LICA ZLA: Zlodjela i bolesna karnalna „zadovoljstva Čudovišta iz Milvokija“ – DŽEFRIJA DAMERA!

S. A. / AloOnline.ba | Svijet ∙ 10.01.22 18:02 ∙ 0

Priča o ozloglašenom serijskom ubici iz Viskonsina.

Foto: Grunge

Džefri Damer, američki serijski ubica i seksualni prestupnik, rođen je 21. maja 1960. godine. Između 1978. i 1991. on je ubio 17 muškaraca na najsvirepije moguće načine. Silovanje, sječenje tijela, nekrofilija i kanibalizam bili su modus operandi čovjeka koji je dobio nadimak „Čudovište iz Milvokija“.

Damer je imao normalno djetinjstvo; međutim postao je povučen i nekomunikativan kako je sve više sazrijevao. Počeo je pokazivati malo ili nimalo zanimanja za hobije ili društvene interakcije kako je ušao u adolescenciju, umjesto toga okrenuo se ispitivanju životinjskih leševa i obilnom opijanju radi zabave.

Pijanstvo se nastavilo tokom srednje škole, ali ga nije spriječilo da diplomira 1978. godine. Samo tri sedmice kasnije kao 18-godišnjak, počinio je svoje prvo ubistvo.

Zbog razvoda njegovih roditelja tog ljeta, Džefri je ostao sam u porodičnoj kući. Zgrabio je priliku da djeluje prema mračnim mislim koje su mu se neprekidno rađale u umu.

Pokupio je autostopera po imenu Stiven Hiks i ponudio se da ga odvede u očevu kuću da popije pivo. Ali kada je Hiks odlučio otići, Damer ga je udario u potiljak bučicom od pet kilograma. Džefri je zatim secirao, otopio, usitnio i rasuo tada neprimjetne ostatke po svom dvorištu iza kuće, a kasnije je priznao da ga je ubio samo zato što je želio da Hiks ostane. Proći će devet godina prije nego što će „Čudovište iz Milvokija“ ponovo ubiti.

– Prvo ubistvo nije bilo planirano. Maštao sam o tome da pokupim autostopera i da ga vratim u kuću i da imam potpunu kontrolu i dominaciju nad njim – Džefri Damer

On je te jeseni pohađao fakultet, ali ga je napustio zbog alkoholizma. Nakon toga otac ga je prisilio da se prijavi u vojsku, gdje je od 1979. do 1981. godine služio kao vojni medicinar u Njemačkoj. Međutim, nikada nije kompletno odbacio alkohol od sebe, te je tog proljeća otpušten i vratio se kući u Ohajo.

Nakon što je njegovo opijanje nastavilo stvarati probleme, otac ga je poslao da živi sa bakom u Zapadni Alis, Viskonsin. Do 1985. često je posjećivao gej barove, gdje je drogirao muškarce i silovao ih dok su ležali bez svijesti. Iako je dva puta uhapšen zbog incidenata nepristojnog izlaganja 1982. i 1986. godine, suočio se samo sa uslovnom kaznom i nije optužen za silovanja.

– Osoba koja je kriva za ovo sve, sjedi tačno preko puta vas. To je jedini krivac. Ne roditelji, ne društvo, ne pornografija. To su sve samo izgovori – Džefri Damer

Stiven Tuomi bio je njegova druga žrtva, ubijen u septembru 1987. godine. Damer ga je pokupio u baru i odveo nazad u hotelsku sobu, gdje se sljedećeg jutra probudio sa Tuomijevim pretučenim i beživotnim tijelom. Kasnije je izjavio da se ne sjeća da je zapravo ubio Tuomija, implicirajući da je zločin počinio iz nekog mračnog impulsa. Ubistva su se sporadično događala nakon Tuomijevog, sa dvije žrtve 1988., jednom 1989. i četiri 1990. godine.

Nastavio je mamiti nesrećne muškarce iz barova ili dovoditi prostitutke, koje je potom drogirao, silovao i davio. Međutim, u tom trenutku, Damer je takođe počeo izvoditi posebno uznemirujuće radnje sa njihovim leševima, nastavljajući koristiti tijela za snošaj, fotografišući proces komadanja, čuvajući sa naučnom preciznošću lobanje i genitalije svojih žrtava kao suvenire, pa čak i zadržavajući dijelove tijela za konzumaciju istih.

– Teško mi je povjerovati da je ljudsko biće moglo učiniti ono što sam ja učinio, ali znam da sam to uradio – Džefri Damer

Tokom tog perioda, Damer je uhapšen zbog incidenta na svom poslu u tvornici čokolade „Ambrosia“, gdje je drogirao i seksualno milovao 13-godišnjeg dječaka. Za to je dobio kaznu od pet godina uslovno, godinu dana u logoru za oslobađanje od posla i morao se prijaviti kao seksualni prestupnik.

