti „koliko će nas to koštati i ko zna koliko nas ima“.

– Više puta smo i dokazali da nas, nažalost, na prostoru Srpske sa državljanstvom i prebivalištem živih ima mali broj i svakim danom nas je sve manje. Nas uopšte ne zanima taj novčani dio već se radi o stečenom pravu nečega što nam kao borcima za prava i očuvanja pravoslavlja pripada. Sada kada je u pitanju status osjećamo se kao „apatridi“, da nikome ne pripadamo osim kada im u političkim spinovima zatreba – priča Žarković.

Ističe da je sam status priznavanja borca za svakog od njih iz RSK nešto posebno, što se ne može ni izraziti riječima i nema veze sa materijalnim primanjima ili nekim privilegijama.

„Oluja“ ostavila vječne rane: Borci RSK uspjeli da spriječe mnogo gori scenario

Podsjetimo, 4. avgusta 1995. godine otpočela je tragična priča jednog naroda. Otpočela je hajka na Srbe u Republici Srpskoj Krajini vojno-policijskom akcijom nazvanom „Oluja“. Uprkos otporima koji su Krajišnici pružali, na kraju su ipak morali napustiti svoja ognjišta. Zločinačkom akcijom prognano je preko 250.000 krajiških Srba.

Kako Žarković navodi, uprkos svemu posebno je ponosan na borce RSK jer su uspjeli da spriječe mnogo gori scenario i da sačuvaju svoj narod.

– Uvijek ističem da su svi borci RSK ponosni na svoj doprinos očuvanju srpskog naroda rođenog u bivšoj SFRJ odnosno Socijalističkoj Republici Hrvatskoj jer prvi put se dogodilo da srpski narod nije doživio „Jasenovac“, „Jadovno“, „Jastrebarsko“ u građanskom ratu, a koji se vodio više puta u zadnja tri vijeka. Borci RSK su uspjeli, iako mali broj svega 32.000, da očuvaju svoj narod i ne dozvole genocid kao što je to do ovog rata uvijek bilo. Teritorij nije sačuvan, ali ne zato što borci nisu odradili svoj posao već zato što oni koji su preuzeli političku odgovornost nisu uspješno odradili svoj dio posla. Radi usporedbe, boraca u oružanim snagama RSK zbirno nikad nije bilo više od 32.000 dok pripadnika oružanih snaga Hrvatske nikada manje od 200.000 i to dobro obučenih i materijalno kao i tehnički opremljenim. Borce RSK su činili borci od 18 do 75 godina starosti sa prosjekom 45 i više godina dok je borcima oružanih snaga RH prosjek bio 25 godina – kazao je Žarković.

Danas, skoro 28 godina nakon pada RSK, Krajišnici su raštrkani svuda po bijelom svijetu. Od Republike Srpske, preko Srbije, pa sve do Kanade i Australije nastanili su se i započeli nove živote. Često zbog svog statusa i etikete „izbjeglice“ bivaju diskriminisani i u nezavidnom položaju, mada žive i bore se kako oni to najbolje umiju.

Može se sa sigurnošću reći da je pečat zločinačkih dešavanja na području nekadašnje RSK duboko ostavio trag na dušama svih onih koji su preživjeli progon kao i na njihovoj djeci. Kolektivna trauma bi bio adekvatan izraz za ono što i dan danas, prisjećanjem na teške dane, proživljavaju preživjeli i njihovi potomci.

Iza sebe „Oluja“ je ostavila na hiljade razbijenih porodica, ostavila je nepravdu koja je zauvijek promijenila živote svih Srba iz Krajine.

BONUS VIDEO: