NJEMAČKA JEDAN OD NAJVEĆIH svjetskih izvoznika oružja! Zašto Ukrajini NE ŠALJU NAORUŽANJE?

M. L. /ALOONLINE.BA/ | Svijet ∙ 31.01.22 08:03 ∙ 0

Razlog istorija

Foto: EPA

Odbijanje Njemačke da pošalje oružje Ukrajini zbunilo je i razbjesnilo neke njene saveznike. Ali razlozi zašto najmoćnija evropska država stoji po strani su istorijski i složeni.

Postoji velika travnata ravnica istočno od Berlina gdje zemlja priča strašne priče.

Dok poljoprivrednici oru zemlju, njihova sječiva zaglavljujuju ljudske kosti i oružje; ostaci jedne od najbrutalnijih bitaka Drugog svjetskog rata.

Bilo je proljeće 1945. Adolf Hitler se krio u bunkeru u Berlinu, a njegove trupe su se povlačile.

Sovjetske snage su napredovale sa istoka preko ravnice, ali iznad njih na brdu zvanom Zelo hajts (Seelow Heights), nacisti su zauzeli odbrambeni položaj.

Bilo je to užasno krvoproliće.

Sovjeti su na kraju pobijedili, ubrzavajući kraj rata, ali se procjenjuje da je poginulo do 30.000 njihovih vojnika.

Posjetiti spomenik na ovom tlu znači razumjeti koliko je istorija ove zemlje duboko ukorijenjena u glavama mnogih Nijemaca – i kako užasi 20. vijeka i danas utiču na njemačku spoljnu politiku.

To je jedan od razloga zašto je Njemačka odbila da pošalje oružje Ukrajini, što je izazvalo žestok odgovor tamošnjih političara.

Ovo je, uglavnom, nacija pacifista.

Godišnje istraživanje otkriva da većina Nijemaca vjeruje da su diplomatski pregovori najbolji način za rješavanje sukoba.

Njemačke trupe rijetko učestvuju u svemu osim u mirovnim misijama; postoji nekoliko izuzetaka, i oni su bili kontroverzni, kao što je Balkan 90-tih i, nedavno, Avganistan.

Ironično, Njemačka je jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja (iako je njena proizvodnja manja od proizvodnje SAD i Rusije).

I ima strogu kontrolu nad tim gdje se šalje oružje, iako je i vlada Angele Merkel ponekad bivala optužena da se ne pridržava tih pravila.

– Njemačka ima dugogodišnju politiku suzdržanosti kada je riječ o vojnim sukobima svih vrsta, a izvoz oružja se smatra prije podsticanjem sukoba nego njihovim ublažavanjem – kaže Tomas Klajn-Brokof iz Njemačkog Maršalovog fonda.

Ova dugogodišnja politika kaže da Njemačka ne izvozi oružje u zone sukoba.

– Njemačka je odstupila od tog principa, da bi naoružala borce Pešmerga, kurdskog ogranka iračkih snaga, koji se bore protiv Islamske države u sjevernom Iraku. Ali situacija u Ukrajini je drugačija – kaže on.

Razlog je istorija – nacistička ubistva miliona ljudi u Ukrajini i Rusiji.

Izvoziti oružje u zemlje gdje je bilo velikog krvoprolića, a Njemačka je u tome umnogome doprinijela, snabdijevanje jedne takve zemlje oružjem protiv druge zemlje koja je propatila je anatema u njemačkoj političkoj debati.

Situacija na ukrajinskoj granici stavlja na iskušenje novu njemačku koalicionu vladu.

Kancelar Olaf Šolc – koji je vjerovatno mislio da će mu pandemija virusa korona biti najveći izazov – sada je pod pritiskom međunarodnih saveznika da Njemačku prebaci na novu, agresivniju poziciju.

Njegova vlada, koalicija socijaldemokrata, zelenih i slobodnih demokrata, došla je na vlast krajem prošle godine obećavajući spoljnu politiku zasnovanu na vrijednostima i još strožija ograničenja izvoza oružja.

Odupirući se pozivima, čak i nekih iz te vlade, da oružje bude poslato u Kijev, kancelar Šolc je umjesto toga platio poljsku bolnicu, ponudio da liječi ranjene vojnike u Njemačkoj i pošalje 5.000 šljemova u Ukrajinu.

Jer postoji još jedan razlog za nevoljnost Njemačke – mnogi ovdje jednostavno ne vjeruju da će slanje oružja riješiti krizu.

Šolcova ministarka spoljnih poslova, političarka iz redova Zelenih Analena Berbok, ističe da je Njemačka finansijski donator Ukrajini i smatra da je to efikasnije od slanja oružja.

– Mislim da nije realno verovati da bi izvoz oružja mogao da preokrene vojnu neravnotežu. Najbolja zaštita je spriječiti dalju agresiju. Najjače oružje, ako već želite da upotrijebite tu riječ, jeste da mi, ujedinjeni kao članice NATO-a, kao države EU, kao G7, jasno stavimo do znanja da će svaka nova agresija imati ogromne posljedice – kaže ona.

Kancelar Šolc se zalaže za pristup zasnovan na dijalogu poput njegove prethodnice.

Angela Merkel je bila ključna, zajedno sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom, u uspostavljanju takozvanog Normandijskog formata u okviru kojeg su Njemačka, Francuska, Ukrajina i Rusija imale za cilj da uspostave primirje u istočnoj Ukrajini.

Sada se nadaju da će isti format ponovo funkcionisati.

– Francuska i Njemačka su posrednici i mislim da nije baš prikladno da nacija posrednik šalje oružje Ukrajini, jednoj sukobljenoj strani, jer pokušavamo da promovišemo diplomatsko rješenje – kaže Nils Šmit, portparol socijaldemokrata za spoljne poslove.

A Njemačka je u dobroj poziciji za takvu diplomatiju.

Kancelar Šolc možda nema uticaj Angele Merkel kod ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali, zahvaljujući njihovoj istoriji, odnos Njemačke prema Rusiji je drugačiji od odnosa mnogih drugih zapadnih zemalja.

Hiljade njemačkih firmi posluje u Rusiji.

Mnogi Nijemci, među kojima i Angela Merkel, odrasli su iza Gvozdene zavjese, učeći ruski u školi.

Njena sposobnost da redovno komunicira sa Vladimirom Putinom kada drugi lideri nisu mogli, često se pripisuje njihovom zajedničkom iskustvu života na komunističkom istoku.

Ono što zbunjuje, i ljuti, mnoge širom svijeta (i prilično malo u Njemačkoj) je razlog zašto kancelar Šolc ne igra na najočigledniju kartu u rukavu.

Privredne veze dvije zemlje su možda najkontroverznije otjelotvorene u gasovodu Sjeverni tok 2, koji bi, ako i kada bude uključen, udvostručio količinu ruskog gasa koji dolazi u Evropu preko Njemačke.

Kancelar Šolc je pod pritiskom da odustane od projekta uvođenjem sankcija Rusiji.

Kritičari tvrde da to što to još nije uradio jeste simbol njemačkog sopstvenog interesa.

To je bolna tema za njegovu vladu.

Iza toga stoje njegove socijaldemokrate, koji kažu da je gasovod ekonomski projekat.

Ali njegovi partneri, FDP, kažu da je riječ o političkom projektu i da bi Zeleni to rado odbacili.

Šolc je nagovijestio da će, ukoliko Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu, sve opcije biti na stolu, a to znači i gasovod.

Ali, poslije tiho izgovorenog, nije otišao u detalje, što je navelo neke da se zapitaju da li će mu istorija suditi kao umješnom ili ga smatrati slabim i neodlučnim.

– Mudro je imati određeni nivo strateške nejasnoće da Putin ne može da počne da kalkuliše koju cijenu bi morao da plati u slučaju da uradi ovo ili ono. Zato je toliko važno imati sve ove opcije na stolu – kaže Nils Šmit.

U međuvremenu, dok Vladimir Putin testira živce Zapada, Njemačka se suočava sa fundamentalnim pitanjima o vlastitim pacifističkim instinktima.

Čak i pred kraj Merkelove ere, učestali su pozivi Njemačkoj da preuzme značajniju vojnu ulogu na svjetskoj sceni.

Pridružite se našoj Viber zajednici