O DEJANU REGION PRIČA Kupio dva hektara zemlje i poklonio placeve komšijama
Dejan Milošević (50) prije četiri godine odlučio je da kupljene placeve pokloni onima koji žele da ostanu da žive u prirodi i obogate njegovo rodno mesto – selo Borač kod Knića.
Danas, ovo Eko naselje „Zlatni vrh“ ima oko 10-12 useljivih vikendica, a među vlasnicima su i Srbi koji žive u inostranstvu, ali i oni kojima je pomoć bila neophodna.
Kako Dejan objašnjava za Telegraf.rs, jedini uslov kako bi neko dobio plac bio je da se plac prevede na njega i da bude stopostotni vlasnik u katastru. Prvi plac je dodijelio svom prijatelju, a za samo nekoliko dana krenula je pomama i skoro cijela Srbija čula je za Dejana.
„Ja sam prije 4 godine došao na ideju da kupljenih 2,5 hektara isparcelišem na placeve i te placeve podijelim ljudima koji žele da uživaju u prirodi. Priča je počela skeptično. Nisam želio nikom da namećem, jedini uslov je bio da se plac prevede na vlasnika. Našao sam drugara Miku kom sam rekao evo imaš placeve, jedan uzmi za sebe, a ostatak podijeli prijateljima, rođacima… To je preko Fejsbuka otišlo za samo nekoliko dana. Došli smo u problem da se traži plac više. Cijelu lamelu B smo isparcelisali i poklonili od srca „, počinje priču on.
Kako kaže, dijelio je placeve po sistemu „ko prvi djevojci, njegova djevojka“.
Ipak, ono što mu je bio glavni pokretač jeste očuvanje sela i života u svojoj domovini. Pojašnjava da je selo preko puta njegovog prije samo nekoliko godina imalo 25 stanovnika, dok ih je danas svega 5.
„Prvo je išlo poznanicima, pa telefonima. Ko prije djevojci njegova djevojka. Bio je problem jer je to bio početak korone, ne rade geometri i advokati. Tek krajem te godine sam počeo sa sređivanjem papirologije. Poslije 4 godine u Eko naselju imamo 10-12 useljivih vikendica. Iza mene je 50 godina i vidim iz dana u dan da nam selo ide nizbrdo. Džaba nam soliteri, vile, avioni i kamioni kad tu nema ko da živi. Selo je prije imalo preko 25 stanovnika preko puta nas, a danas ih ima 5. Meni je želja da ovde bude bar do 50-ak osoba“, navodi sagovornik.
Ono što Dejanu uliva nadu da će selo ponovo oživjeti jeste činjenica da u Eko naselju ima više od 35 osoba mlađih od 18 godina, te se nada da će jednog dana i oni imati unučiće koji će u ovoj maloj zajednici ostaviti svoj trag.
„Imamo preko 35 osoba starosti do 18 godina, to je i te kako pozitivno. Nadam se da će se generacije smjenjivati, da će doći i uničići koji će nastaviti tamo gdje su stale njihove bake i deke. Smatram da je moj potez zdrav i želim to i da proširim preko puta u Eko 2, gde ima 10-ak placeva koji su na prodaju. Pratim i gledam jer ne želim prenaseljenost na jednom prostoru. Želim da Zlatni vrh bude Zlatni, Crni vrh Crni, Borač da ostane Borač, ali da tu ima ko da živi“, pojašnjava Milošević.
Dodaje da nije bio zahtjevan i probirljiv, ali da je i te kako ponosan na ono što je učinjeno za samo nekoliko godina. U budućnosti nada se proširenju zajednice, a postoji šansa da jednog dana ovdje nikne i kupalište.
„Ja nisam bio probirljiv i zahtjevan izuzev toga da se plac prevede na vlasnika. Bilo je raznih anegdota, ali zajedno smo uspjeli za nekoliko godina da uradimo kompletnui infrastrukturu i puteve. Ovdje postoji šansa da će tu biti ozbiljnije kupalište ili bazen. Ono što je priroda dala to je Bogom dano. Sada je novembar, a osjećaj na licu je kao da ste na plaži, a vjetar kontantno duva“, kaže on sa osmjehom.
Iako je placeve dijelio, Dejan je prvi stanovnik Eko naselja, a možda se baš zbog toga izrodila ljubav prema etno turizmu, te se danas bavi i tim poslom.
„Ja sam prvi stanovnik Eko naselja. Moja kuća je bila srušena, a ja sam je osvežio. Moje mjesto prebivališta je u toj kući i tu živim. Svaki dan iz ove kuće u vunenim čarapama idem u Kragujevac na posao. Porodica Milošević je već 20 godina u priči porodičnog turizma. Želim da budem prepoznatljiv i onaj koji će povući naš kraj ka gore“, pojašnjava on.
Jedan od prvih vlasnika Dejanovih placeva bio je i Goran Ivanović (58). Gorana život nije mazio, otišao je u invalidsku penziju, a danas se vrlo teško kreće. Ipak, do skoro je živio kao podstanar, a danas ima specifičan dom. Boravi u prikolici koja je sređena i prilagođena svim njegovim potrebama, a sve to uz pomoć dobrih komšija.
„Prije neke 3,5 godine ja sam po internetu tražio te placeve na poklon. Jedna komšinica odavde mi je rekla da idem u Borač kod tog i tog čovjeka, on ih daje. Našao sam Dejana na Fejsbuku, objasnio mu svoje zdravstveno stanje i našli smo se. On mi je rekao da biram plac i uzeo sam baš taj na kom smo stajali. Digao sam kredit da kupim prikolicu, ali sam prve dvije zime s prikolicom proveo pod vedrim nebom. Komšije su napravile sastanak, neki su dali materijal, neki novac i pomogli su mi da to zagradim. Zaštićen sam i toplo je“, priča ovaj čovjek.
Kaže da mu krov nad glavom neizmjerno znači, a da se svako osjeća najbolje u svom domu.
„Znači svakom. I mladima i nama starijima. Drugačije se čovjek osjeća kad je u svome. Ja imam običaj da kažem kad sam kupio prikolicu neka je od najlona i kartona, ali je moje. Bogu hvala nije, ali imam unutra sve uslove“, pojašnjava sagovornik.
Ipak, najveću zahvalnost pored Dejana duguje divnim komšijama. Kaže da se predivno slažu, pomažu jedni drugima i štite se međusobno.
„Bez obostranog razumijevanja ne bi funkcionisalo. Ja sam tu stalno cijele godine, posle svakog nevremena obiđem krovove da vidim da vjetar nije napravio neku štetu. Komšinicama zalivam cvijeće i baštice. Oni kad dolaze iz grada uvijek me pitaju da li mi nešto treba jer ja ne mogu do grada. Kotrlja se, ali odnosi su dobri. Da nije toga, teško da bi bilo šta uspjelo“, zaključuje on.
BONUS VIDEO:
Možda vas zanima
Region
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
