PUSTINJSKE RUŽE UMRLJANE KRVLJU

foto/pixabay
Svijet je još jednom stao, umuknuo, zatvorio oči pred užasom, strahom, suzama i bolnim krikom avganistanskih žena, jer lakše je kada je muk. Svijet je okrenuo glavu na drugu stranu da njegove oči ne bi gledale svoje kćeri… ponižene, silovane, rastrgane, ubijene.

Nemoguće je ne zapitati se gdje su u ovom momentu svi ti silni borci za ljudska prava, gdje nestadoše sva udruženja feministkinja ako niko drugi, zar do juče nisu bile u stanju da golih grudi trče kroz Njujork da bi se izborile za jednake plate. Zar je bitno kakva je politička igra u pitanju i ko je koga, kome, prepustio, jesmo li svjesni žrtve koju svi prećutkujemo sa debelim povezom navučenim preko očiju?
Jeste li pokušali makar na trenutak zamisliti da se u toj surovoj zemlji nalaze vaša majka, sestra, djevojka ili kćerka, zar mislite da žene rođene tamo treba da prolaze golgotu samo zato sto im je pijesak i kamen otadžbina, a vladari apsolutno divlja, neljudska bića koja su na žalost, takođe rodile majke.
Teško se oteti utisku da je većini mnogo draže staviti glavu na čist jastuk i spokojno utonuti u san, pod zvijezdama zapada, nego se zapitati šta tada radi jedna Avganistanska djevojčica, o čemu razmišlja, da li su joj oči pune suza, da li je uopšte živa ili silovana i preklana leži pored hladnog tijela svoje majke?
Jutros se ponovo oglasiše Evropski političari, neki od njih sa -Držite se sestre-, a neki sa opaskom -Zbog čega nisu uzele puške u ruke-?
Izvinite, a gdje su avganistanski muškarci, te hrabre momčine se svim silama bore da se dokopaju aviona mileći u gomilama kao bubašvabe i zauvijek pobjegnu iz svoje zemlje, ni na trenutak ne razmišljajući o svojim suprugama i djeci koje ostavljaju na milost i nemilost brutalnim razbojnicima i ubicama. A milosti nema!
Svijet ćuti, gleda. Da li smo civilizacija koja uživa razmišljajući kako smo mi bolji, istovremeno gledajući potoke krvi, suza, gledajući otete snove, otetu djecu, otet život?
Možete li uopšte zamisliti kakav je osjećaj biti šćućuren u uglu sobe sa sitnom dječicom pod skutima čekajući kada ćete čuti lupanje na vratima koje donosi mrak, kakvo je to more beznađa…
I danas će mnogo pustinjskih kćeri biti lišeno časti, ponosa, majčinstva, života, a opet kome i treba takav život. A svijet i dalje ćuti, Bajden je kriv, Rusi likuju, Najveći poraz NATO-a ,Angela uputila Kritike, ali to ne mijenja stvar, globalna politika ide dalje u punom zamahu, prinoseći svoje žrtve u najčistijoj i najnevinijoj krvi. Krvi majki i djece.
Možda vas zanima
Svijet
vremenska prognoza
Sarajevo

Banja Luka

Mostar

Tuzla

Bihać

Bijeljina

Zenica

Prijedor

Pale
