ZVJERSTVA ALBANACA IZ OVK, NEZAMISLIVA NORMALNIM LJUDIMA! Tjerali Srbe da gledaju kako im SILUJU supruge i kćerke!

Otmice, silovanja, prebijanja, zvjerska mučenja… Sve su to krajem devedesetih od pripadnika terorističke Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) doživjeli Srbi na Kosovu i Metohiji. Mnogi su i ubijeni.

Bogoljub Janićević, nekadašnji načelnik SUP u Uroševcu, u svojoj knjizi „Račak, potpuna istina“, koja se ovih dana pojavila u prodaji, prenio je više jezivih primjera iživljavanja Albanaca iz OVK nad Srbima. A koliko su bili brutalni i nečovječni, pokazuju slučajevi u kojima su primoravali članove porodica da gledaju kako im siluju ćerke i žene.

Upadali u kuće

– Teroristi OVK su krajem juna 1999. godine, po prijavi porodice Stanković, upali u kuću Dragoljuba Stankovića u Starom Kačaniku i na silu odveli u gepeku automobila Dragoljuba Stankovića, njegovu suprugu Živku i ćerku Gordanu. Na livadi kod sela Gajre su ih izbacili iz automobila, Živku i Gordanu su silovali, Dragoljuba tjerali da to gleda, a zatim u njih ispalili po nekoliko rafala iz automatske puške. Na mjestu su poginule Živka i njena ćerka Gordana, a Dragoljub je teško ranjen. Tako s teškim ranama nekako je uspio da stigne do Štrpca, gdje mu je ukazana ljekarska pomoć – navodi Janićević u knjizi jedan od slučajeva.

„Za Srbe nema hljeb“

Prenosi i nesreću devojke V. S. iz Gnjilana, koja je oteta 19. juna 1999. godine. Ona je kasnije u pisanoj izjavi opisala šta je sve preživjela od strane pripadnika OVK, tražila je i pomoć stranaca kako bi ostvarila pravdu, ali uzalud. Njena tragedija počinje kada je s drugaricom otišla da kupi hljeb, čekale su u redu, ali je u jednom trenutku radnik iz pekare rekao: „Za Srbe nema hljeb.“ Tada se pojavio automobil iz kog su izašla četvorica pripadnika OVK, koji su ih odveli sa sobom. Tukli su ih, čupali im kosu, pljuvali, vrijeđali i – silovali. Govorili da će da „vrate dug šta je njihova vojska radila našim ženama“.

– U sobi se nalazio jedan krevet i neki stariji ormarić, zatim je Agim počeo da me vuče prema sebi, pocepao mi je duksericu i bacio na krevet, stavio mi je jastuk na glavu i rekao: „Sad ćeš da platiš“, držao mi je jastuk na ustima, udarao me svud po telu, skinuo trenerku, pocepao donji veš i silovao. Kad je završio sa silovanjem, rekao mi je da obučem duksericu i trenerku i odveo u drugu sobu, gde su bile devojke u uniformi UČK. Kad smo ušli u sobu, rekao mi je: „Sad moraš da priznaš šta su radili vaši vojnici našim ženama“ i uzeo gumenu palicu i udarao me po šakama. Sedam do osam puta su mi donosili posudu s vodom kako bih kvasila premlaćene ruke. Pitali su me gde je Arkan, a na moj odgovor da ne znam i da sam tog čoveka videla samo na televiziji, digli su mi noge, skinuli patike i udarali palicom po tabanima. Krici i jauci čuli su se svuda – opisala je V. S. horor koji je preživela. Puštena je poslije četiri dana.

Aplauz za ubice

Janićević opisuje i slučaj ubistva Srbina Vojislava Kalezića, koji je u Prištini likvidiran odmah po ulasku snaga NATO.

– On se, kao pripadnik rezervnog sastava Vojske Jugoslavije, povukao s Kosova i Metohije sa ostalim pripadnicima vojske i policije. Iz Bijelog Polja, gdje je otišao da nađe smještaj za svoju porodicu, vraća se u Prištinu. Iste večeri, dok se pakovao u namjeri da zauvijek napusti Prištinu, na vrata njegovog stana zakucala je jedna djevojka. Kada je otvorio vrata, prepoznao je djevojku, koja mu je rekla da ga zove „neki njegov prijatelj“. Sišao je u papučama ne sluteći ništa. Na vratima ulaza zgrade vidio je Albanca koga je poznavao. Kada je krenuo prema njemu, „prijatelj“ je izvadio pištolj i opalio u njega tri metka. Jedan ga je pogodio u grudi, drugi u stomak, a treći u nogu. Vojislav je izdahnuo za dvadesetak minuta naočigled svoje porodice. Vojnici Kfora hladnokrvno su konstatovali smrt, a Albanci sa okolnih zgrada, koji su se nasilno uselili u srpske stanove u Mikronaselju u Prištini, počeli su da pjevaju i aplaudiraju ubicama, koje su se udaljile u automobilu – opisao je Janićević.

Dodaje da je albanski ljekar u izvještaju kao uzrok smrti upisao „Stalo mu srce“, iako je bilo hladnokrvno ubistvo. U Kalezićev stan istog je trenutka upala grupa Albanaca, demolirala ga, odnijela nameštaj i sve što je vrijedilo…

Kurir.rs