STRAVIČNA ISPOVIJEST PORODICE BEŠIĆ koja je u tornadu izgubila ČETVERO DJECE: „Snajka je ljuljala bebu, mislila je da je živa“
Porodica Bešić iz Bosne izgubila je petoro svojih najmilijih u razornom tornadu koji je pogodio Kentaki.
U stravičnom nevremenu život je izgubilo četvoro mališana, među njima dve bebe.
U oluji je stradala Alisa Bešić, majka troje djece, njena sedmogodišnja ćerka Elma i djevojčica Alma, njen dvogodišnji sin je preživio. Tornado je odnio živote Selmira (6) i Samante, koja nije imala ni godinu dana.
Ruben Karazan bio je u svom domu u petak, kada je tornado udario. Kada je udar prošao shvatio je da je najsrećniji čovjek na svijetu, svi njegovi su bili živi. Ali onda je čuo vriske svoje komšinice, mlade Bosanke.
– Ne diše, ne diše – plakala je mlada žena ljuljajući u naručju bebicu kojoj je parče stakla virilo iz glavice.
Njena zaova Selveta Bešić (35) je na drugom kraju ulice iz ruševina izvlačila svoju devetogodišnju ćerku. Njih dvije su spavale kada je tornado počeo da čupa krov sa njihove kuće. Uspjele su da sjure u prizemlje i sakriju se u kupatilu, piše Telegraf.rs.
Selveta je sa porodicom došla u SAD iz Bosne 1998. godine. Kaže da je u životu preživjela mnogo šta, ali ništa ovako strašno.
– Sjećam se rata, sjećam se svega, pakao smo preživeli – priča Selveta, ali dodaje da ništa nije bilo tako strašno kao tornado koji je prošlog petka uništio život njene porodice.
Kada je oluja prestala počela je da zove telefonom članove svoje porodice, ali joj se niko nije javljao.
Potrčala je na drugi kraj ulice, gdje njena rođena braća, inače blizanci, imaju svoje kuće. Vidjela je da je komšijina kuća sravnjena sa zemljom, a da su kuće njene braće uništene.
Zatekla je jednog brata kako kopa po ruševinama pokušavajući da izbavi svoju porodicu.
– Samo je rekao: „Nema ih više“ – priča Selveta.
Sa druga strane ulice Ruben i njegova porodica gledala su u stravičnu scenu. Selvetina druga snajka pješačila je u rukama držeći bebu, ćerkicu, u čiju glavicu se zarilo staklo.
– Mislila je da je beba živa, a nije bila više… Nije bila – priča Ruben.
Počeo je da se trese dok su on i njegov sin iz ruku neutješne žene uzimali beživotno tijelo djevojčice i spuštali je na kauč u njihovoj dnevnoj sobi koja nije stradala u tornadu. To nije bilo najgore…
– Tada je rekla: „Čekaj, idem i po drugo dijete“. Potom se vratila sa Bešićevim ocem i još jednom bebom koja više nije disala. Onda smo pronašli i dječaka, imao je samo 6 godina, i on je bio mrtav – priča Ruben.
Braća Bešić su u tornadu izgubili pet članova svoje porodice, četvoro stradalih bila su djeca. Beživotna tijela dvije bebe i mališana spuštena su u ostacima Rubenove dnevne sobe. Selvetina snaja pronađena je u ruševinama kako grli dijete, koje takođe nije preživjelo.
– To je košmar. To je strašno – neutješan je komšija Bešića.
Braća Bešić su završila u bolnici.
– Ko će da brine o njima? – pita se ona.
Boga moli da Bog vrati vrijeme i ponovi petak, ali da ih drugačija sudbina zadesi i da tornado drugačije „odigra“.
– Kad bih mogla da vratim vrijeme, da mene uzme a da su moji živi. Sve bih dala samo da mi se oni vrate – neutješna je Selveta.