DA LI SE DESNICA VRAĆA NA VELIKA VRATA? Poraz Le Penove ima pobjedničku crtu!
Žestoka nacionalistkinja Marin Le Pen nije pobijedila u nedjelju na predsjedničkim izborima u Francuskoj, ali je stigla još jedan korak bliže, odnijevši svojevrsnu pobjedu od svog poraza ponovno izabranom predsjedniku Emanuelu Maronu.
„U ovom porazu, ne mogu a da ne osjetim oblik nade. Nikada neću napustiti Francuze“
Sa 41.5% glasova, što je za nju nezabilježeno do sada, politika nezadovoljstva gospođe Le Pen protiv stranaca, antisistema sada je više nego ikad ukorijenjena u psihu, razmišljanje i politički pejzaž Francuske.
Otkako se dinastija Le Pen (prvo njen otac Žan-Mari, a sada Marin, njegova kći) prvi put počela takmičiti na predsjedničkim izborima 1974. godine, nikada nije toliko francuskih birača prihvatilo njihovu doktrinu da multikulturalna i multirasna Francuska, zemlja sa riječima “Sloboda, jednakost, bratstvo” ispisano na njegovim zgradama, bilo bi bogatije, sigurnije i nekako više francusko da je manje otvoreno strancima i vanjskom svijetu.
Da je postala prva žena predsjednica Francuske, njen plan za borbu protiv islamskog terorizma uključivao bi oduzimanje dijela francuskog stanovništva (muslimanke) dio njihove slobode.
Na međunarodnom planu, gospođa Le Pen željela je početi razvodnjavati odnose Francuske s Evropskom unijom, NATO-om i susjednom Njemačkom; potezi koji bi bili seizmični za arhitekturu mira u Evropi, usred ruske specijalne vojne akcije u Ukrajini.
Prelazak 40% glasova uzdiže gospođu Le Pen u slavnu, mejnstrim kompaniju. Budući da je general Šarl de Gol 1965. pobijedio Fransisa Miteranda sa 55% prema 45%, svi poraženi finalisti izgubili su 40-nešto prema 50+. Uz dva izuzetka, oboje se zovu Le Pen.
Imigracija nije glavna briga za sve njene pristalice. Nisu svi oprezni prema EU, muslimanima i strancima. Ali gospođa Le Pen razgovara s mnogima koji se osjećaju nečuvanim i nebrižnim od strane dužnosnika u Parizu i Briselu, prenosi „IrishExaminer„.
Francuskim ekstremima sada ide bolje nego ikad, pronalazeći sve veću, entuzijastičnu i potpuno nesramnu publiku za krajnje desničarsku retoriku „mi protiv njih“.
U govoru krajnje desnice, “mi” smo uglavnom bijelci i hrišćani koji su potopljeni migracijom, osiromašeni globalizacijom, terorisani islamskim fundamentalistima i koji gube svoj francuski identitet zbog uvezenih kultura, religija i vrijednosti.
“Oni” su elite, stranci, finansijeri, EU, muslimani i “sistem”. Njihova lista je duga.
Tržište njihove politike postalo je toliko veliko da su na ovim izborima mogli birati nekoliko vrsta ekstremizma.