KAKO ŽIVE SIROČIĆI EBOLE? Potresne priče o životu poslije epidemije u Kongu
FOTO/CELLOU BINANI / AFP / PROFIMEDIA
Oko 2.770 mališana u istočnom Kongu je, tokom epidemije ebole, ostalo je bez oca ili majke. Ta situacija natjerala ih je da rade za 15 evra mjesečno kako bi imali jedan obrok dnevno.
Tinejdžerka iz Konga, Pejšens, primorana je da, otkako joj je ebola 2019. ubila roditelje, radi različite poslove – od pranja veša za komšije do rada u magacinima – samo da bi mogla da prehrani sebe i svoje troje braće i sestara.
Njena majka sanjala je da sva djeca završe školu, ali troje najstarijih moralo je da odustane od obrazovanja i nađe posao nakon njene smrti u epidemiji ebole koja je od 2018. do 2020. harala Kongom.
-Otkako su nam roditelji umrli, ne odbijamo nikakvu novčanu pomoć- kaže Pejšens (16) iz Butemba, grada u kojem je ebola ubila 2.300 ljudi.
Njeni sestra (14) i brat (12) takođe rade – nose pijesak i prodaju praziluk na pijaci i to kako bi pokrili školarinu za najmlađu, sedmogodišnju sestru.
-Jedemo samo noću- rekla je Pejšens.
Ona zarađuje oko 30.000 kongoanskih franaka mjesečno, što je oko 15 evra. Od tog novca mogu da kupuju brašno od tapioke i kako bi svo četvoro imali jedan obrok dnevno.
Oko 2.770 mališana u istočnom Kongu izgubilo je roditelje tokom epidemije, procenjuju Ujedinjene nacije. Dio je završio kod rođaka, dio u sirotištima, ali mnogi su na ulicama.
Traumatizovani su i gurnuti u ćošak zbog diskriminacije prema ljudima koji su iz porodica oboljelih od ebole, pa moraju da rade kako bi se prehranili.
Zavadi Bisomeko, direktorka Solidarnosti – ženske asocijacije za zaštitu žena i djece, kaže da njena dobrotvorna organizacija dobija novac da pomogne najugroženijim siročićima da krenu u školu, ali da ga nema dovoljno za sve.
-Fondovi su nam ograničeni, nemamo dovoljno da riješimo potrebe djece koja zaista pate- rekla je ona dodajući da bi svi siročići ebole trebalo da dobiju pravo na besplatno školovanje i savjetovanje.
Pejšens kaže da su je zvali „djevojka koja je ostala bez roditelja zbog ebole“, da su je odbacili prijatelji i da je stigmatizovana.
-Vidimo djecu koja lutaju ulicama jer stričevi, ujaci ili tetke ne žele da ih prime u svoje domove zato što se plaše bolesti. To je glavni razlog što su mnogi od njih, bez obzira na godine, morali sami da vode računa o ostatku porodice- rekla je Dibi Odile Mabanza, članica gradskog saveta Butemba zadužena za jednakost polova, žene, porodicu i djecu.
Dorkas Mbambu, upravnica Kuće milosrđa za djecu u nevolji, sirotišta u Butembu, kaže da su kod njih desetine djece čiji su roditelji izgubili bitku sa ebolom.
-Smatram ovu djecu svojom, neke sam i dojila, dala sam im imena. Zato me frustrira nedostatak podrške za njih. Država bi morala da im pomogne. Ovu djecu su zaboravile i država i humanitarne organizacije- kaže ona.
Možda vas zanima
Svijet
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
