„Imala sam nagon da razbijem kordon policije da dođem do svog djeteta“: Potresno svjedočenje majke jedne od djevojčica koja je ubijena u „Ribnikaru“

Aloonline.ba | Region ∙ 28.12.23 18:38 ∙ 0

Na suđenju roditeljima dječaka ubice iz OŠ "Vladislav Ribnikar" danas su govorili i roditelji Katarine Martinović, djevojčice koja je bila jedna od žrtava masakra

FOTO: RTRS

Oni su, kao i roditelji ubijenih Ane Božović i Andrije Čikića prije njih, ispričali kroz šta su sve prošli tog 3. maja, ali i nakon toga.

– Kada pomislim na 3. maj, rečenica “Biće sve u redu”, je rečenica koju više ne mogu da izgovorim. Sa svojom srednjom kćerkom sam tog jutra izašla iz stana upravo sa tom rečenicom. U torbu sam stavila jednu flašicu sa vodom i malo keksića koje je Katarina pravila prethodne večeri. Pomislila sam da će joj sigurno biti potrebni – priča Miljana, majka ubijene Katarine.

Ona je ispričala da je tog jutra krenula u školu sa saznanjem da ima povrijeđenih, ali ne i “masakriranih”.

– Pomislila sam da je možda neki “vračarski klan” pucao ili neki drugi klan i da je zalutali metak pogodio Katarinu – rekla je ona.

– Poslala sam sliku svojoj drugarici, doktorki, kako bi je prepoznala. Ona me je pozvala i pitala za boju očiju i rekla da djevojčica koja je u bolnici ima plave oči. Rekla sam da to nije ona i da mi javi ako dobije još neku informaciju. Tad je došao i otac Sofije Negić. Doktori su prepoznavali djecu po odjeći, ali nas dvoje tog jutra nismo vidjeli našu djecu – priča majka ubijene Katarine.

Posljednji put kada je vidjela kćerku

Ona je rekla i da kobnog 3. maja nije vidjela svoju kćerku jer je radila cijelu noć.

– Posljednje čega se sjećam jeste snažni zagrljaj koji nam je dala pred spavanje – rekla je ona i dodala da joj je, kada je izlazila iz Tiršove, policajac rekao da ima i nastradalih.

– Tada sam počela da trčim ka školi. Imala sam nagon da razbijem kordon policije da dođem do svog djeteta, da vidim šta je sa mojom kćerkom, ali me je spriječilo to što je bilo 30 policajaca. Svima bi nam mnogo značilo da smo znali šta se unutra dešava. Tih četiri sata za nas su bili kao vječnost – ispričala je ona.

Kako je dodala, dok je bila ispred škole, telefon je ostavila da se puni u lokalu pored, a kada je u 12.34 ušla u lokal vidjela je da ju je neko zvao u 12.12.

– Odmah sam pozvala, tada mi se javio policajac i rekao da dođem u MUP. Odbijala sam, govorila da ne želim da dođem, ali on mi je rekao da moram. Kada sam ušla na drugi sprat inspektor koji je bio tu rekao da će rečenica koju izgovori biti najteže što će on da uradi. I tu nam je rekao da je naše dijete ubijeno. Mi smo se onda vratili ispred škole da kažemo svojoj drugoj kćerki koja je bila ispred šta se desilo – ispričala je Katarinina mama.

Kako kaže, Katarina je imala 12 godina i 9 mjeseci kada je ubijena i radovala se svom 13. rođendanu više nego psu kojeg je trebalo tada da dobije.

– Mi poslije 3. maja nismo spavali u našoj kući. Kada sam nakon toga otišla u stan da pokupim neke stvari ispao je papirić koji je Katarina ostavila. Pomislila sam da je to neki znak. Na papiriću je pisalo: “Volim te najviše na svijetu, Kata” i nacrtala je srce. Moja Kata je često ostavljala poruke koje sada ljubomorno čuvam od svih – rekla je djevojčicina majka.

O dječaku ubici

Majka ubijene Katarine je ispričala da se njena kćerka nije družila sa dječakom ubicom, a da je prvi put pomislila da nešto nije u redu sa njim jeste kada je 28. aprila Katarini poslao zadatke što su radili u školi.

– Katarina me je pitala da joj pomognem pošto nije razumjela šta piše. Prvi znak da nešto nije u redu sa njim je njegov rukopis. Rukopis mu nije bio čitak i bio je raspisan – rekla je majka djevojčice.

Kako je ispričala, ono što su saznali iz razgovora sa drugom djecom, da je došao na sred terena očekujući da će se družiti sa njim samo zato što je tu. Tokom rođendanskih proslava, on se nije družio sa drugom djecom i ni sa kim nije pričao.

– On je ili čisto zlo ili ima neku dijagnozu, a njegovi roditelji su znali da on ima problem i nisu željeli da kažu da je njihovom sinu potrebna pomoć. Mogli su barem nama u četiri zida da kažu – navodi ona.

Svjedočili roditelji Andrije Čikića i Ane Božović

Majka ubijenog Andrije Čikića govorila je o svom sinu, o tom 3. maju i kakav im je život bez sina jedinca.

Podsjetimo, na suđenje roditeljima dječaka ubice danas su došle porodice Božović, Čikić, Martinović, Aćimović, Kobiljski, Anđelković.

Prvi je pred sudsku govornicu izašao Ivan Božović, otac Ane Božović, kojem je postupajući sudija rekao da ispriča kako se osjećao kako se događaj dogodio, kako su se osjećali sve vrijeme, kako nakon toga, kako kada su saznali za smrt i da li poznaju porodicu Kecmanović.

– Treći maj je počeo kao bilo koji školski maj. Ona se spremila za školu, obukla je suknjicu, bilo je slikanje za almanah što je njoj bilo veoma važno. Ja sam je poljubio i ona je krenula u školu. Ja sam taj dan morao da odem po psa, pošto smo se veče prije toga vratili iz Soluna. Krenuo sam po psa koji je bio na čuvanju i vidio sam da imam propušten poziv u 8.33 od Ane. Ubrzo sam je pozvao i ona mi je rekla da su ona i Bojana dežurne i da želi da naruči hranu u Meku. Ja sam joj rekao dobro, da treba da odem po psa, pa ću podići novac i odnijeti joj da ona i Bojana naruče – ispričao je Božović.

27 članova porodica podnijelo tužbu

Ovo ročište se odnosi na parnični postupak koji je uslijedio nakon prijave 27 članova porodica ubijenih u OŠ “Vladislav Ribnikar” koji su podnijeli tužbu protiv dječaka ubice, njegovog oca Vladimira Kecmanovića, majke Miljane Kecmanović i protiv škole.

Tužba zbog koje se danas održavalo ročište je podnijeta zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliske osobe, kao i na ime pretrpljenog straha. Takođe, ovom tužbom je zatražena i novčana renta, dakle buduće davanje određenog iznosa novca od dana presuđenja pa dok za to traju uslovi – i to na ime buduće nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliske osobe, piše Blic.

BONUS VIDEO: