(VIDEO) „KASNO JE, OD NJE NEĆE BITI NIŠTA“ Kako je Slađana Golić postala košarkaška kraljica: Banjalučanka srce na terenu ostavila i kad joj je umro otac, a olimpijska medalja je kruna njene karijere

ALOonline.ba | Sport ∙ 18.04.24 16:00 ∙ 0

U bogatoj karijeri Slađana Golić osvajala je medalje na Univerzijadi, Svjetskom i evropskom prvenstvu, ali jednu posebno izdvaja – srebro sa olimpijade iz 1988. godine koje održano u Seulu

FOTO: ALOonline

Košarkaška kraljica Slađana Golić imala je impresivnu igračku karijeru koja je trajala gotovo 24 godine. Kada je sa nepunih 17 godina došla na prvi trening tadašnji trener Mladog Krajišnika Saša Stanimirović je za nju rekao: „Kasno je, od nje neće biti ništa“.

Rekao i – pogriješio!

– Na nagovor mog brata i nastavnika Ekrema iz Vrbanje koji su me dugo nagovarali došla sam u dvoranu „Borik“. Kada sam došla bila sam jako uplašena, i čula sam šta je rekao Saša Stanimirović, da imam 17 godina i da je za početak kasno. Tu se našao Drago Reš Šuci koji je rekao da će sa mnom raditi i da će se potruditi da savladam one prve onovne stvari. Kada sam vidjela kako treniraju i igraju tadašnje košarkašice pomislila sam da to nikad neću moći naučiti. Međutim, poslije je išlo sve kako treba – prisjetila se početaka Slađana Golić.

Vrlo brzo osvojila je prvu titulu, i to juniorsku na nivou BiH, a u Sarajevu su putovale vozom.

– Baš tako je bilo. Moj zadatak je bio da na terenu čuvam Ljiljanu Kuburu koja je bila vrsni centar Željezničara. Tada mi je rekla da sam dosadna, zašto sam se zalijepila za nju i da se sklonim od nje. Nisam nešto tada davala koševa, ali sam željela da se dokažem borbenošću, i da na neki način pomognem ekipi. To su bili momeni koji se pamte, i koje rado spominjem i moram priznati da su ti počeci bili teški – ističe Golićeva za ALOonline.

Kako je navela, prelomni momenat za nju bio je kada je generalni sekretar Mladog Krajišnika Đorđe Galanos nazvao čuvenog trenera Borislava Rebu Ćorkovića kako bi radio sa Slađom Golić.

– To su bili dodatni treninzi samo za centre koji su se održavali u Kragujevcu. Radilo se tri do četiri puta dnevno, trudila sam se i na kraju sam uspjela da savladam osnovne centarske stvari. Reba je bio simpatičan, strog i pravi trener i dobro nas je obučio u tih 15 dana nemilosrdnog rada – dodaje nekadašnja košarkaška vedeta.

Vrlo brzo postala je nezamjenljiva u Mladom Krajišniku pa je u jednoj sezoni dala 566 poena.

– Nisam se nikada bavila statistikom, nije mi bilo važno koliko ću koševa dati, želja mi je bila da budem korisna. Moram priznati da sam dosta naučila od Sofije Pekić koja mi je poklonila dres poslije Evropskog prvenstva u Ankoni – napominje Slađa.

U bogatoj karijeri osvajala je medalje na Univerzijadi, Svjetskom i evropskom prvenstvu, ali jednu posebno izdvaja – srebro sa olimpijade iz 1988. godine koje održano u Seulu. Rado se prisjeća one čuvene polufinalne utakmice sa Australijom koja je vodila 56:55 na 25 sekundi prije kraja, da bi Anđelija Arbutina u posljednjim trenucima pogodila za trijumf Jugoslavije, 57:56.

– To je naljepši momenat u mom životu i sportskoj karijeri. Nismo uspjeli četiri godine ranije u Los Anđelesu i bile smo previše motivisane da osvojimo olimpijsku medalju. Uvijek je bila prisutna doza straha, a bila je teška utakmica u polufinalu sa Australijom gdje su sekunde odlučivale. A onda je naš heroj Anđelija Arbutina poentirala sekund prije kraja za našu pobjedu i plasman u finale. Inače, ona je bila nepredvidiv igrač, a poslije smo zajedno igrale u Mladom Krajišniku i bile smo dugo cimerke – istakla je naša sagovornica.

Kada je bila član Hemofarma uoči utakmice Golićevoj je preminuo otac, ali je smogla snage da odigra meč na kojem je dala čak 33 poena.

– Znala sam da u tom trenutku moram donijeti važnu odluku. Od tog šoka nisam bila u stanju da vozim i odlučila sam da idem igrati dok se sve to ne organizuje. Možda mi je to pomoglo da taj prvi šok prevaziđem, jer jako sam vezana za porodicu. Nedugo zatim izgubila sam majku i brata, to je jedan tužan dio mog života – sa tugom je rekla Slađana Golić za ALOonline.

Slađana Golić košarci je zauvijek zbogom rekla 2. juna 2000. godine. O tome kao i svim drugim detaljima iz njene igračke karijere možete detaljnije pogledati u videu na početku teksta.

BONUS VIDEO: