– To nije trebalo da se dogodi. Tačnije, moglo je da se dogodi drugačije. Mi smo mogli da damo garancije da nećemo primiti Ukrajinu u NATO, ali smo učinili obrnuto i potvrdili svoju prethodnu oludku iz 2008. godine, da ćemo je primiti – rekao je Orban.
Prema njegovim riječima, Zapad je mogao da se drži strategije lokalizacije sukoba, kako je već postupio 2008. godine pod rukovodstvom predsjednika Francuske Nikole Sarkozija i sprovođenjem mirovnih pregovora, kao i 2014. pod rukovodstvom njemačke kancelarke Angele Merkel.
– Prije godinu dana Zapad je izabrao drugo rješenje. On nije izolovao sukob, nego ga je podigao na opšteevropski nivo. On se mogao kvalifikovati kao lokalni, regionalni sukob, ili kao oružani sukob dvije slovenske države, kako je predlagala Mađarska. Ono što se dogodilo je još jedan argument protiv briselske naddržavse i u korist jakih nacionalnih država. Kada su države-članice donosile odluku, nastao je mir. Kada je imperatorski centar odlučivao – nastao je sukob – rekao je Orban.
Prema njegovoj ocjeni, sada se samo Mađarska i Vatikan protive eskalaciji sukoba u Ukrajini, dok ostale zemlje, poput Njemačke, nisu uspjele da se suprotstave spoljnom pritisku i prešle su u „ratnički tabor“.
– U „mirovnom taboru“ nas je ostalo samo dvoje: Mađarska i Vatkian. Ne treba se žaliti na društvo, ali treba računati na ozbiljne posljedice. Predstoji nam suočavanje s tim da će sukob postajati sve suroviji, jer se treba dobro pripremiti za to da će i ton obraćanja nama biti sve žešći i nemilosrdniji: provokacije, prijetnje, ucjene. Ne mogu da obećam da će to biti lako, ali mogu da obećam da ćemo ostati na nogama – rekao je Orban.
