SERIJSKI SILOVATELJ NA SLOBODI NAKON 15 GODINA Zloglasni Igor ponovo šeta ulicama – srpska javnost u strahu i panici
U Srbiji je javnost uznemirila vijest da je opasni, serijski silovatelj Igor M. poslije 15 godina pušten na slobodu.
Riječ je o višestrukom povratku u ovom krivičnom djelu. U pojedinim državama silovatelji nakon izlaska iz zatvora moraju da se predstave svojoj okolini. Društvenim mrežama se raširila panika zbog vijesti da se Igor M. zaposlio u jednom taksi preduzeću, što je još jednom otvorilo pitanje – da li je Srbiji potreban javni registar pedofila i silovatelja?
Serijski silovatelj zbog kog strijepi srpska javnost, iz zatvora je izašao 20. septembra, a njegova fotografija je za nekoliko dana preplavila društvene mreže. Igor M. je veći dio svog života proveo po srpskim kazamatima, a prvi put je napastvovao žene kada je imao svega 14 godina. Tokom posljednjeg boravka, iza rešetaka je proveo 15 godina.
Registar ne postoji
Činjenica da Igor M, za kog policajci ni kada su ga hapsili nisu znali gdje tačno živi, jer nije imao prijavljenu adresu na kojoj boravi, dodatno raspiruje strah i strepnju djevojaka i žena. One naširoko jedna drugu obavještavaju o tome da je riječ o muškarcu visokom oko 175 centimetara, jače fizičke građe i tamnije puti, zbog čega je ponovo pokrenuto pitanje – da li je potreban objedinjeni registar pedofila i silovatelja i na koji način se povratnici u ovom djelu kontrolišu po izlasku iz zatvora.
U nekim državama silovatelji i pedofili su dužni da nakon izlaska iz zatvora obavijeste svoje komšije i neposrednu okolinu da su osuđivani i jasno naglase zbog kojeg krivičnog djela. Ova praksa dosta olakšava građanima, jer su odmah obavješteni o tome ko živi u njihovoj blizini. Ipak, u Srbiji to definitivno nije slučaj, a registar silovatelja uopšte ni ne postoji.
Od usvajanja Marijinog zakona u Srbiji postoji registar pedofila, u koji se od 2013. godine unose imena ovakvih prijestupnika. Međutim, on nije javan i mogu mu pristupiti samo pojedine institucije i određene ustanove prilikom zaposlenja novih saradnika, a zbog kontrole njegovog dosijea.
Sa druge strane, registar silovatelja ne postoji, kao ni zakon na osnovu kojeg bi se on osnovao, a mišljenje pravnika o tome da li je potreban, je podjeljeno, posebno u dijelu u kom bi se na taj način kompromitovala ljudska prava.