Otpušten je dva mjeseca ranije iz radnog programa i potom se preselio u stan u Milvokiju u maju 1990. godine. Tamo će, uprkos redovnim sastancima sa svojim službenikom za uslovnu kaznu, ostati slobodan da počini četiri ubistva te godine i još osam 1991. godine.

– To je proces, ne događa se preko noći, kada drugu osobu depersonalizujate i gledate na nju samo kao na objekat za uživanje, a ne kao živo ljudsko biće koje diše. Čini se da vam olakšava raditi stvari koje ne biste trebali raditi – Džefri Damer

„Čudovište iz Milvokija“ je počeo ubijati oko jednu osobu svake sedmice do ljeta 1991. postao je zaluđen idejom da svoje žrtve može pretvoriti u „zombije“ kako bi se ponašali kao dobri i pokorni seksualni partneri. Koristio je mnoge različite tehnike, poput bušenja rupa u njihovoj lobanji i ubrizgavanja hlorovodične kiseline ili kipuće vode u njihov mozak. Ubrzo su se komšije počele žaliti na čudne zvukove i užasne mirise koji su dolazili iz Damerova stana.

Jednom prilikom je žrtva lobotomije koju je ostavio bez nadzora čak izašla na ulicu i zamolila nekoliko prolaznika za pomoć. Međutim, kada se Džefri vratio, uspješno je uvjerio policiju da je iracionalni mladić jednostavno njegov mnogo pijani momak. Policajci nisu uspjeli izvršiti provjeru prošlosti koja bi otkrila Damerov status seksualnog prestupnika, što mu je omogućilo da za dlaku izbjegne svoju sudbinu i prolongira propast još neko vrijeme.

– To je bio najmanje zadovoljavajući dio. Nisam uživao u tome. Zato sam pokušao stvoriti žive zombije sa kiselinom u glavu, ali nikad nije uspjelo – Džefri Damer

22. jula 1991. godine Damer je namamio Trejsija Edvardsa u svoju kuću uz obećanje gotovine u zamjenu za njegovo društvo. Dok je bio unutra, Edvardsa je Džefri utjerao u spavaću sobu mesarskim nožem. Tokom borbe, Trejsi se uspio osloboditi i pobjeći na ulicu gdje je zaustavio policijski auto. Kada je policija stigla u Damerov stan, Edvards ih je upozorio na nož koji je bio u spavaćoj sobi.

Ušavši u spavaću sobu, policajci su pronašli slike mrtvih tijela i raskomadanih udova koje su im omogućile da konačno uhapse „Kanibala iz Milvokija“. Daljim istraživanjem apartmana pronašli su odsječenu glavu u frižideru, još tri odsječene glave u cijelom stanu, više fotografija žrtava i više ljudskih ostataka u njegovom zamrzivaču.

U njegovoj kući pronađeno je ukupno sedam lobanja, kao i ljudsko srce u zamrzivaču. Takođe je izgrađen oltar sa svijećama i ljudskim lobanjama u ormaru. Nakon što je priveden, Damer je priznao i počeo otkrivati jezive detalje svojih zločina vlastima.

– Ako osoba ne misli da postoji Bog za kojeg treba biti odgovoran, koja je onda svrha pokušavati modifikovati svoje ponašanje kako bi ono ostalo u prihvatljivim granicama? – Džefri Damer

Damer je optužen za 15 optužbi za ubistvo, a suđenje je počelo 30. januara 1992. godine. Iako su dokazi protiv njega bili očigledni i evidentirani, Džefri je kao svoju odbranu naveo ludilo zbog prirode svojih nevjerovatno uznemirujućih i nekontrolisanih impulsa. Nakon dvije sedmice suđenja, sud ga je proglasio uračunljivim i krivim po 15 tačaka optužnice za ubistvo.

Osuđen je na 15 doživotnih kazni, ukupno 957 godina zatvora. U maju iste godine izjasnio se o krivici za ubistvo svoje prve žrtve Stivena Hiksa i dobio dodatnu doživotnu kaznu zatvora.

– Gledajući unazad na svoj život, znam da sam natjerao druge da pate onoliko koliko sam ja patio – Džefri Damer

Džefri je služio kaznu u popravnom zavodu Kolumbia u Portažu, Viskonsin. Tokom svog boravka u zatvoru, Damer je izrazio kajanje zbog svojih postupaka i poželio vlastitu smrt. Takođe je čitao Bibliju i proglasio se ponovo rođenim hrišćaninom, te je izjavljivao da je spreman za svoj konačni sud.

Dva puta su ga napali zatvorenici, pri čemu su mu u prvom pokušaju prerezali vrat, ali su ostale samo površinske rane. Međutim, drugi put ga je napao 28. novembra 1994. godine zatvorenik dok su čistili jedan od zatvorskih tuševa. Damer je pronađen još živ, ali je preminuo na putu do bolnice od teške povrijede glave.

– Da, uvijek sam imao osjećaj da je to pogrešno. Mislim da niko ne može nekoga ubiti i misliti da je to ispravno – Džefri Damer

Pridružite se našoj Viber zajednici