SPORTSKI VREMEPLOV: Vatreni ples Karioka po rudarskom Donjecku! (FOTO/VIDEO)

S. A. / AloOnline.ba | Sport ∙ 19.11.21 14:12 ∙ 0

Podsjećanje na brazilsku fudbalsku revoluciju na tlu Ukrajine.

Foto: UEFA

Od ranih 2000-ih Šahtjor Donjeck bio je kuća za desetine talentovanih Brazilaca. Prošlo je 10 godina otkako je eksperiment dostigao vrhunac.

Sve je počelo u ljeto 2002. Na pozadini svog prvog naslova ukrajinske lige u sezoni 2001/02, Šahtjor je želio pojačati svoju ekipu sa nekoliko potpisa iz inostranstva.

Među dolazećim igračima tog ljeta bio je Brandao, 22-godišnji brazilski napadač koji je potpisao ugovor za skromnu cijenu od 900.000 funti.

Daleko od potpisa velikog imena, mladi Brandao imao je sredni prosjek golova u Brazilu, a iako je bio najskuplja kupovina Šahtjora tog ljeta, očigledno je kupljen sa premisom na budućnost. Pet golova u njegovoj prvoj sezoni sugerisalo je to.

Uskoro će Brazilac postati katalizator za nešto veće.

Godine 2004., nakon dva uzastopna druga mjesta u ligi, „Rudari“ su doveli rumunskog menadžera Mirčea Lučeskua da implementira novu filozofiju u klubu. Lučesku je uživao u uspjehu u Rumuniji, Italiji i Turskoj, a klub ga je identifikovao kao čovjeka koji će graditi na temeljima Šahtjorovog prvoligaškog naslova.

Novi trener takođe je imao važan talent, možda važniji od trofeja u njegovoj karijeri.

U mladosti, dobro obrazovani Mirčea naučio je šest stranih jezika, od kojih je jedan bio portugalski. Stoga je mogao tečno komunicirati sa igračima poput Brandaa, osnivajući klan na portugalskom jeziku u Šahtjoru koji će se uskoro dramatično proširiti.

Tokom svoje prve sezone na čelu kluba, poliglota Lučesku dobio je odriješene ruke za transfere za dovođenje stranih igrača. Među njima je bilo čak pet Brazilaca: Ivan, mladi lijevi bek koji je došao na pozajmicu; Batista, iskusni veznjak iz Galatasaraja; Matuzalem, rekordni ugovor od 12 miliona funti iz Brešu (jedan od Lučeskuovih bivših klubova); i par vrhunski talentovanih mladih veznjaka po imenu Elano i Žadson.

Ukupno, tih pet Brazilaca koštalo je „Rudare“ oko 25 miliona funti.

Uticaj je bio neposredan: Šahtjor je stigao do naslova šampiona, pobijedivši u 26 od svojih 30 utakmica, a priliv Brazilaca pozitivno je uticao na Brandaa koji vjerovatno više nije bio nostalgičan za otadžbinom, koji je udvostručio broj golova u odnosu na prethodnu kampanju.

Ni uspjeh nije bio bljesak preko noći. Sistematski se radilo na unapređenju imidža kluba.

Šahtjor je nastavio pobjeđivati i vidjevši kako su njihova ulaganja uspjela, nastavio je kupovati brazilske igrače.

Nakon naslova 2004/05 sezone, klub je Atletiko Paranaenšeu platio 7 miliona funti za veznjaka Fernandinja (sada u Mančester Sitiju), koji je pomogao Šahtjoru da zadrži naslov prvaka u sezoni 2005/06. Godinu dana kasnije uslijedila je akvizicija napadača Luiza Adriana vrijedna 2.7 miliona funti, koji će se na kraju pokazati kao smijšna cijena za takvog igrača.

Do 2008. godine klub je osvojio ligu u tri od četiri Lučeskuove sezone. Za to vrijeme, međutim, klub nije uspio napraviti značajan položaj u Evropi. U te četiri sezone Šahtjor nikada nije prošao grupnu fazu Lige šampiona.

U prvoj polovini sezone 2008/09, ta borba se nastavila. Uprkos tome što su pobijedili u tri utakmice grupne faze i uprkos tome što su dali više novca na još više Brazilaca, ukrajinska ekipa nije uspjela biti bolja od Barselone i Sporting, te je izbačena u Kup UEFA.

Pokazalo se da je taj momenat bio skriveni blagoslov.

Dana 19. februara 2009. godine Šahtjor je odigrao svoju prvu utakmicu Kupa UEFA u sezoni, dočekavši Totenhem na stadionu „Olimpiyskyi“.

Hari Rednap, koji je javno kritikovao takmičenje, izveo je oslabljenu ekipu „Pijetlova“, a „Rudari“ su sa živahnim Žadsonom na poziciji broj 10, kružili oko tromih figura Toma Hadlstona i Majkla Dosona. Ukrajinska je ekipa na kraju slavila i prošla ukupnim rezultatom 3:1, a Žadson je briljirao.

U osmini finala na red je došao Luiz Adriano da zauzme mjesto pod reflektorima. Rasni napadač, koji će u budućnosti postati najbolji strijelac kluba svih vremena (128 golova između 2007. i 2014.), zabio je pobjednički gol protiv moskovskog CSKA, starog rivala Šahtjora iz vremena Sovjetske lige.

Marsej je potom u četvrtfinalu poražen ukupnim rezultatom 4:1, a još jednom su dominirali Žadson i Fernandinjo.

Tim je, po svemu sudeći, postigao savršenu ravnotežu. Tečni, brazilski opasni napad pojačala je čvrsta evropska odbrana koja je sadržavala igrače poput izvrsnog Darija Srne i Dmitra Čugrinskog.

U polufinalu se Šahtjor suočio sa poznatim neprijateljem, Dinamom iz Kijeva, ali ta dva susreta nisu imala mnogo veze sa klubom iz glavnog grada. Sva tri pogotka „Rudara“ u ukupnoj pobjedi od 3:2 zabili su Brazilci; Fernandinjo, Žadson i krilni igrač Ilsinjo. Svi su se upisali u strijelce, a Vilijan (sada u Korintijansu), pokazao je izvrsnu igru.

Ilsinjov kasni pogodak u revanšu bio je vrhunac takmičenja i prikladan način da Šahtjor pošalje u svoje prvo evropsko finale.

Samo finale je bila zastrašujuća perspektiva za obje strane. Ukrajinci su otputovali na impozantni stadion „Šukru Saračoglu“, kuća Fenerbahčea u Istanbulu, da bi se suočili sa Verderom iz Bremena, koji je igrao briljantan fudbal uglavnom zahvaljujući svom sjajnom Brazilcu, Dijegu.

Međutim, nažalost po Bremen, Dijego je imao zabranu nastupa u finalu, što je dozvolilo Žadsonu i ckompaniji da se razigraju i pokažu šta umiju. Brazilci su maksimalno ukrasili posljednji meč te kampanje Kupa UEFA.

Sjajni lob Luiza Adriana otvorio je golgeterski račun, prije nego što je Naldo iz Bremena, takođe Brazilac, izjednačio iz slobodnog udarca, poslavši utakmicu u produžetke.

Trebalo je samo sedam minuta produžetka Žadsonu, jednom od najboljih igrača takmičenja, da postigne pobjedonosni gol. Golman „Zeleno-bijelih“ Tim Vize nije uspio spriječiti niski šut, a pobjeda od 2:1 donijela je Šahtjoru prvi evropski trofej u posljednjem meču „Kup UEFA“ prije nego što je postao „Liga Evrope“.

– Odlično i još više dobija na značenju jer je ovo zadnji Kup UEFA. Možda možemo zadržati trofej i ne moramo ga predavati dalje iduće godine – rekao je tada Lučesku.

Međutim, iako je uspjeh Kupa UEFA zasigurno predstavljao vrhunac Šahtjorovog brazilskog eksperimenta, klub je do tog trenutka počeo prodavati svoje južnoameričke zvijezde onoliko često koliko ih je kupovao.

Matuzalem i Elano otišli su mnogo prije evropskog trijumfa, dok je Brandao, napadač koji je sve započeo, preselio u Marsej u januaru 2009. godine.

„Imamo veće ciljeve. Sada želimo raditi dobre stvari u Ligi šampiona: doći u četvrtfinale ili možda u polufinale – oduševljeno je govorio rumunski trener nakon što je osvojio trofej Kupa UEFA.

U sezoni 2010/11 zaista su stigli do četvrtfinala Lige šampiona, igrajući vrhunski fudbal sa novim zvijezdama poput Daglasa Koste i ponizivši Romu u osmini finala, prije nego što su izgubili od konačnog pobjednika te sezone, Barselone. „Rudari“ su te godine osvojili i domaći trofej.

Gdje god Šahtjor krenuo odatle, građanski rat ih je natjerao da se presele, čineći klub manje privlačnom destinacijom za Brazilce. Malo je vjerovatno da će sastaviti tim toliko uzbudljiv kao „zvijezde sambe“ koje su stvarili neizbrisivu istoriju.

Pridružite se našoj Viber zajednici