MASAKR U „RIBNIKARU“ Potresno svjedočenje mame ubijene Adriane: Naš nedjeljni ručak se pretvorio u odlazak na groblje
Majka ubijene Adriane, izašla je pred sudsku govornicu poslije iskaza svog supruga Dina čije je svjedočenje rasplakalo sve u sudnici.
Drhtavim glasom Biljana je pričala o svojoj najstarijoj kćerki, o odnosu sa njom, ali i tom 3. maju kada im se cijeli svijet srušio.
– Mi smo vezani kao crijeva. Ja sam tako i odrasla, nema dana da neko nekoga ne pozove. U zadnje vrijeme smo imale odnos kao najbolje drugarice. Cijeli vikend smo se šetale, ručale. Ona je posebna. Dane (suprug) je tužan jer je rano izgubio roditelje, ona je donijela radost i sreću u naše živote. Ja živim za moju djecu. Ona je nas toliko štedila, tek nakon njenog gubitka smo shvatili šta smo izgubili. Zrela, odgovorna, voljela je da pomaže. Sinu je bila podrška, kćerki uzor. Uvijek se trudila, htjela je da bude doktorka. Da izliječi svog dedu od srca, da bude kardiolog. Ona je otišla prije njega. Imala je ogroman potencijal i radoznalost, uvijek nasmijana i šaljiva. Kada se vratim na to jutro, zamolila me je da sutradan ne ide u školu jer ima kontrolni iz matematike. Nije otišla na kontrolni, otišla je zauvijek – započela je potresno svjedočenje mama Biljana.
Majka ubijene Adriane osvrnula se na taj 3. maj, jutro kada je poslednji put vidjela svoju ćerku.
– Čekala je sina ispred zgrade, mahnula mi je onako sređena i nasmijana. Stigla sam na posao i vidjela sam tu vijest, ali nisam brinula za Adrianu. Ni na kraj pameti mi nije bilo, a onda sam čula za Dragana (čuvara). On je bio tako divno biće. Svakog je poznavao. Nastavila sam da radim, dobila sam poruku od učiteljice druge kćerke. Rekla sam Danetu da ode da je pokupi, a ja nastavljam da radim. Potom me zove njena drugarica koja govori da je svako svojim kućama, da su se razišle – priča ona.
Saznanje da je ostala bez djeteta
Kako je dodala, suprug Dane joj je rekao da ne brine i da su djeca u učionici sa psihologom, da u školi čiste Draganovu krv.
– Ostavila sam posao, krenula ka stanu, nje nije bilo. Ispred škole su se svi razišli. Još uvijek imam nadu da će od negdje izaći, da se sakrila. Dobili smo info da se javimo policiji i Dane je otišao, a ja sam čekala – priča majka.
Kako kaže, supug joj je poslao poruku da ide kući.
– Mislila sam da je povrijeđena. Pozvao me je i u plaču rekao: „Nema više naše Adriane“. Ja sam vrisnula i klekla. Kako je moguće da nje nema? Ja sam vrištala. Kako je moguće? Naša greška je bila ta što smo je doveli na vrijeme u školu. Da je zakasnila možda bi bila tu sa nama – ispričala je.
Dodala je da su potom stigli njeni roditelji sa sela, skrhani, uplakani.
– Dolaze komšije, prijatelji, svi ljudi iz Francuske. Nisam mogla da pohvatam. Gdje ćemo je sahraniti? To nije bio naš plan, trebalo je da slavimo moj 40. rođendan, da krstimo…Nije bio plan da sahranim dijete od 14. godina! Gdje da ostanem? Da odemo u Francusku? Mislili smo da je sigurnije, ali smo pogriješili. Pokazivala je veliku ljubav prema kulturi, tradiciji. U Francuskoj je učila drugarice iz cijelog svijeta da igraju kolo – rekla je ona.
Potom se osvrnula i na upravu škole. Kako je ukazala nakon zločina je pozivala Adrianinu razrednu milion puta, ali telefon joj je bio isključen.
– Nakon toga je bila na sahrani. Ali poslije sahrane, nikakav poziv, nikakva poruka – rekla je ona i dodala :“Nisu naša djeca izgubila živote u diskoteci, nego u školi“.
– Ovo doživljavamo kao da je brat ubio! Zašto se to desilo?! Nama treba odgovor na to pitanje. Nisu bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Oni su bili na pravom mjestu. Nemam snage da se pojavim ispred škole – rekla je djevojčicina mama.
Potom se obratila svom ubijenom djetetu.
– Ako me čuje: Duboko ti se izvinjavam što sam te poslala u školu to jutro, što smo došli u Srbiju i vjerujem da će moja Adriana, pa makar i mrtva nastaviti da inspiriše – rekla je ona.
Djevojčini brat i sestra prolaze kroz teške trenutke. Biljana je ispričala da sin više ne uči, ne želi da ide u školu.
– Govori mi da ne znam kao Adriana. Kćerka je usvojila njenu sobu, oblači njene stvari. Mi iako smo mrtvi moramo da nastavimo da živimo zbog njih. Važno nam je da budu stabilni i njima ona mnogo fali. Nose veliku tugu. Kako da im objasnim da je školski drug ubio njihovu sestru?! – navela je ona na suđenju.
Novo suđenje, odvojeno u odnosu na druge porodice
Podsjetimo, porodica Adriane Dukić, djevojčice koju je usmrtio dječak ubica u OŠ „Vladislav Ribnikar“, a koja je prva podnijela privatnu tužbu protiv roditelja masovnog ubice, saslušava se danas u Višem sudu u Beogradu na novom suđenju u parničnom postupku koji je pokrenut protiv Kecmanovića. U odnosu na ovu porodicu, postupak je odvojen od drugih porodica žrtava koji je počeo krajem prošle godine.
Roditelji djevojčice stigli su danas oko 9.15 sati u zgradu Višeg suda u Beogradu gdje ispred sudnice čekaju početak ročišta.
Nekoliko minuta kasnije u holu suda su se pojavili i roditelji drugih mališana koji su ubijeni u OŠ „Vladislav Ribnikar“ kako bi pružili podršku porodici Dukić.
Svi su se zagrlili sa roditeljima ubijene devojčice, a kako prenosi reporter „Blica“ sa lica mjesta, scene su potresne.
Kako smo ranije pisali, ovo ročište se se odnosi na tužbu protiv roditelja dječaka ubice podnijeli su majka, otac, brat i sestra djevojčice, žrtve pucnjave u Ribnikaru.
Kako smo ranije nezvanično saznali, oni zahtjevaju naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe, kao i straha i bola, a iznos koji potražuju iznosi oko 300.000 evra.
Nakon ovog zahtjeva, usljedio je novi i to od 27 članova porodica ostalih žrtava.
27 članova porodica podnelo privatnu tužbu
Prethodno, kako je „Blic“ pisao, počelo je suđenje koje se odnosi na parnični postupak nakon prijave 27 članova porodica ubijenih u OŠ „Vladislav Ribnikar“ koji su podnijeli tužbu protiv dječaka ubice, njegovog oca Vladimira Kecmanovića, majke Miljane Kecmanović i protiv škole.
Potresne scene ispred sudnice
Paralelno sa ovim suđenjima, pred Višim sudom u Beogradu traje suđenje u krivičnom postupku protiv roditelja dječaka ubice koji se terete da su sinu učinili lako dostupnim oružje.
Roditelji ubijene djece u „Ribnikaru“ postavili su fotografije svojih mališana ispred sudnice.
Kada se završilo ročište Miljana Kecmanović izašla je i pogledala slike ubijene dece, a njihovi roditelji povikali su joj: „Šta gledaš zlo jedno?!“.
Roditelji dječaka ubice koji je 3. maja prošle godine u OŠ „Vladislav Ribnikar“ počinio masovno ubistvo, izjasnili su se da nisu krivi.
Tokom ročišta pročitana je optužnica i iznijeta su uvodna izlaganja.
BONUS VIDEO